Prijeđi na sadržaj

Magellanov potok

Izvor: Wikipedija
Magellanov potok
međugalaktički oblak velike brzine

Prikaz Hubbleovih promatranja na pregledu LAB, trasirajući podrijetlo Magellanova potoka.[1]
Otkriće
Položaj
Epoha J2000.0
Rektascenzija 00h 32m 0s
Deklinacija -30° 0′ 0″
Izgled na našem nebu
Stvarne osobine objekta
Ostalo

Magellanov potok je potok oblaka plina velike brzine koji se proteže od Velikog do Malog Magellanova oblaka preko 100° kroz galaktički južni pol Kumove slame. Uočen je 1965., a odnos prema Magellanovim oblacima utvrđen je 1974. godine.

Otkriće i prva promatranja

[uredi | uredi kôd]

Godine 1965. anomalijska brzina plinskih oblaka nađena je u području Magellanovih oblaka. Plin se pruža najmanje 180 stupnjeva preko neba. Ovo odgovara 180 kpc (600.000 svj. godina na približnoj udaljenosti od 55 kpc (180.000 svj.godina). Plin je vrlo kolimiran i polaran u odnosu na Kumovu slamu. Raspon brzine je velik, (od −400 do 400 km s−1 u odnosu ka mjesnoga standarda mirovanja (eng. Local Standard of Rest) i struktura brzine ne prati ostatak Kumove slame. Stoga se odredilo da je to klasični oblak velike brzine.

Plin nije bio mapiran i nije se povezivalo ga s Magellanovim oblacima. Magellanov potok kao takav otkriven je kao pojava neutralnog vodika (HI) blizu Magellanovih oblaka. To su otkrili Wannier & Wrixon 1972. godine. Svezu s Magellanovim oblacima napravio je Mathewson i dr. 1974. godine.

Nastao je tako što Veliki i Mali Magellanov oblak imaju ovojnicu od rijetkog i hladnog vodika. Njihova se ovojnica izdužuje u uzak Magellanov potok prema Kumovoj slami, vjerojatno pod djelovanjem privlačne sile.[2]

Pogrešno ga je brkati s Magellanovim mostom.[3][4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Hubble finds source of Magellanic Stream. ESA/Hubble Press Release. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. prosinca 2017. Pristupljeno 14. kolovoza 2013.
  2. Vujnović, Vladis: Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora, Zagreb: Školska knjiga, 2004., ISBN 953-0-40024-1, str. 92
  3. (eng.) SpaceDaily, "Polish astronomers spot young Stellar Bridge in the Magellanic Clouds", 28. studenoga 2014.
  4. Putman, M. E. 2013. The Magellanic System's Interactive Formations (Free PDF download). Publications of the Astronomical Society of Australia (engleski). 17: 1. Bibcode:2000PASA...17....1P. doi:10.1071/AS00001