Mažeikiai
| Mažeikiai | |
|---|---|
 Zgrada općine Mažeikiai u istoimenom gradu | |
| Država |  Litva |
| Etnografička regija | Samogitia |
| Županija | Telšiai |
| Okrug | Mažeikiai |
| Koordinate | 56°19′N 22°20′E / 56.317°N 22.333°E |
| Stanovništvo (2007.) | |
| • Entitet | 40.788 |
| Vremenska zona | Istočnoeuropsko vrijeme (UTC+2) |
| Stranica | http://www.mazeikiai.lt/ |
 | |
  Mažeikiai Mažeikiai na karti Litva | |
.svg)
Mažeikiai je grad na sjeverozapadu Litve, na rijeci Venti. Grad ima 40.277 stanovnika čime je osmi najveći grad u Litvi.[1] Grad je administativno središte okruga Mažeikiai, u županiji Telšiai. To je najveći grad u zemlji koji nema vlastitu županiju.
Mažeikiai se prvi puta spominje u pisanim izvorima 1335. Kroničar reda Livonian pisao je o kampanji samoga reda tijekom koje je zemlja vojvode Mažeika devastirana. Grad s ubrzanim razvojem započinje 1869. kada je izgrađena željeznička pruga koja povezuje gradove Vilnius i Liepaja. 1894. u gradu je izgrađena pravoslavna, 1902. katolička, a 1906. evangeličko-luteranska crkva. U razdoblju između 1899. i 1918. grad se nazivao Muravyov. 1924. Mažeikiai je proglašen gradom te je dobio gradska prava i ovlasti.
Velika ekonomska kriza (1929. – 1933.) zahvatila je i Mažeikiai, ali je tamo trajala veoma kratko. U gradu se nastavio industrijski razvoj. Braća Sadauskas otvorila su prvu pivovaru i parni mlin, počela se graditi elektrana, a gradska proizvodnja temeljila se na namještaju i mliječnim proizvodima. Tako je u Mažeikiaiju 1940. radilo 26 poduzeća, dok su 4 banke imale u gradu svoje kreditne udruge.
Tokom prve sovjetske okupacije grada u Drugom svjetskom ratu, provedena je nacionalizacija gospodarstva. Sam rat i razaranja grada bili su razlogom značajnog iseljavanja stanovništva, a time je obustavljen i daljnji razvoj grada. U poslijeratnom razdoblju, industrijski razvoj se postepeno obanavlja. Tako u gradu započinje rad onih gospodarskih djelatnosti koje su se obavljale u gradu i prije rata. 1959. u Mažeikiaiju je osnovana elektrotehnička tvornica koja se bavila proizvodnjom motora za perilice rublja. Nakon desetljeća rada, proizvodni asortiman tvornice je proširen na proizvodnju kompresora za hladnjake. Tako je poslijeratni industrijski razvoj grada utjecao na povećanje gradske populacije.
1980. u gradu je otvorena rafinerija nafte Mažeikių Nafta. Upravo je razvojem naftne industrije započelo Mažeikiaijevo zlatno doba. Danas je to jedno od najvećih industrijskih postrojenja u Litvi. Privatizacija tvrtke, odnosno njena prodaja američkoj energetskoj kompaniji Williams, izazvala je mnogo skandala i afera u litavskoj Vladi. Suočen s financijskim problemima, Williams je gradsku rafineriju prodao ruskoj tvrtki Yukos. Nakon bankrota Yukosa, litavska Vlada i poljska naftna kompanija PKN Orlen potpisali su 2006. ugovor o prodaji gradske rafinerije PKN Orlenu. Osim Vlade, i Yukos je potpisao sporazum o prodaji svojih dionica Mažeikių Nafte poljskoj tvrtki. Otkup dionica završen je 15. prosinca 2006. kada je PKN Orlen platio Yukosu 1,492 mljrd. USD, a litavskoj Vladi nešto manje od 852 milijuna USD.[2]
Nakon litavskog odcjepljenja od SSSR-a i proglašenjem nezavisnosti Litve, grad se suočio s loše provedenom privatizacijom te gubitkom ruskog tržišta zbog stečaja mnogih domaćih tvrtki. To je uzrokovalo poslovnu stagnaciju i povećanje nezaposlenosti. Najveće kontroverze izazvala je privatizacija najveće gradske tvrtke, rafinerije Mažeikių Nafta koja je do 2006. "promijenila" čak tri strana vlasnika.
Mažeikiai je sestrinski grad sa šest europskih gradova, i to sa:
- ↑ Population at the beginning of the year by city / town and year. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. svibnja 2011. Pristupljeno 15. listopada 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ PKN Orlen Acquired Mazeikiu Nafta. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2007. Pristupljeno 15. listopada 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)