M/T Partizanka

Izvor: Wikipedija
M/T Partizanka
Državna pripadnost:
Moldavija
Moldavijska zastava
Brodogradilište Langesunds M.V. A/S, Norveška
Porinuće 1964.
Povučen iz službe 1996.
Preimenovan Kraakero (1964. – 1964.)
Gilleleje (1964. – 1966.)
Polhem (1966. – 1972.)
Corsica Ferry (1972. – 1976.)
Lastovo I (1976. – 1978.)
Partizanka (1978. – 1992.)
Ston (1992. – 1996.)
Stone (1996. – 1998.)
Guniz (1998. – 2011.)
Azzurra II (2011. – 2011.)
Guniz (2011. – 2011.)
Status Izrezan
Matična luka Giurgiulesti
Glavne osobine
Dužina 57,00 m
Širina 12,22 m
Gaz 4,12 m
Pogon 2x MAN 1790 kW
Brzina
  • maksimalna: 13 čvorova
  • Kapacitet
  • kapacitet putnika: 260
  • kapacitet vozila: 50
  • M/T Partizanka je bio trajekt za lokalne linije koji je od 1976. do 1996. bio u sastavu flote hrvatskoga brodara Jadrolinije. Brod je izgrađen 1964. godine u Norveškoj za kompaniju A/S Birger Svendsen & Soner, pod imenom Kraakero. Iste godine brod prelazi pod vlasništvo Rederi Ab G.H. Linjen, a dobiva i ime Gilleleje. 1965. godine brod se prodaje Rederi Ab Gotland i postaje Polhem. Zatim 1972. brod kupuje Corsica Ferries i daje mu ime Corsica Ferry. 1976. ponovno dolazi do promjene imena i vlasnika jer brod kupuje Jadrolinija. Brod prvo postaje Lastovo I, pa 1978. Partizanka. Kao Partizanka plovi sve do 1992. godine. Tada opet mijenja ime i postaje Ston. Jadrolinija je odlučila prodati brod 1996., a tada ga kupuje kompanija Listowel International Ltd. i plovi pod imenom Stone. 1998. vlasnik postaje Fergun Shipping, a ime je Guniz. Pod tim imenom plovi do 2011. kada na nekoliko mijeseci postaje Azzurra II. U prosincu 2011. ponovno se vraća brodu ime Guniz i pod njim je izrezan krajem prosinca u turskoj Aliagi.

    Brod je imao kapacitet prijevoza 260 putnika i 50 vozila. S 2 glavna MAN motora mogao je postići maksimalnu brzinu od 13 čvorova.

    Povezani članci[uredi | uredi kôd]

    Izvori[uredi | uredi kôd]