Lunjkovec
Lunjkovec | |
---|---|
Država | Hrvatska |
Županija | Varaždinska |
Općina/grad | Mali Bukovec |
Površina | 3,5 km2 [1] |
Koordinate | 46°14′35″N 16°43′23″E / 46.243°N 16.723°E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 173 [2] |
– gustoća | 49 st./km2 |
Odredišna pošta | 42230 Ludbreg [3] |
Pozivni broj | +385 (0)42 |
Autooznaka | VŽ |
Lunjkovec na zemljovidu Hrvatske |
Lunjkovec je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Mali Bukovec, Varaždinska županija.
Selo se nalazi u nizini u isočnom dijelu ludbreške Podravine dalje od glavnih prometnica. Sastoji se od dužega, dvostranog niza kuća uz glavnu seosku cestu i kratkih, jednostranih nizova uz dva okomita puta prema sjeveru i jugu. S raskrižja na zapadnom kraju sela vodi put prema kapeli Sv. Magdalene, grobnoj kapeli grofova Draškovića u šumi Križančiji. U istočnom je dijelu naselja kapela posvećena Sv. Arkanđelima i Kraljici Anđela.
Selo se prvi put pojavljuje nazivom Lunkovec 1671. godine te je u 17. stoljeću naseljeno, a njegovi stanovnici dobivaju status slobodnjaka.
Prostor je naseljen još od rimskog doba kada je postojala rimska utvrda (Sonista ili Piretis - Peritur, Marković 2002, 51 Vlaislav. Kukuljević 1873, 108, naziv utvrde koji se pripisuje naselju kod Koprivnice)[4]
Lunjkovec je bio jedna od važnih postaja na trasi Ptuj-Osijek (Mursa) u vrijeme "dravskog puta" ali i kasnije za vrijeme "podravske magistrale".
U selu je očuvano nekoliko zidanih kuća s početka 20. stoljeća. Na raskrižju na zapadnom kraju sela nalazi se raspelo, podignuto 1909. godine, a jugozapadno od njega prizemna zgrada vatrogasnog doma. Prema nekim izvorima, između Lunjkovca i susjednog sela Martinića postojala je tvrđava Lonka koja je 1471. godine razorena po nalogu kralja Matije Korvina. Od 1643. godine Lunjkovec pripada vlastelinstvu Drašković sa sjedištem u Velikom Bukovcu.
U neposrednoj blizini postoji geotermalno ležište koje je ispitano s dvije istražne (naftne) bušotine. Geotermalna voda sadrži 5 g/l otopljenih minerala i 3 m3/m3 plina (85 % CO2, oko 15 % ugljikovodika i tragove H2S). Kamenac se počinje taložiti pri uvjetima tlaka nižeg od 10 bar. Ležišna stijena je karbonatna breča s prosječnom poroznošću od 7,5 %. Procijenjeni volumen pora je oko 109 m3, a područje ležišta oko 100 km2. Temperatura ležišta varira u ovisnosti o dubini vrha ležišta. U nepropusnim stijenama, između ležišta i površine temperaturni gradijent je viši od 0,06 °C/m. Izdašnost bušotina je 58 l/s s temperaturom od 120 do 130 °C. Na ovom ležištu moguće je pretvoriti geotermalnu energiju u električnu pomoću binarnog ciklusa.
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 241 stanovnika[5] te 62 obiteljskih kućanstava.[6]
broj stanovnika | 177 | 204 | 185 | 222 | 256 | 321 | 265 | 331 | 311 | 324 | 335 | 311 | 269 | 253 | 241 | 215 | 173 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ dizbi.hazu.hr
- ↑ Popis stanovništva 2001., www.dzs.hr
- ↑ Kućanstva prema obiteljskom sastavu i obiteljska kućanstva prema broju članova, Popis 2001., www.dzs.hr
|