Prijeđi na sadržaj

Lukrecija Mamić

Izvor: Wikipedija

Lukrecija Anđa Mamić[1] (Zidine (Tomislavgrad, BiH), 2. rujna 1948. - samostan Kiremba, Burundi, 27. studenoga 2011.), hrvatska misionarka u Burundiju, redovnica Družbe Službenica milosrđa, prozvana hrvatskom Majkom Terezom. Bila je na glasu kao junakinja siromašnih. Prva se ustajala i molila. Po struci je bila medicinska sestra i profesorica vjeronauka.[2] Vodila je veliku biskupijsku bolnicu te centre za neishranjene i oboljele od side.[3] Nazvana "mučenicom Burundija".[4]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Mladost i školovanje

[uredi | uredi kôd]

Rođena je 2. rujna 1948. u Zidinama pokraj Tomislavgrada, u brojnoj, tradicionalnoj kršćanskoj obitelji s devetoro djece.[1] U samostanskom je životu od 15. prosinca 1962. godine. Obitelj je također dala redovnike. Sestra Kazimira također je časna sestra redovnica Družbe službenica milosrđa. Brat don Luka je svećenik u Belgiji koji radi s hrvatskim iseljenicima.[2] Osnovnu školu završila je u Dubrovniku, a srednju medicinsku u Cetinju.[1] Privremene je zavjete položila je 30. kolovoza 1969. a vječne 29. kolovoza 1976 u Splitu. Službovala je po mnogim zajednicama u Hrvatskoj.[5] Lukrecija je završila Isusovački teološki institut u Zagrebu.[2]

Misijski rad

[uredi | uredi kôd]

Prije misije u Burundiju bila je u Ekvadoru. Misijsko poslanje počelo joj je kad je na poziv mons. Ruiza otišla u Ekvador,[1] gdje je s dvije časne sestre Hrvatice otvorila 15. prosinca 1984. godine misiju u Lacatungi. U Ekvadoru je godinama bila misionarka.[2] U Ekvadoru je zbrinjavala najteže bolesnike i evangelizirala. Zbog tuberkuloze se vratila u Hrvatsku, gdje je provela vrijeme Domovinskog rata. U Ekvador se vratila jer se razboljela redovnica koja ju je mijenjala dok je bila bolesna.[1]

Kad se 25. siječnja 2002. otvorila misija u Burundiju,[5] otišla je tamo s dvije sestre u Italije.[2] U Burundi je došla 16. ožujka 2002. u misiji Kiremba, u biskupiji Ngozi.[1] Otišla je kod najizoliranijih i najzapuštenijih plemena. Bila je u plemenu Batua-Pigmeja.[6] Vodila Centar za neishranjenu djecu u kojem je bilo više od 1500 djece te pomagala u bolnici. Okupljala je djevojke. Učila ih je za pastoralna zvanja. Prenijela im je znanja šivanja i za to je tim djevojkama od Caritasa iz Zagreba nabavila šivaće strojeve. Budući da je Burundi država izrazita siromaštva i neukih stanovnika, učila ih je kopati i proizvoditi namirnice da bi imali za vlastitu prehranu.[2] Radila je i na pastoralnom planu potičući obitelji na sudjelovanje u sakramentalnom životu i misnim slavljima.[6]

Govorila je: "Uvijek me oduševljavala univerzalna dimenzija Crkve i otvaranje novih prostora za naviještanje Evanđelja kao i širenje karizme naše drage Družbe. To je razlog mog odlaska na novi kontinent i novu misiju."[7]

Mučenička smrt

[uredi | uredi kôd]

Ubili su ju naoružani pljačkaši u napadu na samostan Kiremba u Burundiju. Ubijena u nedjelju oko 19.30 sati po hrvatskom vremenu.[2] Pljačkaši su prije bijega oteli poglavaricu zajednice s. Carlu Brianza iz Italije i volontera Francesca Bazzanija, kojeg su poslije ubili, a poglavaricu teško ranili. Lijes s tijelom sestre Lukrecije Mamić odvezen je u Milano gdje je stigao 1. prosinca. U kući Matici u Bresciji bila je misa zadušnica i bdjenje istog dana. Sutradan 2. prosinca bilo je predviđeno da se njeni zemni ostaci otpreme u Split. Pokopana je u Splitu na gradskom groblju Lovrinac. Misu zadušnicu i sprovodne obrede vodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.[5]

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]

Godine 2013. objavljena je knjiga Službenica milosrđa sestra Lukrecija koju je priredio Ivan Štironja.[8][9][10]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f Glas Koncila Susret sa s. Lukrecijom Mamić, objavljen u Glasu Koncila br. 30/2010, razgovarao Tomislav Šovagović, 25. srpnja 2010., (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  2. a b c d e f g Večernji list Darko Pavičić, Maja Pejković-Kaćanski: Uhitili dvojicu koja su u Burundiju ubila redovnicu Lukreciju, 28. studenoga 2011. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  3. Bitno.net Bitno.net, U Burundiju ubijena časna sestra Lukrecija Mamić, 28. studenoga 2011. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  4. (tal.) Regina Mundi, Poesie, Medjugorje, Bibbia, Santo RosarioArhivirana inačica izvorne stranice od 16. rujna 2016. (Wayback Machine) Martiri Cristiani: Suor Lukrecija Mamic, Martire di Burundi, Vedi Agenzia Fides, 28. studenoga 2011. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  5. a b c Glas KoncilaArhivirana inačica izvorne stranice od 16. rujna 2016. (Wayback Machine) Događanja: Burundi: Ubijena hrvatska misionarka s. Lukrecija Mamić (ika / gk), 28. studenoga 2011. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  6. a b Zavičajno društvo ZavelimArhivirana inačica izvorne stranice od 9. prosinca 2013. (Wayback Machine) Tanja Popec: Č.s. Lukrecija Mamić, snažna poruka Crkve kroza sva vremena (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  7. Narod.hr Petar Horvatić: 2. rujna 1948. rođena Lukrecija Mamić – časna sestra misionarka i mučenica Burundija, 2. rujna 2016. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  8. Ivan Štironja (priredio), Službenica milosrđa sestra Lukrecija, Provincijalat Službenica milosrđa : Nacionalna uprava PMD BiH, Sarajevo, 2013. (206 str.)
  9. Službenica milosrđa sestra Lukrecija, www.missio.ba, arhivirano i pristupljeno 27. studenoga 2021.
  10. Službenica milosrđa sestra LukrecijaArhivirana inačica izvorne stranice od 27. studenoga 2021. (Wayback Machine), www.zavelim.hr, objavljeno 2013., arhivirano 27. prosinca 2015., pristupljeno 27. studenoga 2021.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]