Ludwig von Reuter
| Ludwig von Reuter | |
|---|---|
.jpg) | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 9. veljače 1869. |
| Mjesto rođenja | Guben, Pruska |
| Datum smrti | 18. prosinca 1943. |
| Mjesto smrti | Potsdam, Njemačka |
| Nacionalnost | .svg){kind=small} Nijemac
|
| Puno ime | Hans Hermann Ludwig von Reuter |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1885. – 1920. |
| Čin | Admiral |
| Ratovi | Prvi svjetski rat |
| Važnije bitke | Bitka kod Dogger Banka Bitka kod Jyllanda Druga bitka u Heligolandskom zaljevu |
| Vojska | Njemačka
|
| Rod vojske | mornarica |
Hans Hermann Ludwig von Reuter (Guben, 9. veljače 1869. - Potsdam, 18. prosinca 1943.) je bio njemački admiral i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je izviđačkim skupinama Flote otvorenog mora, te je nakon potpisanog primirja zapovijedao samopotapanjem njemačke flote u Scapa Flowu.
Ludwig von Reuter je rođen 9. veljače 1869. u Gubenu u pruskoj vojničkoj obitelji. Njegov otac služio je u pruskoj vojsci, te je poginuo u Prusko-francuskom ratu. Reuter je u prusku mornaricu stupio kao kadet 1885. godine, te je do 1910. dosegao čin kapetana kada je dobio zapovjedništvo nad oklopnim krstašem SMS Yorck.
Dva mjeseca nakon početka Prvog svjetskog rata Reuter postaje zapovjednikom bojnog krstaša SMS Derfflinger. Zapovijedajući navedenim bojnim krstašem sudjeluje u Bitci kod Dogger Banka. U rujnu 1915. postaje zapovjednikom II. izviđačke grupe u čijem su sastavu bila pet lakih krstaša. S navadenom izviđačkom grupom sudjeluje u Bitci kod Jyllanda. U studenom 1916. unaprijeđen je u kontraadmirala, nakon čega dobiva zapovjedništvo nad IV. izviđačkom grupom koja je u svom sastavu imala šest lakih krstaša. Na čelu IV. izviđačke grupe sudjeluje u Drugoj bitci u Heligolandskom zaljevu u kojoj je, nakon napada jačih britanskih snaga, svoju skupinu uspješno povukao pod zaštitu njemačkih bojnih brodova.
Nakon potpisivanja primirja Reuter je zapovijedao brodovima Flote otvorenog mora koja je prema odredbama potpisanog primirja trebala biti internirana u britanskoj pomorskoj bazi Scapa Flow. Kako se približavao rok njemačkoj delegaciji u Versaillesu da potpiše mirovni ugovor, Reuter je procijenio da će brodovi njegove flote biti predani saveznicima, te je u tajnosti poduzeo radnje kako bi pripremio da se flota potopi. U 10,00 sati 21. lipnja 1919. Reuter je dao signal brodovima da se započne sa samopotapanjem. U roku od pet sati glavnina Flote otvorenog mora je potopljena. Potopljeno je ukupno 74 brodova, a od većih brodova nisu uspjeli biti potopljeni samo jedan bojni brod i pet lakih krstaša koje su Britanci uspjeli zauzeti prije nego što su potonuli, te je tom prilikom poginulo i devet njemačkih mornara.
Reuter je zajedno s još 1773 časnika i mornara postao ratnim zarobljenikom. Za svoj čin u Njemačkoj je slavljen jer je istim uspio sačuvati čast njemačke mornarice. U britanskom zarobljeništvu bio je do kraja siječnja 1920. kada se kao heroj vratio u Njemačku. Pet mjeseci nakon povratka zatražio je da ga se otpusti iz mornarice što mu je i odobreno. Preselio se u Potsdam gdje je postao vijećnik. O potapanju flote napisao je 1921. godine i knjigu pod nazivom Scapa Flow: Grob njemačke flote. Na 25-godišnjicu njemačke pobjede u Bitci kod Tannenberga 29. kolovoza 1939. Reuter je promaknut u čin admirala.
Preminuo je od srčanog udara 18. prosinca 1943. u 74. godini života u Potsdamu.