Logor Keraterm
Koncentracijski logor "Keraterm" bio je logor smrti koji su uspostavile srpske vojne i policijske vlasti općine Prijedor tijekom rata u BiH. Kroz sabirni logor do njegovog zatvaranja prošlo je oko 1.000–3.000 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.[1][2] Od oko 300 ukupno ubijenih zatvorenika[3] samo u noći s 23. na 24. svibnja 1992. godine u ovom logoru ubijeno je oko 200 ljudi.[2]
Logor su organizirale lokalne srpske vlasti, nakon nasilnog preuzimanja vlasti Srpske demokratske stranke u općini Prijedor, tijekom svibnja 1992. godine. Organizirana je sustavna kampanja zatvaranja i protjerivanja nesrpskog stanovništva prijedorske regije, a njihova je imovina pljačkana i uništavana.
Logor Keraterm nalazio se unutar nekadašnje tvornice keramike, nedaleko Prijedora. Po izvješćima, zarobljenici su držani u četiri dvorane, koje su se nekoć rabile kao skladišta tvornice. Svi su zarobljenici logora Keraterm bili muškarci. Većina je muškaraca bila u životnoj dobi od 15 do 60 godina. Sredinom svibnja 1992. godine oko 12 do 15 Bošnjakinja dovedeno je u Keraterm gdje su silovane a potom prebačene u koncentracijski logor Omarsku. Oko 75% od ukupnog broja zatvorenika bili su Bošnjaci, a ostalih 25% bili su Hrvati.[4]
Prema optužnici, zatočenici su, između ostaloga, bili podvrgnuti tjelesnom nasilju, stalnom ponižavanju i degradaciji, nehumanim uvjetima a bili su izloženi i smrti. Teška premlaćivanja bila su uobičajena pojava u ovome logoru. Tijekom tih iživljavanja rabljeni su različiti predmeti kao što su: drvene palice, metalne šipke, bejzbolske palice, dugački industrijski kabeli koji su imali metalne kugle pričvršćene na kraju, kundaci, noževi i dr. Tijekom postojanja koncentracijskoga logora počinjena su brojna ubojstva, batinanja, seksualna zlostavljanja i ostala okrutna i ponižavajuća djela.[5]
Na teritoriji općine Prijedor, uz ovaj logor organizirani su još i koncentarcijski logori Omarska, Trnopolje kao i nekoliko sličnih mučilišta i stratišta.
Dužnosnici Republike Srpske odgovorni za rukovođenje logorom osuđeni su za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
- Duško Knežević proglašen je krivim za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti i osuđen na kaznu dugotrajnoga zatvora u trajanju od 31 godinu.[6]
- Željko Mejakić proglašen je krivim za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti i osuđen je na kaznu dugotrajnoga zatvora u trajanju od 21 godine.[6]
- Duško Sikirica, komandant logora Keraterm, izjasnio se krivim za zločine protiv čovječnosti i osuđen je na zatvorsku kaznu od petnaest godina.[7]
- Dušan Fuštar proglašen je krivim zbog toga što je sudjelovao i djelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu te je osuđen na devet godina zatvora zbog toga "što nije uspio ostvariti svoj autoritet i spriječiti zločine".
- Predrag Banović, koji je bio stražar u logoru Keraterm, i od čijeg zlostavljanja je preminulo 5 logoraša i još 27 njih bilo predmetom iživljavanja, osuđen je na 8 godina zatvora.[8]
- Damir Došen osuđen je na pet[9] a Dragan Kolundžija na tri godine zatvora[10] zbog zlodjela koje su počinili u koncentracijskom logoru Keraterm.
- ↑ "Završni izvještaj ekspertske komisije UN-a osnovane u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti 780 (1992)". Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. prosinca 2008. (Wayback Machine) Ujedinjeni narodi - Vijeće sigurnosti. 28. prosinca 1994.
- ↑ a b Obilježeno stradanje stanovništva u koncentracijskom logoru Keraterm
- ↑ Arab News. 27. srpnja 2003. Pristupljeno 28. kolovoza 2014.
- ↑ http://www.balkaninsight.com/en/main/analysis/15763/
- ↑ http://www.icty.org/sid/7761
- ↑ a b http://www.tuzilastvobih.gov.ba/?opcija=predmeti&id=33&jezik=e
- ↑ BBC News. 10. prosinca 2004.
- ↑ http://www.icty.org/sid/209
- ↑ http://www.icty.org/x/file/Legal%20Library/jud_supplement/supp29-e/sikirica.htm
- ↑ http://www.icty.org/sid/214
- (engl.) Slučaj koncentracijskog logora Keraterm
- (engl.) Koncentracijski logori tijekom rata u Bosni i Hercegovini Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. studenoga 2013. (Wayback Machine)
| |||||