Prijeđi na sadržaj

Ljudevit Rupčić

Izvor: Wikipedija

Fra Ljudevit Rupčić (Staro Hardomilje, Ljubuški, 1920. – Mostar, 25. lipnja 2003.),[1] hrvatski bibličar i prevoditelj Svetog pisma iz reda franjevaca. Preveo je Novi zavjet, bio je profesor i istaknuti zagovornik Međugorja. Jedan od najpoznatijih biblijskih stručnjaka koji je dolazio s hrvatskoga govornog područja.[2] Kao teolog, profesor egzegeze i hrvatski književnik djelovao iz Züricha u Švicarskoj.[3] Jedan od najistaknutijih hrvatskih bogoslova iz BiH 20. stoljeća.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u velikoj obitelji od roditelja Marijana i Anice r. Bubalo. Ljudevit je imao četiri brata i sestru: Jozo (umro od sušice), Tomo (nestao na Križnom putu), Bonicije, Iva i Andrija. Rupčićeva rodna kuća zidana je neposredno po dolasku Austrije u Hercegovinu, a završena je 1883. godine i prva je kuća u tom kraju koja je pokrivena ciglom.[4]

Doktorirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1958. godine. Specijalistički je ispit položio iz novozavjetne egzegeze. Zbog toga je bio je član Teološke komisije pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije (1968. – 1981.).[1] Životom je posvjedočio kako se unatoč zatvorima i progonima može učiniti puno.[2] Komunistički režim u Jugoslaviji tri ga je puta poslao u zatvor: 1945., 1947. te od 1952. do 1956. godine. Od 1958. do 1988. predavao je novozavjetnu egzegezu na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Studenti su ga po jednom naglasku u hebrejskom jeziku zvali Dageš. Važio je kao odlučni branitelj Crkve. Studenti su svjedočili da bi kritički znali Crkvi predbacivati kojekakve pogreške ili propuste, no Rupčić ih je odlučno branio, a ako se neki čin nije mogao braniti, to je jednostavno obranio objašnjenjem da je ta pogreška ili propust djelo N. N., a ne Crkve. Isto tako, i za suprotnu situaciju, kad bi papa, biskup ili neki svećenik nešto dobro napravio, bez zadrške pripisivao je to Crkvi.[1]

Fra Gracijan Raspudić i fra Ljudevit Rupčić autori su prvog prijevoda Novoga zavjeta poslije rata na hrvatski jezik; prijevod je objavljen Sarajevu i Mostaru 1960., a u tisak ga je „progurao“ fra Karlo Karin.[5] Suradnik na četvrtom cjelovitom prijevodu Biblije na hrvatski, poznatoj zagrebačkoj Bibliji.[6] Rupčić je dao zanimljivo tučačenje dogmatske konstitucije Dei Verbum.[2] Ljudevit i brat mu Bonicije pošli su redovničkim putem. Pridonijeli su i na drugim kulturnim poljima. Brat Bonicije zaslužan je za dopunu Muzeja, a Ljudevit u prikupljanju umjetnina za tematsku Galeriju „Majka" na Humcu. Ljudevit je tom galerijom želio zahvaliti svojoj majci, svim drugima majkama i ženama, a na poseban način nebeskoj Majci Mariji.[4] U njegova životna djela spada knjiga Sudbina istine (Zagreb, 1994.), u kojoj je promatrajući iz kršćanske perspektive u pedesetak tema i mnogo više podtema suočio putove i raskršća ljudske misli i prakse, te tako sažeto osvijetlio sudbinu istine u teoriji i praksi.[7] Vrsni poliglot, objavljivao na hrvatskom, njemačkom, talijanskom, francuskom i engleskom jeziku.

Umro je 2003. u Mostaru.

8. lipnja 2014. na Starom Hardomilju pred njegovom Rupčićevoj rodnom kućom svečano je otkrivena spomen-ploče fra Ljudevitu Rupčiću, a otkrio ju je humački gvardijan fra Velimir Mandić.[2][4]

Citati

[uredi | uredi kôd]
  • "Samo se budala bori protiv Boga."[8]

Vidi

[uredi | uredi kôd]
  • Pravi Bog i pravi čovjek, Kršćanska sadašnjost
  • Pjesma nad pjesmama, 1973.
  • Is the Virgin Mary Appearing at Medjugorje?: An Urgent Message for the World Given in a Marxist Country, 1984.
  • Erscheinungen Unserer Lieben Frau zu Medjugorje: eine theologische Bewertung und Augenzeugenberichte, 1984.
  • La Vierge apparaît-elle à Medjugorje ?: un message urgent donné au monde dans un pays marxiste, Opseg 1, 1984. (sur. René Laurentin)
  • Das Geschehen von Medjugorje: eine Untersuchung, 1985.
  • Verschijnt Maria in Medjugorje?: een dringende boodschap aan de wereld, gegeven in een marxistisch land, 1985. (sur. René Laurentin)
  • Vjerujem u Isusa Krista, Kršćanska sadašnjost, 1990.
  • Istina o Međugorju: u povodu pamfleta biskupa Žanića, 1990.
  • Gospa u Župi Međugorje, 1991.
  • Novi zavjet (preveo Ljudevit Rupčić), Naša ognjišta, Tomislavgrad, 1996.
  • Biseri ranjenega srca, 1998. (Slavko Barbarić i Ljudevit Rupčić)
  • Kreuzweg: Mysterium der allmächtigen Liebe Gottes, 2001.
  • Još jednom istina o Međugorju: povodom pojave Ogledala Pravde Biskupskoga ordinarijata u Mostaru, 2002. (sur. Viktor B. Nuić)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c Franjevačka provincija Bosna Srebrena  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2015. (Wayback Machine) Stjepan Pavić: Tumač riječi – fra Ljudevit Rupčić (II. dio), 1. prosinca 2015. (pristupljeno 19. prosinca 2015.)
  2. ↑ a b c d Ljubuški portal  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2015. (Wayback Machine) Autor:fratar.net | franjevci.info: Duhovni velikan i uznik fra Ljudevit Rupčić, 10. lipnja 2014. (pristupljeno 19. prosinca 2015.)
  3. ↑ True Life in God - Pravi život u Bogu Fra Ljudevit Rupčić (pristupljeno 19. prosinca 2015.)
  4. ↑ a b c Ljubuški portal  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2015. (Wayback Machine) Autor: LJ::portal, FOTO: Otkrivena spomen ploča fra Boniciju i fra Ljudevitu Rupčiću na Starom Hardomilju, 8. lipnja 2014. (pristupljeno 19. prosinca 2015.)
  5. ↑ Zvonko Pandžić: Onkraj rasprave Srećka M. Džaje i Ivana Lovrenovića u Vijencu. Općehrvatski karakter kulture bosanskohercegovačkih Hrvata  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2015. (Wayback Machine), Vijenac br. 548 - 5. ožujka 2015., Matica hrvatska
  6. ↑ http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac383.nsf/AllWebDocs/Zagrebacka_Biblija_je_cudo Ivan Golub, Zagrebačka Biblija je čudo, Vijenac, Broj 383, 6. studenog 2008. ISSN 1330-2787 (preuzeto 19. prosinca 2015.)
  7. ↑ Crkva u svijetu Vol.30 br.2 lipnja 1995. Drago Šimundža: Recenzija, Prikaz. Lica i naličja istine, str. 235 (preuzeto 19. prosinca 2015.)
  8. ↑ Hrvatski fokus  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2015. (Wayback Machine) Vinko Đotlo: Bespuća i stradanja hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Čovjek je od zemlje stvoren i zemlji se vraća, 14. prosinca 2012. (preuzeto 19. prosinca 2015.)
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ljudevit_Rupčić&oldid=6921890"