Ljahovski otoci
Ljahovski otoci
| |
|---|---|
| Otočje | |
 Satelitska snimka | |
Zemljovid otočja | |
| Etimologija | Istraživač Ivan Ljahov |
| Položaj | |
| Koordinate | 73°43′54″N 139°32′17″E / 73.731528°N 139.537938°E |
| Smještaj | Dalekoistočni savezni okrug |
| Država | |
| More | Laptevsko more, Istočnosibirsko more |
| Ocean | Arktički ocean |
| Otočje | Novosibirski otoci |
  Ljahovski otoci Ljahovski otoci na zemljovidu Dalekoistočnog saveznog okruga  | |
Ljahovski otoci (rus. Ляховские острова, jakutski: Ляхов арыылара) su najjužnija skupina Novosibirskih otoka u arktičkim morima istočne Rusije. Otoci su nazvani u čast Ivana Ljahova, koji ih je istražio 1773.
Od kopna ih odvaja Tjesnac Dmitrija Lapteva (širok 60 km), a od skupine Anžuovih otoka Sannikovljev tjesnac (širokim 50 km). Dva otoka dominiraju skupinom:
- Boljšoj Ljahovski 5,156.6 km2 s najvišim vrhom Emy Tas (311 m/nm)[1]
- Mali Ljahovski 975.5 km2[2]
- Stolbovoj je veliki otok izdvojen iz skupine.
- Uz jugozapadni rt otoka Boljšoj Ljahovski nalazi se mali otočić koji se zove Hopto-Terer.
- Semjonovski je nestao nakon teške erozije. Površina otoka prije nestanka bila je u 4 km2, što ga je činilo jednim od najmanjih otoka u otočju.[3][4]
Ondje se odvija dio radnje dvaju romana Julesa Vernea, Waif of the Cynthia (1885.) i Césara Cascabela (1890.). U potonjem, pojam "Otočje Ljahov" odnosi se na novosibirsku skupinu u cjelini, jer se glavna radnja odvija na otoku Koteljni.
- ↑ Bol. Lyakhovskiy (Liakhov)
- ↑ Mal. Lyakhovskiy (Lachovski)
- ↑ (rus.) Grigorov, I.P., 1946, Disappearing islands. Priroda, pp. 58–65
- ↑ Gavrilov, A.V., N.N. Romanovskii, V.E. Romanovsky, H.-W. Hubberten, and V. E. Tumskoy (2003). Reconstruction of Ice Complex Remnants on the Eastern Siberian Arctic Shelf. Permafrost and Periglacial Processes. vol. 14, pp. 187–198.
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ljahovski otoci
