Lidija Ruslanova
| Lidija Andrejevna Ruslanova | |
|---|---|
 | |
| Rodno ime | Praskovja Andrianovna Lejkina-Goršenina[1] |
| Rođenje | Černavka, Saratovsa gubernija, Rusko Carstvo 27. listopada 1900. |
| Smrt | Moskva, Sovjetski Savez 21. rujna 1973. |
| Žanrovi | ruske narodne pjesme |
| WWW | |
Lidija Andrejevna Ruslanova (erzjanski i ruski: Лидия Андреевна) (Černavka, 27. listopada 1900. – Moskva, 21. rujna 1973.) bila je ruska narodna izvođačica.[2] Erzjanskog je etniciteta.[3]
Rođena je 27. listopada 1900. u selu Černavka u seljačkoj obitelji.[4] Do pete godine oba roditelja su joj umrla; otac u rusko-japanskom ratu, a majka ubrzo nakon toga. Kao siroče veći dio svog djetinjstva provela je u sirotištu.[5] Počela je pjevati kada se pridružila lokalnom dječjem župnim zboru i ubrzo je postala solistica.[6]
Ujak ju je pozvao da radi u tvornici namještaja. Jedan od vlasnika tvornice čuo je kako pjeva dok je radila i preporučio joj da ode na konzervatorij u Saratov.[7] Međutim, nije uživala u akademskom studiranju.[2] Tijekom Prvog svjetskog rata, radila je u bolničkom vlaku i tijekom ovog razdoblja upoznala je Vitalija Stepanova, s kojim je imala dijete, rođeno u svibnju 1917. Napustio ju je poslije godinu dana zbog neurednog načina života.[7] Potom se udala za drugog muškarca koji je kasnije umro u Ruskom građanskom ratu, od koga je uzela svoje prezime.[8]
Svoj prvi koncert imala je sa 16 godina pred vojnom publikom, gdje je otpjevala sve što je znala.[7] Prvi je put počela pjevati za ruske vojnike tijekom Ruskog građanskog rata, a debitirala je kao profesionalna pjevačica u Rostov na Donu 1923.[6] Bila je poznata po svom pjevačkom glasu i timbru, koji je oživljavao stare tradicije u kojima će nastupiti solisti u svečanim prilikama.[2] Do 1929. živjela je sa službenikom iz Čeke, a zatim se ponovo udala, ovaj put za Vladimira Krjukova.[9]
Tijekom 1930-ih, postala je izuzetno popularna.[9] Postala je umjetnica državnog udruženja glazbenih, scenskih i cirkuskih poduzeća 1933., a nastupala je širom Rusije tijekom ostatka desetljeća.[2] Kada je izbio Drugi svjetski rat, neprekidno je obilazila jedan po jedan front, kako bi povećala hrabrost vojnika svojim domoljubnim pjesmama.[10] Njene značajne pjesme bile su Valenka i Kaćuša, napisane posebno za nju. Tijekom Bitke za Berlin, nastupila je na pragu Reichstaga.
Ruslanova je postala jedna od najbogatijih žena Sovjetske Rusije i tako je financirala izgradnju dvije Kaćuše, koje je ona predstavila Crvenoj armiji 1942.[6] Iste godine postala je umjetnica Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike.[2] Njeni grubi maniri i jezik apelirali su na vojnike da je smatraju kao potencijalnu prijetnju sovjetskim vlastima. Godine 1948., zbog povezanosti s maršalom Georgijem Žukovom (koji je vodio Crvenu armiju do poraza Nacističke Njemačke tijekom Drugog svjetskog rata, i koji je postao snažan politički protivnik Josifa Staljina u poslijeratnim godinama) suprug Ruslanove, heroj Sovjetskog Saveza, general-potpukovnik Vladimir Krjukov je uhapšen, a Ruslanova dvije godine kasnije. Bila je prisiljena potpisati izjavu da je njen suprug kriv za izdaju, ali je dobila kaznu na deset godina rada u logoru.[6]
U gulagu, u koji je bila upućena, postala je zvijezda koja je podjednako zadobila i logoraše i upravu. Zbog toga je preseljena u zatvorsku ćeliju u vladimirski centar. Nakon Staljinove smrti, puštena je 4. kolovoza 1953.; bila je mršava, posijedila i imala je poteškoće s hodanjem. Međutim, vratila se pjevanju vrlo brzo. Njeno vrijeme provedeno u zatvoru bilo je nepoznato u tisku sve do idućeg desetljeća.[11] Iako su je nagrade i titule zaobišle, Ruslanova je predsjedavala prvim svjetskim festivalom sovjetskih pjesama. Pjevanjem se bavila sve do svoje smrti 21. rujna 1973. u 72. godini života.[6]
- Поёт Лидия Русланова (1996.)[12]
- Царица Русской песни (2000.)[13]
- Русские народные песни (2002.)[14]
- Имена на все времена (2007.)[15]
- ↑ С. Е. Михеенков. Лидия Русланова. Душа-певица. — М.: Молодая гвардия, 2014. — 352 с. — ISBN 978-5-235-03688-8.
- ↑ a b c d e Ruslanova Lidia singer :: people :: Russia-InfoCentre. Russia-InfoCentre. Pristupljeno 16. listopada 2008.
- ↑ Юрий Белов. Девушка пела в церковном хоре. Молва. Pristupljeno 23. veljače 2009.
- ↑ MacFadyen 2002, str. 201.
- ↑ MacFadyen 2002, str. 201–202.
- ↑ a b c d e Ferrero, Ángel. Katiusha is 70 years old. cubanow.net. Pristupljeno 16. listopada 2008.[neaktivna poveznica]
- ↑ a b c MacFadyen 2002, str. 202.
- ↑ MacFadyen 2002, str. 202–203.
- ↑ a b MacFadyen 2002, str. 203.
- ↑ MacFadyen 2002, str. 204.
- ↑ MacFadyen 2002, str. 208.
- ↑ Альбом "Поёт Лидия Русланова". bgshop.ru. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. ožujka 2009. Pristupljeno 25. veljače 2009.
- ↑ Альбом «Царица русской песни. rstfond.ru. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2011. Pristupljeno 25. veljače 2009.
- ↑ Поёт Лидия Русланова. Русские народные песни. Записи 1930-40-х годов. blagoslovenie.su. Pristupljeno 25. veljače 2009.
- ↑ Имена на все времена. Лидия Русланова (mp3). ozon.ru. Pristupljeno 27. ožujka 2021.
- MacFadyen, David. 2002. Songs for Fat People. McGill-Queen's Press. ISBN 0-7735-2441-X
- РУСЛА́НОВА Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. travnja 2021. (Wayback Machine), Velika ruska enciklopedija