Astečki galeb

Astečki galeb
	Astečki galeb u letu
	Glasanje astečkog galeba
Status zaštite
	; Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Aves;
Red:	Charadriiformes;
Podred:	Lari;
Porodica:	Laridae;
Potporodica:	Larinae;
Rod:	Leucophaeus;
Vrsta:	L. atricilla;
Dvojno ime
	Leucophaeus atricilla; (Linnaeus, 1758)
Rasprostranjenost
	; Rasprostranjenost L. atricilla ██ Gniježđenje ██ Stalni boravak ██ Bez gniježđenja
Sinonimi
	Larus atricilla Linnaeus, 1758.
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Astečki galeb (Leucophaeus atricilla) je srednje velik galeb Sjeverne i Južne Amerike. Oportunistički je svežder i strvinar. Gnijezdi se u velikim kolonijama uglavnom duž atlantske obale Sjeverne Amerike, Kariba i sjeverne Južne Amerike. Dvije su podvrste : L. a. megalopterus - koji živi od jugoistočne Kanade do Srednje Amerike i L. a. atricilla koja se pojavljuje od Kariba do venezuelskih otoka. Dugo je bio smješten u rod Larus, a danas je svrstan u Leucophaeus.

Naziv

Ime roda Leucophaeus potječe od starogrčkog λευκός: leukós, "bijeli" i φαιός: phaios, "sumračan". Specifični naziv atricilla je iz latinskog ater, "crna" i cilla, "rep". Čini se da je Linnaeus pogrešno pročitao svoju notu atricapilla (crnokosa), što bi bilo puno prikladnije za ovu crnoglavu, ali bijelorepu pticu.^[2]

Rasprostranjenost

Gnijezdi se na atlantskoj obali Sjeverne Amerike, Kariba i sjeverne Južne Amerike. Najsjevernije populacije migriraju dalje na jug zimi, a rijetko zalutaju u zapadnu Europu. Engleski naziv vrste Laughing gull (galeb koji se smije) proizlazi iz njegovog glasanja kee-agh, koji zvuči poput visokog smijeha "ha... ha... ha... ".^[3]

Gniježđenje

Razmnožava se u obalnim močvarama i ribnjacima u velikim kolonijama. Veliko gnijezdo, napravljeno uglavnom od trave, grade na zemlji. U gnijezdu se nađe tri ili četiri zelenkasta jaja koja se inkubiraju oko tri tjedna.

Opis

Ovu je vrstu lako prepoznati. Duga je 36–41 cm s rasponom krila 98–110 cm i težinom u rasponu 203–371 g.^[4] Ljetno perje odrasle ptice je bijelo, osim tamno sivih leđa i krila te crne glave. Krila su mnogo tamnije siva od svih ostalih galebova slične veličine, osim manjeg prerijskog galeba, a imaju crne vrhove bez bijelog polumjeseca kakav ima prerijski galeb. Kljun je dugačak i crven. Crna kapuljača uglavnom se gubi zimi.

Treba im tri godine da dobiju odraslo perje. Nezrele ptice uvijek su tamnije od većine galebova slične veličine, osim prerijskih. Ptice prve godine sivije su s donje strane i bljeđih su glava od prerijskih galeba prve godine, a druge se godine mogu razlikovati po uzorku i strukturi krila.

Podvrste

Dvije podvrste su:^[5]

L. a. megalopterus - (Bruch, 1855.): priobalna jugoistočna Kanada, istočna i južna Amerika, Meksiko i Srednja Amerika
L. a. atricilla - ( Linnaeus, 1758): Karipski otoci do venezuelskih otoka

Poput većine ostalih pripadnika roda Leucophaeus, i astečki galeb dugo je bio smješten u rod Larus. Sadašnji smještaj u Leucophaeusu slijedi preporuke Američkog saveza ornitologa.^[6]^[7]

Galerija

Ptica u sezoni parenja ima crnu glavu i crveni kljun
Potpuno alternativno perje
Odrasla ptica sredinom svibnja (potpuno alternativno perje)
Astečki galeb, alternativno perje, Sjeverna Karolina, SAD, 2016
Odrasla ptica zimi (potpuno osnovno perje)
Mlada ptica
Odrasla ptica, St. Thomas, Djevičanski otoci (potpuno alternativno perje)
Lutalica u osnovnom perju, UK
Slijetanje na plažu
Los Roques, Venezuela
Jaje, Museum Wiesbaden
Astečki galebovi prate ribarski brod u lovu na škampe ispred Jacksonvillea, Florida

Izvori

↑ BirdLife International. 2012. Larus atricilla. IUCN Red List of Threatened Species. 2012. Pristupljeno 26. studenoga 2013.old-form url
↑ Jobling, James A. 2010. The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. Christopher Helm. London. str. 59, 224. ISBN 978-1-4081-2501-4
↑ Laughing Gull (Larus atricilla). Handbook of the Birds of the World. Pristupljeno 29. listopada 2018.
↑ Laughing Gull Identification, All About Birds, Cornell Lab of Ornithology. www.allaboutbirds.org (engleski). Pristupljeno 25. rujna 2020.
↑ Burger, Joanna. 4. ožujka 2020. Laughing Gull (Larus atricilla). Birds of the World
↑ Check-list of North American Birds. North American Classification Committee. American Ornithologists' Union. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. lipnja 2011. Pristupljeno 26. svibnja 2009.
↑ Remsen, J. V. Jr.; C. D. Cadena; A. Jaramillo; M. Nores; J. F. Pacheco; M. B. Robbins; T. S. Schulenberg; F. G. Stiles; D. F. Stot; K. J. Zimmer. A classification of the bird species of South America. South American Classification Committee. American Ornithologists' Union. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. ožujka 2009. Pristupljeno 26. svibnja 2009.

Vanjske poveznice

	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Leucophaeus atricilla
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Leucophaeus atricilla

Laughing Gull - Larus atricilla - USGS Patuxent Bird Identification InfoCenter
Laughing Gull Species Account - Cornell Lab of Ornithology
Field Guide on Flickr
Laughing Gull Bird Sound at Florida Museum of Natural History
Mediji za Laughing Gull. Internet Bird Collection
Galerija slika na temu Laughing Gull na stranici VIREO (Sveučilište Drexel)
Interaktivna karta za Leucophaeus atricilla na IUCN-ovim kartama za Crveni popis

[iucn-1] BirdLife International. 2012. Larus atricilla. IUCN Red List of Threatened Species. 2012. Pristupljeno 26. studenoga 2013.old-form url

[job-2] Jobling, James A. 2010. The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. Christopher Helm. London. str. 59, 224. ISBN 978-1-4081-2501-4

[hbw-3] Laughing Gull (Larus atricilla). Handbook of the Birds of the World. Pristupljeno 29. listopada 2018.

[allaboutbirds-4] Laughing Gull Identification, All About Birds, Cornell Lab of Ornithology. www.allaboutbirds.org (engleski). Pristupljeno 25. rujna 2020.

[subspecies-5] Burger, Joanna. 4. ožujka 2020. Laughing Gull (Larus atricilla). Birds of the World

[auo-6] Check-list of North American Birds. North American Classification Committee. American Ornithologists' Union. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. lipnja 2011. Pristupljeno 26. svibnja 2009.

[museum.lsu.edu-7] Remsen, J. V. Jr.; C. D. Cadena; A. Jaramillo; M. Nores; J. F. Pacheco; M. B. Robbins; T. S. Schulenberg; F. G. Stiles; D. F. Stot; K. J. Zimmer. A classification of the bird species of South America. South American Classification Committee. American Ornithologists' Union. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. ožujka 2009. Pristupljeno 26. svibnja 2009.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]