Prijeđi na sadržaj

Lena

Izvor: Wikipedija
Lena
rijeka
Lena kod Jakutska
Porječje Lene
Položaj
Države
NaseljaUst-Kut, Kirensk, Lensk, Olekminsk, Jakutsk, Sangar
Fizikalne osobine
Duljina4472 km
Površina porječja2500000 km2
Istjek 
 • ProsječniLaptevsko more
prosjek 17.000 m3/s
maksimum 200.000 m3/s
minimum 366 m3/s
drugdje
Kirensk 480 m3/s
Vitim 1.700 m3/s
Olekminsk 4.500 m3/s
Pritok Viljuj 12.100[1] m3
Plovna od – doOd ušća do Kačuga. Veći dio godine zaleđena.
Tok rijeke
IzvorBajkalske planine, Irkutska oblast, Rusija
 • Nad. vis.1640 m
 • Koord.53°56'8"N, 108°5'31"EUredite na Wikipodatcima
UšćeDelta Lene (delta)
 • Koord.72°24'42,8"N, 126°41'4,9"EUredite na Wikipodatcima
SlijevArktičkooceanski
Ulijeva se uLaptevsko more[2]

Lena je rijeka u Rusiji.

Tok rijeke

[uredi | uredi kôd]

Lena izvire južno od Srednjosibirske visoravni, na nadmorskoj visini od 1640 metara u Bajkalskim planinama, 7 km od istoimenog jezera. Velikim deltastim ušćem (oko 30.000 km2[3]) ulijeva se u Laptevsko more. Porječje obuhvaća oko 2.500.000 km2. važni su pritoci Vitim, Olekma, Aldan, i Velpij. Plovna do Ust'-Kuta; za manje brodove do Kačuge. Lena je glavni prometni put u rudama bogatoj Jakutiji. U nizinskom području zaleđena kraja listopada do početka lipnja; u gornjem toku od početka studenog do svibnja. Režim je nivalnopluvijalni. Kolebanje između najvišeg i najnižeg vodostaja iznosi u donjem toku 20 m, a u gornjem do 8 m. Glavna pristaništa: Kačuga, Žigalovo, Osetrovo, Kirensk, Vitim, Olekminsk, Jakutsk, Žigansk, Bulun i Tiksi. Lena s pritocima ima znatan hidroenergetski potencijal. Vode Lene bogate su ribom.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Većina istraživača smatra da je naziv rijeke vuče porijeklo od originalnog naziva naroda Evenki Elyu-Ene, u prevodu "velika rijeka". Prije ruskog naseljavanja područja, najbrojniji lokalni narodi bili su Jakuti, nastanjeni u srednjem toku između pritoka Aldan i Viluj, Evenki (također poznati kao Tunguzi), na velikom području gornjeg toka i nekoliko zajednica Evena u nižem toku i području ušća. Ruska kolonizacija započinje u prvoj polovici 17. stoljeća, isprva s kozacima u službi utjecajnih ruskih obitelji, potom i regularnom vojskom. Kozaci su osnovali gradove Jakutsk (1642.)[4] i Lensk (1663.)[4] i Pokrovsk (1682.).[4] Obim Ruske populacije duži niz desetljeća ostao je ograničen većinom na vojne utvrde i kažnjeničke kolonije. Baron Eduard Von Toll i Alexander von Bunge proveli su ekspediciju u području delte Lene i Novosibirskih otoka, za Rusku Carsku Akademiju Nauka 1885. godine. Istražili su deltu sa svojim brojnim rukavima koji utječu u polarno more. 1886. istražili su Novosibirske otoke i rijeku Janu s pritocima. Za vrijeme jednogodišnjeg istraživanja prešli su 25 000 km od kojih 4200 rijekama, provevši geodetska mjerenja. Porast lokalnog stanovništva naglo je porastao na prelazu iz 19. u 20. stoljeće, te su u to doba osnovana mnoga naselja: Aldan 1923.,[4] Njurba 1930.,[4] Mirni 1955.,[4] te rudarski grad Nerjungri 1975.[4] Smatra se da Vladimir Ilijč Uljanov svoj nadimak "Lenjin" duguje upravo rijeci Leni, ali postoje razne, uglavnom neutemeljene teorije o porijeklu tog imena: od znaka sjećanja na tamošnji pogrom radnika u vrijeme carske Rusije, do sukoba s Georgijem Plehanovim koji je koristio nadimak "Volgin" u čast rijeke Volge, no u oba slučaja ime Lenjin datira prije navedenih događaja.

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. http://www.nature.ykt.ru/RIAC/Yakutia_geogr/011.htm#ЛенаArhivirana inačica izvorne stranice od 30. ožujka 2009. (Wayback Machine)
  2. (rus.) [http://www.abratsev.narod.ru/biblio/sokolov/p1ch23b.html Часть II. Гидрография естественно-исторических районов Советского Союза]
  3. Lena River Delta - A Global Ecoregion. World Wide Fund for Nature. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. lipnja 2007. Pristupljeno 23. svibnja 2008.
  4. a b c d e f g http://www.mojgorod.ru/r_saha/index.html

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Lena