Album čini glazbeni stil simfonijskogblack metala s progresivnom strukturom pjesama te je često uspoređivan sa stilovima grupa kao što su Ninnghizhidda, Anorexia Nervosa[2] i Dimmu Borgir.[3] Glazbeni kritičar sa stranice Sputnikmusic komentirao je kako su vokali pjevača Seregora jedinstveni jer su "relativno lako shvatljivi i jednostavni za odgonetnuti [već] tijekom prvog slušanja" u usporedbi s drugim sastavima unutar žanra. Međutim, tekstovi pjesama nisu pisani u tradicionalnoj strukturi (strofa-refren-strofa) žanra.[3]
Lammendam je uglavnom zadobio pozitivne kritike, no većina je recenzija napomenula kako je sastav tek bio na početku svoje karijere. Njemačka inačica časopisa Metal Hammer u svojoj je recenziji istaknula kako je sastavu još uvijek potreban vlastiti identitet.[6] Časopis Sonic Seducer pohvalio je tehničke vještine sastava i raznolikost emocija koje su bile prikazane na albumu.[2]Sputnikmusic je također pohvalio izvedbene vještine članova skupine.[3]