Prijeđi na sadržaj

Lajčo Perušić

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Lajčo Perušić
Lajčo Perušić
 Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Lajčo Perušić (Subotica, 1945.) je bački hrvatski književnik iz Vojvodine koji živi u Zagrebu.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Hrvatski književnik i publicist iz Bačke (Vojvodina), živi u Zagrebu. Diplomirao je njemački jezik i književnost na Pedagoškoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Po zanimanju turistički menadžer, sada u mirovini. Društveno aktivan. Književnim radom se bavi od mladosti. Piše poeziju, haiku poeziju, kratke priče, eseje, književne osvrte. Objavljuje teme iz književnosti i nacionalne povijesti. U Republici Hrvatskoj sudjeluje u brojnim časopisima, revijama i zbornicima za kulturu i književnost (Obzoru Večernjeg lista,[1] Vijencu Matice hrvatske,[2] Hrvatskom slovu,[3] Zovu Srijema, Zborniku Hrvatskog sabora kulture,[4] Republici DHK,[5] u časopisu za haiku Iris[6] i dr.), uvršten je u antologiju 'Mladi hrvatski pjesnici ’72.';[7] u antologiju 'Književnost Podunavskih Hrvata XX. stoljeća' Ante Sekulića, 1996.,[8] predstavljen je u antologiji hrvatskog haiku-pjesništva 'Nepokošeno nebo'.[9] U Republici Srbiji sudjeluje u književnim časopisima (Klasju naših ravni,[10] Hrvatskoj riječi,[11] Novoj riječi,[12] Zvoniku[13] i dr.), uvršten je u antologiju 'Suvremena duhovna lirika u Vojvodini', 2015., u antologiju 'Suvremena vojvođansko-hrvatska kratka priča', 2016.,[14] u 'Trajniku' - antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji, 2009; u antologiju pjesništva vojvođanskih Hrvata XX. stoljeća 'Među mnoštvom lica' Milovana Mikovića, 2019.[15]

Suosnivač je Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvata u Zagrebu, 1990.[16] i Udruge za potporu bačkim Hrvatima, 2002.,[17] te član Društva hrvatskih književnika.[18]

Objavljena djela

[uredi | uredi kôd]
  • Brazde na licu, poezija, izdalo 'Društvo vojvođanskih i podunavskih Hrvata' u Zagrebu, 1994.
  • Iza lica, poezija, vlastita naklada, Zagreb 2011.
  • Tragovima predaka, kulturna 570-godišnja povijest rodoslova Perušić, vlastita naklada 2014.
  • Vrijeme u pokretu, kratke priče, vlastita naklada, Zagreb 2017.
  • Vrijeme vrlina, poezija, izdanje Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvata, Zagreb 2020.
  • Jarka svitanja, poezija, izdanje Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvata, Zagreb 2023.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]
  • Pohvalnica Hrvatskog sabora kulture, Zagreb, za prozu (2016.)
  • Nagrada časopisa Zvonik, Subotica, za prozu (2016.)
  • Nagrada udruge HPOI Tri rijeke, Ivanić-Grad, za haiku (2016.)
  • Nagrada „Dubravko Horvatić“ časopisa Hrvatsko slovo, Zagreb, za prozu (2017.)
  • Nagrada „Balint Vujkov“ za životno djelo na području književnosti, Subotica (2017.)

Pogledati još

[uredi | uredi kôd]
  • Stjepan Laljak, Mladi hrvatski pjesnici ’72: zbornik poezije, Narodno sveučilište, Zaprešić (1972.)
  • Ante Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću, DHK i PEN, Zagreb (1996.)
  • Petar Šarčević & Naco Zelić, Hrvatska pisana riječ u Bačkoj, Nova stvarnost Zagreb, Croatica Budimpešta, Hrvatska riječ Subotica, (2015.)
  • Alojz Jembrih, Brazde zasijecaju u lice, književna revija Marulić, Zagreb (1994.)
  • Milovan Miković, Kako čitamo druge i kako oni čitaju nas, Klasje naših ravni, Subotica, (2012.)
  • Naco Zelić: Pisana hrvatska riječ u Bačkoj danas, Klasje naših ravni, br. 1. – 2., 2003., 80.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Kratka priča “Ranko Marinković” | Večernji.hr. www.vecernji.hr. Pristupljeno 3. lipnja 2021.
  2. ↑ Matica hrvatska. www.matica.hr. Pristupljeno 3. lipnja 2021.
  3. ↑ Hrvatsko slovo. www.hkz.hr. Pristupljeno 3. lipnja 2021.
  4. ↑ Katalog Knjižnica grada Zagreba - Detalji. katalog.kgz.hr. Pristupljeno 3. lipnja 2021.
  5. ↑ Republika 3-4/2020. dhk.hr. Pristupljeno 3. lipnja 2021.
  6. ↑ Časopis za haiku / Haiku Magazine / IRISInternatonal (PDF)
  7. ↑ Laljak, Stjepan. 1972. Mladi hrvatski pjesnici. Narodno sveučilište Zaprešić. str. 117
  8. ↑ Sekulić, Ante. 1996. Književnost Podunavskih Hrvata XX. stoljeća. Zagreb. str. 401
  9. ↑ Rožić, Stjepan. 2018. Nepokošeno nebo 2. Udruga "Tri rijeke", Haiku pjesnici Otoka Ivanića, Ivanić-Grad. Ivanić-Grad. str. 307
  10. ↑ Perušić, Lajčo. 2009. Sretan dan ili "i stvori Bog nebo i zemlju". skupnikatalog.nsk.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipnja 2021. Pristupljeno 3. lipnja 2021.
  11. ↑ Studioseven. Pojam za pretragu ... | Hrvatska Riječ. Pojam za pretragu ... | Hrvatska Riječ (srpski). Pristupljeno 3. lipnja 2021.
  12. ↑ Nova riječ br. 1-2. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica. Subotica. 2020
  13. ↑ Zvonik. www.zvonik.rs. Pristupljeno 3. lipnja 2021.
  14. ↑ Suvremena vojvođanska-hrvatska kratka priča. NIU "Hrvatska riječ". Subotica. 2016. str. 33–46
  15. ↑ Miković, Milovan. 2019. Među mnoštvom lica. Matica hrvatska, Subotica. Subotica. str. 441–454
  16. ↑ DRUŠTVO VOJVOĐANSKIH I PODUNAVSKIH HRVATA, ZAGREB. DRUŠTVO VOJVOĐANSKIH I PODUNAVSKIH HRVATA, ZAGREB - MojKvart. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipnja 2021. Pristupljeno 3. lipnja 2021.
  17. ↑ Naco Zelić. Wikipedija. 19. rujna 2017. Pristupljeno 3. lipnja 2021.
  18. ↑ Društvo hrvatskih književnika. Wikipedija. 21. ožujka 2021. Pristupljeno 3. lipnja 2021.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Lajčo_Perušić&oldid=7046562"