Lado (pripjev)
Lado ili lada je pripjev (refren) u brojnim svadbenim i ljetnim obrednim pjesmama baltičkih naroda i slavenskih naroda.[1] Pjesme s pripjevom lado pjevale su za Duhove ljelje,[2] a za Ivanjdan ladarice.[3] Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO dobio je ime po pripjevu lado.[4]
Lado ili Lada naziv je za navodnog slavenskog boga, odnosno božicu. Danas je pretpostavka o postojanju tog božanstva znanstveno opovrgnuta.[1]
Najstariji pisani tragovi pripjeva lado javljaju se u poljskim izvorima iz 15. stoljeća kod humanističkih povjesničara (uglavnom je riječ o rimokatoličkim svećenicima) koji su pokušali rekonstruirati panteon slavenske pretkršćanske religije na temelju nerazumljivih pripjeva. Poljska Statuta provincialia iz oko 1420. godine zabranjuje pljeskanje i pjesme koje zazivaju bogove među kojima je i lado. Imena ostalih bogova također su poznati pripjevi obrednih pjesama raznih slavenskih naroda.[5]
Kasnije boga zvanog Lado navodi poljski kroničar Jan Długosz (umro 1480.) te ga uspoređuje s Marsom, rimskim bogom rata.[5] Maciej Miechowski je 1517./1521. koristeći Długoszevo djelo zamislio Lada kao žensko božanstvo i to kao Ledu, majka Kastora i Poluksa iz grčke mitologije. Ostale riječi u tom pripjevu, Ileli (nominativ: Lela) i Poleli (nominativ: Polela) zamislio je kao božanstva koja odgovaraju Kastoru i Poluksu.[6]
Marcin Kromer je 1611. usporedio Lada s rimskim bogom Himenom i grčkim Bakom (Dionizom), bogovima vezanim za plodnost i svadbu.[7]
- ↑ a b Lado, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 11. siječnja 2024.
- ↑ Kraljice, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 11. siječnja 2024.
- ↑ Ladarice, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 11. siječnja 2024.
- ↑ Ansambl LADO, Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO, pristupljeno 11. siječnja 2024.
- ↑ a b Belaj, str. 296.
- ↑ Belaj, str. 296–297.
- ↑ Belaj, str. 297.
- Belaj, Vitomir. 2007. Hod kroz godinu. 2. izdanje. Golden marketing – Tehnička knjiga. Zagreb. ISBN 978-953-212-334-0
|