Prijeđi na sadržaj

Slatki život

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s La dolce vita)
Slatki život
Naslov izvornika
La dolce vita
RedateljFederico Fellini
ProducentGiuseppe Amato
Angelo Rizzoli
ScenaristFederico Fellini
Ennio Flaiano
Tullio Pinelli
Brunello Rondi
Pier Paolo Pasolini
Glavne ulogeMarcello Mastroianni
Anita Ekberg
Anouk Aimée
Yvonne Furneaux
Magali Noël
Alain Cuny
Nadia Gray
GlazbaNino Rota
SnimateljOtello Martelli
MontažaLeo Catozzo
DistributerAstor Pictures (SAD), Cineriz (Italija), Pathé Consortium Cinéma (Francuska)
Godina izdanja1960.
Trajanje174 min.
180 min. (verzija za američko tržište)
Država Italija
Francuska
Jeziktalijanski
engleski
francuski
njemački
Portal o filmu

Slatki život (talijanski La dolce vita) je talijansko-francuski crno-bijeli igrani film snimljen 1960. u režiji Federica Fellinija, a koji se smatra najpopularnijim i najuspješnijim ostvarenjem njegove filmografije, odnosno jednim od najznačajnijih i najutjecajnijih ostvarenja europske kinematografije 1960-ih.

Po žanru je kombinacija drame i komedije. Protagonist, koga tumači Marcello Mastroianni, rimski je novinar Marcello Rubini, nekoć ambiciozni književnik koji je primoran za život zarađivati radeći za tabloid i prateći trivijalne priče, kao i život otmjenog društva i celebrityja. Radnja filma nema čvrstu narativnu strukturu, te se sastoji od nekoliko epizoda koje prate tjedan dana u Rubinijevom životu, a što uključuje situacije u kojima ga privlače kako žene iz miljea koji prati kao novinar, tako i lagodan život kojima su okruženi.

La dolce vita je izazvao veliku pažnju jer je njime Fellini, tada jedan od najuglednijih talijanskih sineasta, simbolički označio raskid s dotadašnjim neorealizmom, bilo u smislu stila - pa tako film sadrži gotovo nadrealne i groteskne scene - bilo smislu tematike, koja će se umjesto problema siromaštva i društvene nejednakosti više baviti otuđenjem, hedonizmom i dekadencijom kako više, tako i srednje klase stvorene u talijanskom ekonomskom bumu 1950-ih. Fellini je u filmu pokazao izuzetnu vještinu prikazivanjem oštrih kontrasta i kontradikcija tadašnje Italije koja se našla između prošlosti i moderne sadašnjosti (a što se najbolje vidi u početnoj sceni u kojoj helikopter prevozi kip Isusa iznad starorimskog akvadukta), odnosno katoličanstva i prakticiranja "slobodnih" oblika seksualnosti kao što su prostitucija i promiskuitet. Publici je, međutim, najviše u sjećanju ostala antologijska scena u kojoj američka filmska zvijezda Sylvia (čiji lik tumači Anita Ekberg) hoda u poznatoj rimskoj fontani Trevi.

Zbog svog sadržaja je film, međutim, izazvao negodovanje Rimokatoličke crkve koja ga je smatrala veličanjem i poticanjem "nemorala". Nakon što je film na privatnoj projekciji pogledao papa Ivan XXIII i, navodno, njime bio "zgrožen", film je osuđen u uvodniku vatikanskog lista L'Osservatore Romano, a nakon čega je vlada demokršćanskog premijera Fernanda Tambronija naložila rezanje nekih "problematičnih" dijelova. U Francovoj Španjolskoj je, pak, bio u potpunosti zabranjen za prikazivanje, te je gledateljima postao dostupan tek nakon Francove smrti 1975. godine.

S druge strane, među kritikom i publikom su reakcije bilo daleko pozitivnije. Na Filmskom festivalu u Cannesu je osvojio Zlatnu palmu, a kasnije je dobio i Oscar za najbolju kostimografiju. Neki od detalja filma su postali dio popularne i opće kulture, odnosno poslužili za stvaranje novih riječi i pojmova. Lik agresivnog fotografa koji "progoni" celebrityje (temeljen na stvarnoj ličnosti po imenu Tazio Secchiaroli), a koga je u filmu tumačio Walter Santesso, je dobio ime Paparazzo, a poslije su po njemu prozvani paparaci. Majice nalik na one nošene u filmu, dobile su ime dolčevita.

Uloge

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Slatki_život&oldid=6986525"