Kulturno dodvoravanje
Kulturno dodvoravanje (eng. cultural cringe) u društvenim znanostima i socijalnoj antropologiji predstavlja vrstu unutrašnjeg kompleksa niže vrijednosti, koji prouzrokuje da narod u nekoj zemlji odbaci svoju kulturu, smatrajući ju slabijom ili lošijom od kultura u nekim drugim zemljama.
Kulturno dodvoravanje je blisko srodno s kolonijalnim mentalitetom, iako nisu istovjetni, a obično je povezan s antiintelektualističkim stavom prema misliocima, znanstvenicima i umjetnicima koji potječu iz neke postkolonijalne nacije ili nacije koja je nedavno ostvarila nezavisnost.
Kod pojedinca se očituje u obliku kulturnog udaljavanja ili otuđivanja. U mnogim slučajevima, kulturno dodvoravanje se očituje kada pripadnik nekog naroda otvoreno iznese optužbe o kompleksu inferiornosti, i kasnije potvrđuje vrednote svoje nacionalne kulture.
Australski pisac Henry Lawson je 1894. godine u predgovoru svoje knjige Short Stories in Prose and Verse (hrv. „Kratke priče u prozi i stihovima”) napisao:[1]
Lawson u ovom izvadku piše o svom gorkom iskustvu, dovoljni dokaz o migreni psihološkog služanjstva, kulturne anksioznosti i ukorijenjenog okrutnosti okruženja, koja je kasnije dobila ime kulturno dodvoravanje koje je bilo tipično u australskom društvu tokom 19. stoljeća, i osnovni dio australskog indentiteta.
Termin „kulturno dodvoravanje” osmišljen je u Australiji poslije Drugog svjetskog rata, a prvi ga je upotrijebio kritičar i socijalni komentator iz Melbournea Arthur A. Phillips. U svojem iznimno utjecajnom i kontroverznom eseju imena „Kulturno dodvoravanje”[2] Phillips je istražio ukorijenjene osjećaje inferiornosti lokalnih intelektualaca i stvaratelja, koji su bili jako izražene u kazalištu, glazbi, umjetnosti i kod spisatelja. Domašaj ovog eseja je takav da se mogao primijeniti na sve kolonijalne nacije, a esej se priznaje kao temelj za razvijanje postkolonijalističke teorije u Australiji. U suštini, Phillips je uspio ukazati na tadašnje mnijenje u australskim krugovima, koje je bilo da niti jedno lokalno djelo nije bilo ravno, recimo, djelu autora, umjetnika ili glazbenika iz Engleske ili Europe. Riječima pjesnika Chrisa Wallace-Crabba (kojeg je citirao Peter Conrad),[3] ime Australije rimuje se s porazom. Jedini način da lokalni umjetnik izgradi lokalno poštovanje je da imitira strane umjetnike, ili mnogo česće da emigrira u Veliku Britaniju.[4][5]
U nastavku svog predgovora, Lawson je napisao sljedeće:
Kulturno dodvoravanje kod Australaca i američko kulturno šepurenje iskazuje se u dubokom kontrastu između američkog i australskog iskustva izlaženja iz Engleskih okvira poimanja svijeta. U svojem osvrtu na Australiju, Phillip je istaknuo je da je šport jedino polje u kojem puk prihvaća da je njegova nacija je sposobna za uspjeh i nadmašivanje druge. Uistinu, Australci su bili i ostali iznimno ponosni lokalnim sportašima i sportašicama, koje su smatrali prvoklasnima, dok su svoje intelektualce, kao i intelektualna djela proizvedena u Australiji, smatrali drugorazrednima. Neki smatraju da kulturno dodvoravanje u stvari potpiruje antiintelektualizam koji podupire javni život u Australji.[6]
- ↑ Colin Rodrick (ur.) Henry Lawson. 1972. Autobiographical and Other Writings 1887–1922. Angus & Robertson. str. 108–109.
- ↑ Phillips, Arthur Angel. Siječanj 2006. A. A. Phillips on the Cultural Cringe. Melbourne University Publishing. ISBN 0-522-85221-1. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2006. Pristupljeno 29. siječnja 2012.
- ↑ Expatriate Games. The Age. 25. ožujka 2005. Pristupljeno 17. siječnja 2007.
- ↑ Alomes, Stephen. 1999. When London Calls: The Expatriation of Australian Creative Artists to Britain. Cambridge University Press. Melbourne. ISBN 0521620317
- ↑ Britain, Ian. 1997. Once an Australian: Journeys with Barry Humphries, Clive James, Germaine Greer and Robert Hughes. Oxford University Press. Melbourne. ISBN 0195537424
- ↑ Anti-Intellectualism in Australia. Radio National. 5. listopada 2000. Pristupljeno 17. siječnja 2007.