Krišna
Ovo je članak o hindskom božanstvu. Za indijsku rijeku pogledajte Krišna (rijeka).|
Krišna | |
| Bog zaštite, suosjećanja, nježnosti i ljubavi,[1] vladar jogija[2][3] Vrhovno božanstvo (krišnaizam-vaišnavizam) | |
| Član Dašavatare | |
 Kip Krišne na hramu Sri Mariamman u Singapuru | |
| Druga imena | Achyuta, Damodara, Gopala, Gopinath, Govinda, Kešava, Madhava, Radha Ramana, Vasudeva |
| Boravište | |
| Simbol | |
| Roditelji | Devaki i Vasudeva |
| Braća i sestre | Balarama (polubrat), Subhadra (polusestra), djeca Vasudeve |
| Djeca | i druga[4][a] |
| Svetkovine | srijeda |
Krišna (sanskrt: कृष्ण, Kṛṣṇa, 'crn, tamnoplav')[6] značajno je božanstvo u hinduizmu. Štuje se kao osmi avatar Višnua te kao zasebno vrhovno božanstvo.[7] Bog je zaštite, suosjećanja, nježnosti i ljubavi[8][1] te je obožavan među hinduističkim božanstvima.[9] Krišnin rođendan u hinduizmu se slavi svake godine na Krišna Janmaštami prema hinduističkom lunisolarnome kalendaru, u kasnom kolovozu ili ranom rujnu prema gregorijanskom kalendaru.[10][11][12]
Anegdote i narativi o Krišninu životu nazivaju se Krishna Līlā. On je središnji lik Mahabharate, Bhagavate Purane, Brahma Vaivarte Purane i Bhagavad Gite, a spominje se u mnogim filozofskim, teološkim i mitološkim tekstovima hinduizma.[13] Prikazivan je u raznim ulogama: boga djeteta, spletkara, savršenog ljubavnika, božanskog heroja i svemoćnog bića.[14] Ikonografija Krišne zrcali te legende i prikazuje ga u različitim stadijima života, primjerice kao dijete koje jede maslac, mladića koji svira flautu, mladića u pratnji Radhe ili okruženog ženama ili kao druželjubivog vozača kočije koji savjetuje Arjunu.[15]
Ime i nadimci Krišne pojavljuju se već u književnosti i kultovima prvoga stoljeća prije nove ere.[16] U nekim sektama, poput krišnaizma, Krišnu se štuje kao vrhovno božanstvo i Svayam Bhagavan ('Bog sâm'). Ti su ogranci hinduizma nastali u sklopu srednjovjekovnog bhaktijskog pokreta.[17][18] Književnost koja se veže uz Krišnu inspirirala je mnoge izvedbene umjetnosti, poput Bharatanatyama, Kathakalija, Kuchipudija, Odissija i manipurskoga plesa.[19][20] Panhinduističko je božanstvo, no u nekim se mjestima štuje više. Neka od tih mjesta su: Vrindavan (Uttar Pradesh),[21] Dwarka i Junagadh (Gudžerat), Jagannatha (Odisha), Mayapur (Zapadni Bengal).[17][22][23] Kao Vithoba štuje se u Pandhapuru (Maharaštra), kao Shrinathji u Nathdwari (Radžastan),[17][24] kao udupski Krišna u Karnataki,[25] Parthasarathyju (Tamil Nadu) i Aranmuli (Kerala) te kao Guruvayurappan u Guruvayooru (Kerala).[26]
Od 1960-ih se godina štovanje Krišne proširilo i po Zapadnome svijetu te Africi, poglavito zbog napora Međunarodnog društva za svjesnost Krišne (ISKCON)[27]
Ime Krišna nastalo je od sanskrtske riječi Kṛṣṇa, koja znači 'crn, taman' ili 'tamnoplav'.[28] Mjesec se u svojoj zadnjoj četvrti naziva Krishna Paksha zbog značenja tamnoga.[28] Neki vaišnave ime prevode i kao 'sveprivlačni', iako toga značenja nema u sanskrtu.[29]
Kao ime Višnua, Krišna je 57. ime po redu u Višni Sahasranami. Na temelju svoga imena, Krišnu se obično prikazuje crne ili plave kože. Također je poznat i pod drugim imenima, epitetima i naslovima koje odražavaju njegove atribute ili asocijacije. Među najčešćim imenima su Mohan ('čarobnjak'), Govinda ('glavni pastir'),[30] Keev ('spletkar') i Gopala ('zaštitnik Goa', što može značiti 'zaštitnik duša' ili 'zaštitnik krava').[31][32] Neka od imena za Krišnu od regionalnog su značenja; Jagannatha, koji se spominje u hramu Jagannatha Puri, popularna je inkarnacija u državi Odisha i obližnjim regijama Istočne Indije.[33][34][35]
- ↑ Broj Krišnine djece razlikuje se u interpretacijama. Prema nekim izvorima, poput Bhagavate Purane, Krišna je imao desetero djece sa svakom od svojih žena (16 008 žena i 160 080-ero djece).[5]
- ↑ a b Bryant i Ekstrand 2004, str. 20–25, quote: "Three Dimensions of Krishna's Divinity (...) divine majesty and supremacy; (...) divine tenderness and intimacy; (...) compassion and protection.; (..., p. 24) Krishna as the God of Love".
- ↑ Swami Sivananda. 1964. Sri Krishna. Bharatiya Vidya Bhavan. str. 4
- ↑ Krishna the Yogeshwara. The Hindu. 12. rujna 2014.
- ↑ Naravane, Vishwanath S. 1987. A Companion to Indian Mythology: Hindu, Buddhist & Jaina (engleski). Thinker's Library, Technical Publishing House
- ↑ Sinha, Purnendu Narayana. 1950. A Study of the Bhagavata Purana: Or, Esoteric Hinduism (engleski). Library of Alexandria. ISBN 978-1-4655-2506-2
- ↑ Kṛšṇa. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 21. studenoga 2024.
- ↑ Krishna. Encyclopædia Britannica Online. 26. lipnja 2023.
- ↑ Ben-Ami Scharfstein. 1993. Ineffability: The Failure of Words in Philosophy and Religion. State University of New York Press. str. 166. ISBN 978-0-7914-1347-0
- ↑ Freda Matchett. 2001. Krishna, Lord Or Avatara?. Psychology Press. str. 199. ISBN 978-0-7007-1281-6
- ↑ Krishna. World History Encyclopedia
- ↑ Krishna Janmashtami. International Society for Krishna Consciousness. 26. svibnja 2022.
- ↑ James G. Lochtefeld. 2002. The Illustrated Encyclopedia of Hinduism: A-M. The Rosen Publishing Group. str. 314–315. ISBN 978-0-8239-3179-8
- ↑ Richard Thompson, Ph.D. Prosinac 1994. Reflections on the Relation Between Religion and Modern Rationalism. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2011. Pristupljeno 12. travnja 2008.
- ↑ Mahony, W. K. 1987. Perspectives on Krsna's Various Personalities. History of Religions. 26 (3): 333–335. doi:10.1086/463085. ISSN 0018-2710. JSTOR 1062381. S2CID 164194548 Quote: "Krsna's various appearances as a divine hero, alluring god child, cosmic prankster, perfect lover, and universal supreme being (...)".
- ↑ Knott 2000, str. 15, 36, 56
- ↑ Hein, Norvin. 1986. A Revolution in Kṛṣṇaism: The Cult of Gopāla. History of Religions. 25 (4): 296–317. doi:10.1086/463051. JSTOR 1062622. S2CID 162049250
- ↑ a b c Hardy 1987, str. 387–392.
- ↑ Ravi Gupta and Kenneth Valpey (2013), The Bhagavata Purana, Columbia University Press, ISBN 978-0231149990, pp. 185–200
- ↑ Bryant 2007, str. 118.
- ↑ ML Varadpande (1987), History of Indian Theatre, Vol 1, Abhinav, ISBN 978-8170172215, pp. 98–99
- ↑ Hawley 2020.
- ↑ Miśra 2005.
- ↑ Melton, J. Gordon. 2011. Religious Celebrations: An Encyclopedia of Holidays, Festivals, Solemn Observances, and Spiritual Commemorations. ABC-Clio. str. 330–331. ISBN 978-1-59884-205-0
- ↑ Cynthia Packert. 2010. The Art of Loving Krishna: Ornamentation and Devotion. Indiana University Press. str. 5, 70–71, 181–187. ISBN 978-0-253-22198-8
- ↑ Bryant 2007, str. 3.
- ↑ Lavanya Vemsani. 2016. Krishna in History, Thought, and Culture. ABC-CLIO. str. 112–113. ISBN 978-1-61069-211-3
- ↑ Selengut, Charles. 1996. Charisma and Religious Innovation: Prabhupada and the Founding of ISKCON. ISKCON Communications Journal. 4 (2). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. srpnja 2012.
- ↑ a b * Monier Williams Sanskrit–English Dictionary (2008 revision) Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. listopada 2019. (Wayback Machine)
- Apte Sanskrit–English Dictionary Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. rujna 2018. (Wayback Machine)
- ↑ Hiemstra, Gabe. 19. prosinca 2011. Krishna, Kṛṣṇā, Kṛṣṇa: 74 definitions. Wisdomlib (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. rujna 2024. Pristupljeno 19. listopada 2024.
- ↑ Monier Monier Williams, Go-vinda, Sanskrit English Dictionary and Etymology, Oxford University Press, p. 336, 3rd column
- ↑ Bryant 2007, str. 17
- ↑ Hiltebeitel, Alf. 2001. Rethinking the Mahābhārata: a reader's guide to the education of the dharma king. University of Chicago Press. Chicago. str. 251–253, 256, 259. ISBN 978-0-226-34054-8
- ↑ B. M. Misra. 2007. Orissa: Shri Krishna Jagannatha: the Mushali parva from Sarala's Mahabharata. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-514891-6
- ↑ Bryant 2007, str. 139.
- ↑ For the historic Jagannath temple in Ranchi, Jharkhand see: Francis Bradley Bradley-Birt. 1989. Chota Nagpur, a Little-known Province of the Empire. Asian Educational Services (Orig: 1903). str. 61–64. ISBN 978-81-206-1287-7
- Bryant, Edwin; Ekstrand, Maria. 23. lipnja 2004. The Hare Krishna Movement: The Postcharismatic Fate of a Religious Transplant (engleski). Columbia University Press. ISBN 978-0-231-50843-8
- Bryant, Edwin Francis. 2007. Krishna: A Sourcebook (engleski). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-803400-1
- Hardy, Friedhelm E. 1987. Kṛṣṇaism. Encyclopedia of Religion. 8. MacMillan. New York. str. 387–392. ISBN 978-0-02897-135-3
- Hawley, John S. 2020. Krishna's Playground: Vrindavan in the 21st Century. Oxford University Press. New York. ISBN 978-0190123987
- Knott, Kim. 24. veljače 2000. Hinduism: A Very Short Introduction (engleski). OUP Oxford. ISBN 978-0-19-285387-5
- Miśra, Narayan. 2005. Annals and Antiquities of the Temple of Jagannātha (engleski). Sarup & Sons. ISBN 978-81-7625-747-3
| |||||||||||||||||
