Kračun
| Kračun | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Agaricaceae |
| Rod: | Agaricus |
| Vrsta: | A. macrosporus (F.H.Møller & Jul.Schff.) Pilát (1951.) |
| Dvojno ime | |
| Agaricus macrosporus | |
| Sinonimi | |
| Psalliota arvensis subsp. macrospora F.H.Møller & Jul.Schäff. (1938.) Psalliota macrospora (F.H.Møller & Jul.Schäff.) F.H.Møller (1951.) Agaricus albertii Bon (1988.) | |
| Baze podataka | |
Kračun, grkalj ili velika pečurka (lat. Agaricus macrosporus) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).
- Klobuk kračuna je širok do 30 centimetara, najprije polukružan, pa zvonolik i na kraju otvoren; vrlo mesnat, potpuno bijele boje, malo vlaknast, za sušna vremena pokriven bijelim čehama, a na pritisak požuti.
- Listići su slobodni, prilično gusti, u mladosti blijedocrvenkasti, zatim crvenosmeđi i na kraju čokoladne boje.
- Stručak je visok od 5 do 10 centimetara, debeo, pun, kasnije šupalj, bijel s uraštenim čehama koje se kasnije gube; vjenčić je opnast i viseći, nazubljena ruba.
- Meso je bijelo, mirisom podsjeća na anis i na amigdalin (nalazi se u bademovoj koštici).
- Spore su ovalne, smeđe boje, 10 x 6 – 7 μm.
Kožica klobuka u doticaju sa sumpornom kiselinom i kalijevom lužinom oboji se žuto.
U kasno ljeto raste u skupinama, krugovima ili linijama, a može i pojedinačno po pašnjacima, livadama i šumskim čistinama. Ova je gljiva prilično česta u Hrvatskom primorju i otocima.
Kračun je jestiv, izvrsne kakvoće.[1]
Ova upravo izvanredno lijepa gljiva može doseći izvanrednu veličinu pa je zbog toga u Istri još zovu pokrovača jer, kažu, velika je kao poklopac najvećih lonaca. Izvanredne je kakvoće, može se koristiti na razne načine i kiseliti. Zamjena s bilo kakvom otrovnicom je isključena.
|
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
