Prijeđi na sadržaj

Kossou (jezero)

Izvor: Wikipedija

Jezero Kossou (fra. Lac de Kossou) je najveće jezero u Obali Bjelokosti. Leži na rijeci Bandama u središtu zemlje. To je umjetno jezero, nastalo 1973. pregrađivanjem rijeke Bandame kod Kossoua (brana Kossou). Oko 75 000 ljudi iz naroda Baoulé je raseljeno zbog jezera.

Karta Obale Bjelokosti koja prikazuje središnje smješteno jezero Kossou

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Jezero Kossou nastalo je nakon izgradnje brane Kossou preko rijeke Bandama koja je dovršena 1973. [1] Projekt brane Kossou dovršen je pod pokroviteljstvom Razvojnog programa Ujedinjenih naroda, a uključena agencija je Authorite de Valle du Bandama (ADV). Uključivalo je preseljenje oko 75.000 ljudi iz 200 naselja, u 54 nova sela koja je izgradio ADV, 32 u šumskoj zoni i 22 u zoni savane. 22 000 ljudi je preseljeno prije nego što je voda počela puniti jezero 1971.[2]

Brana je izgrađena od zemlje sa kamenim nasipom, a duga je oko 1,500 m. Zahvaćena voda pokreće hidroelektranu snage 174 megavata. Kad se napuni, jezero će imati površinu od oko 206 m iznad razine mora, dužine 180 km i širine 45 km, površine 1,855 km2 i kapacitetom od 28.8 km3. [1]

Osim proizvodnje električne energije, stvaranjem jezera željelo se potaknuti lokalno stanovništvo da ostane na tom području i koristi vodu za navodnjavanje svojih usjeva, a također se nadalo da će se razviti ribarska industrija. Godine 1975. jezero je doseglo svoju najveću nadmorsku visinu od 193 m, u kojoj je točki njegova površina bila oko 50% njegovog punog potencijala. Do 1994. godine nije se dalje povećavao zbog smanjenja količine oborina u njegovom slijevu i određenog crpljenja vode kroz nasipe uzvodno. [3]

Količina oborina u slivnom području nastavila je biti niža od dugoročnog prosjeka, a površina jezera ostala je na oko 50% od očekivane; mnogi razvlašteni poljoprivrednici koji su bili preseljeni tražili su natrag svoju zemlju.[2] :95Godine 1983. ozbiljna suša i opsežni šumski požari uništili su usjeve i plantaže kave i kakaovca u blizini jezera, uzrokujući velike ekonomske gubitke. [2]

Godine 2019. razmatran je projekt stvaranja plutajuće solarne fotonaponske sheme na površini jezera. Imao bi instaliranu snagu između 10 i 20 megavata.

Divlje životinje

[uredi | uredi kôd]

Rano obilježje jezera bio je razvoj velikih populacija invazivnog vodenog kupusa ( Pistia stratiotes ) na površini vode. [4] Na jezeru ima nilskih konja i drugih vodenih životinja, a zabilježen je i sve veći broj ptica koje ovdje borave ili posjećuju to područje. [5]

Prije izgradnje brane, dominantne vrste riba pronađene u rijeci bile su Labeo coubie i Alestes rutilus, a Tilapia zillii pronađena je u tihim rukavcima. Do 1975. vrste ulovljene u jezeru uključivale su nilskog grgeča (Lates niloticus), Distichodus rostratus, Alestes baremoze, Brycinus nurse, Labeo senegalensis, Pellonula afzeliusi, somove Schilbe mystus i Clarias anguillaris.[3]

Reference

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
  • Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kossou (jezero)
    1. a b Kossou Hydroelectric Power Plant, Cote d'Ivoire. Global Energy Observatory. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2018. Pristupljeno 16. lipnja 2019. Pogreška u citiranju: nevaljala <ref> oznaka; ime "GEO" definirano više puta s različitim sadržajem
    2. a b c Scudder, Thayer. 2018. Large Dams: Long Term Impacts on Riverine Communities and Free Flowing Rivers. Springer. str. 84–99. ISBN 9789811325502 Pogreška u citiranju: nevaljala <ref> oznaka; ime "Scudder" definirano više puta s različitim sadržajem
    3. a b van der Knaap, Martin. 1994. Cote d'Ivoire: Kossou Reservoir. Status of fish stocks and fisheries of thirteen medium-sized African reservoirs. FAO. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2019. Pristupljeno 16. lipnja 2019. Pogreška u citiranju: nevaljala <ref> oznaka; ime "FAO" definirano više puta s različitim sadržajem
    4. FAO Plant Protection Bulletin. Food and Agriculture Organization of the United Nations. 1972
    5. Hughes, R.H. 1992. A Directory of African Wetlands. IUCN. str. 350. ISBN 978-2-88032-949-5