Korjenasta plavulja

Korjenasta plavulja
Sistematika
Carstvo:	Gljive;
Koljeno:	Basidiomycota;
Razred:	Agaricomycetes;
Red:	Agaricales;
Porodica:	Hymenogastraceae;
Rod:	Hebeloma;
Vrsta:	H. radicosum; (Bull. ex Fr.) Ricken (1915.)
Dvojno ime
	Hebeloma radicosum;
Sinonimi
	Agaricus radicosus Bull. (1784.) ; Agaricus radicatus Pers. (1801.); Pholiota radicosa (Bull.) P.Kumm. (1871.) ; Dryophila radicosa (Bull.) Quél. (1886.) ; Myxocybe radicosa (Bull.) Fayod (1889.); Roumeguerites radicosus (Bull.) Locq. (1979.);
Baze podataka
	GBIF;
	WD; wikislike; wikigalerija;

Korjenasta plavulja ili korjenasta tupavica (lat. Hebeloma radicosum) je jestiva gljiva iz roda Hebeloma.

Opis

Klobuk korjenaste plavulje je širok od 5 do 15 centimetara, mesnat, polukružam, zatim raširen, malo ispupčen, mazav, prekriven širokim crvenkastim ljuskama; rub je uvijen, smeđeokeraste boje.
Listići su najprije žućkasti, zatim okerasti, slobodni i nejednako dugi.
Stručak je visok od 8 do 15 centimetara, pun, vretenast, tanji prema dolje, završava s dugim korijenom; ispod klobuka ostatak zastorka u obliku prolaznog prstena, ispod prstenka koncentrično maljav, sivosmeđe boje.
Meso je bijelo, miris po lovorvišnji (lat. Prunus laurocerasus) ili bademovoj koštici.
Spore su blijedosmeđe, u masi okeraste, jajolike, 8 – 10 x 5 – 6 μm.

Kemijske reakcije

Meso u dodiru s fenolanilinom za nekoliko minuta postane crvenkasto, zatim crveno, sa sulfovanilinom se oboji u prolazno ljubičastu boju, dok sa željeznim sulfatom postaje žućkasto.

Stanište

Korjenasta plavulja raste ljeti i u jesen u šumama, uz stare panjeve I uz rubove šuma.

Upotrebljivost

Korjenasta plavulja je jestiva, ali loše kvalitete.^[1]

Sličnosti

Korjenastu plavulju najlakše prepoznamo po vretenastom stručku, te debelom i dugom korijenu, koji može biti duži i od samog stručka. Upotrijebiti se može samo klobuk, i to vrlo mlad, ali je prilično gorka okusa i zbog toga nema većih kulinarskih kvaliteta.