Prijeđi na sadržaj

Kopnena vojska NDH

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Kopnena vojska
Aktivna 1941. – 1944.
Država NDH
Odanost Ante Pavelić
Grana Domobranstvo
Vrsta Kopnena vojska Domobranstva NDH
Veličina 130.000 (1943.)
70.000 (1944.)
Sjedište Zagreb
Sudjelovanje u borbama Bitka na Kozari
Bitka na Sutjesci
Bitka za Kupres 1942.
Operacija Trio
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici 		Slavko Kvaternik
Slavko Štancer
Fedor Dragojlov
Vladimir Laxa
Ante Vokić

Kopnena vojska (u početku Kopnene snage) bila je kopnena sastavnica oružanih snaga NDH (Domobranstva) od 1941. do 1945. Domobranstvo je još uključivalo i Mornaricu i Zrakoplovstvo.

Ime

[uredi | uredi kôd]

U početku stvaranja NDH pojavljivali su se različiti nazivi - Hrvatska vojska, Kopnene snage,[1] Hrvatska kopnena vojska.[2] No, osnivanjem Ministarstva Domobranstva i Glavnog stožera počinje se koristiti naziv Kopnena vojska. Osnivanjem Ministarstva oružanih snaga (MINORS) u siječnju 1943. sve više se za kopnenu vojsku počinje rabiti naziv Domobranstvo,[3] dok se samo pripadnike kopnene vojske nazivalo domobranima, u početku neslužbeno, a kasnije sve službenije. Zbog toga se i danas naziv domobranstvo često pogrešno koristi samo za kopnenu vojsku.

Ustroj

[uredi | uredi kôd]

Zapovjedna struktura

[uredi | uredi kôd]

U prvim mjesecima NDH upostavljeni su stožer, a potom i zapovjedništvo kopnenih snaga. Prvi zapovjednik kopnenih snaga 16. travnja 1941. postao je general pješaštva Slavko Štancer, a ubrzo ga je zamijenio general-poručnik Vladimir Laxa.[4] No, već u kolovozu 1941., prilikom uspostave Glavnog stožera, ove institucije su raspuštene i zamijenjene zapovjedništvima zbornih područja, dok je posebni položaj zapovjednika kopnenih snaga ukinut.

Teritorijalni ustroj

[uredi | uredi kôd]
Zborna područja kopnene vojske Domobranstva (studeni 1943.-1944.)

██  Prvi zbor

██  Drugi zbor

██  Treći zbor

Kopnena vojska Domobranstva je u početku bila ograničena od strane Nijemaca na 16 pješačkih bojni i dva konjanička eskadrona - ukupno 16.000 ljudi. Od početnih 16 bojni ubrzo je narasla na 15 pješačkih pukovnija (svaka s dvije bojne) između svibnja i lipnja 1941. Bila je organizirana u 5 divizijskih područja (ustroj naslijeđeni od jugoslavenske vojske) s ukupno oko 55.000 vojnika.[5] Do listopada, ostale postrojbe uključivale su 35 lakih tenkova (nekad jugoslavenskih, ali predanih domobranstvu od talijanskih snaga),[6] četiri inženjerijske bojne, 10 topničkih odjela (bitnica) opremljenih bivšim jugoslavenskim 105mm češkim topovima, konjičku pukovniju u Zagrebu i samostalnu konjaničku bojnu u Sarajevu. Dvije samostalne motorizirane pješačke bojne bile su smještene u Zagrebu i Sarajevu.[5]

Početni ustroj Kopnene vojske, travanj-studeni 1941.[7]
Divizijsko područje Postrojbe
Savsko divizijsko područje 1. pješ. pukovnija, Bjelovar
2. pješ. pukovnija, Zagreb
3. pješ. pukovnija, Karlovac
Zagrebačka konjanička pukovnija
1. topnički odjel, Varaždin
2. topnički odjel, Zagreb
1. motorizirana pješačka satnija, Zagreb
Osječko divizijsko područje 4. pješ. pukovnija, Osijek
5. pješ. pukovnija, Požega
6. pješ. pukovnija, Vinkovci
3. topnički odjel, Osijek
4. topnički odjel, Petrovaradin
1. bojna zagrebačke konj. puk., Virovitica
3. motorizirana pješačka satnija, Osijek
Željeznička bojna, Brod na Savi
Bosansko divizijsko područje 7. pješ. pukovnija, Sarajevo
8. pješ. pukovnija, Tuzla
9. pješ. pukovnija, Travnik
5. topnički odjel, Sarajevo
6. topnički odjel, Tuzla
Samostalna konjanička bojna, Kalinovik
2. motorizirana pješačka satnija, Sarajevo
Vrbasko divizijsko područje 10. pješ. pukovnija, Banja Luka
11. pješ. pukovnija, Sisak
12. pješ. pukovnija, Otočac
7. topnički odjel, Banja Luka
8. topnički odjel, Bihać
7. motorizirana pješačka satnija, Banja Luka
Jadransko divizijsko područje 13. pješ. pukovnija, Mostar
14. pješ. pukovnija, Trebinje
15. pješ. pukovnija, Knin
9. topnički odjel, Mostar
10. topnički odjel, Knin
Motorizirana pješačka satnija, Mostar

1. studenog 1941. krenulo se u reorganizaciju Kopnene vojske.[4] Podijeljena je u 3 zborna područja sa sjedištima u Sisku, Banjoj Luci i Sarajevu. Svaki se zbor sastojao od po dvije divizije s pripadajućim oklopnim, opkoparskim (inženjerijskim), pionirskim (izviđačkim) i ostalim bojnama i satnijama.

Konvencionalne pješačke divizije su bile preglomazne za partizanski način borbe, pa su u rujnu 1942. oformljene četiri posebne gorske brigade (1. – 4.) Svaka je imala dvije pukovnije s četiri bojne od 1.000 vojnika, gorske i strojničke satnije, bitnice s po dva topa, 16 lakih i 16 teških strojnica i šest minobacača. Oformljene su i dvije dobrovoljačke pukovnije. Postojeći vojni zborovi ponovno su reorganizirani 1. svibnja 1943.[8] Dalje su ustrojene još četiri lovačke brigade (5. – 8.), svaka s po dvije pukovnije od četiri bojne s 500 pripadnika uz topničku skupinu, posebno opremljenu za gorski teren. 1944. Kopnena vojska je organizirana u tri gorske, četiri lovačke i osam statičkih brigada, uz 1. izobrazbenu diviziju.[5]

Postrojbe, rodovi i ustrojbene cjeline

[uredi | uredi kôd]
  • domobranske željezničke stražarske bojne
  • granične postrojbe[9]
  • gorski zdrugovi
  • konjaništvo
  • koturaške (biciklističke) postrojbe
  • lovački zdrugovi
  • novačke postrojbe
  • njemačke čete Hrvatskog domobranstva
  • oklopne postrojbe

Naoružanje

[uredi | uredi kôd]

Pješačko naoružanje[10]

[uredi | uredi kôd]

Puške

[uredi | uredi kôd]

Najčešće naoružanje domobrana bila je puška Mauser M.24, redovna puška vojske bivše Kraljevine Jugoslavije. Uz nju su se koristile:

  • Mauser Karabiner 98 (mali broj, većinu je preuzela Ustaška vojnica)
  • Carcano M38 (ugl. nakon kapitulacije Italije)

Katkad su se u upotebi našle i zastarjele puške poput:

  • Steyr-Mannlicher M95/30
  • Lebel Mle 1886 M93
  • Gras Mle 1874 M80
  • M1867 Werndl-Holub

Automati

[uredi | uredi kôd]
  • MP40 i MP41 "Šmajser"
  • MP34 (izvorno austrijski Steyr-Solothurn S1-100)

Pištolji

[uredi | uredi kôd]
  • Browning M10/22
  • Vtz 1933
  • Steyr M1907
  • VIS 35 (padobranski lovci)

Strojnice

[uredi | uredi kôd]
  • Vz.26 i vz.30J
  • Schwarzlose
  • Maxim 08/15
  • Breda M30 i M37
  • Fiat-Revelli Mod. 1914/35
  • Maschinengewehr 34
  • Maschinengewehr 42
  • Chatellerault mle 1924/29 (padobranski lovci)

Minobacači[11]

[uredi | uredi kôd]

Ručni raketni bacači

[uredi | uredi kôd]
  • Panzerfaust 30 (krajem rata)

Topništvo[12]

[uredi | uredi kôd]

Gotovo svo topničko naoružanje bilo je preuzeto iz vojske Kraljevine Jugoslavije.

Topovi, Gorski topovi i Haubice

[uredi | uredi kôd]
  • 65mm Puteaux M.6
  • 75mm Škoda M.28
  • 75mm M.5/8
  • 100mm M14/19
  • 100mm M.28
  • 150mm sIG 33
  • 155mm Schneider M.17

Protutenkovski topovi

[uredi | uredi kôd]
  • 37mm Škoda M.39
  • 47mm Cannone da 47/32 M35

Protuavionski topovi[13]

[uredi | uredi kôd]
  • 15mm Škoda M.38
  • 75mm Škoda M.37
  • 76.5mm Škoda M. 28 i M.36

Oprema

[uredi | uredi kôd]
Tenk Domobranstva s kolonom pješaka u pozadini

Kopnena vojska NDH je uglavnom koristila samo laka i zastarjela oklopna vozila. Nešto snažnije, iako još uvijek zastarjelo naoružanje bit će uvedeno nekoliko mjeseci nakon kapitulacije Italije, a suvremenije oružje uvedeno je u vrlo malim brojevima, i to tek krajem 1944. i početkom 1945. Ipak, njihovi glavni protivnici partizani i sami nisu imali ništa bolju opremu barem do dolaska Prve tenkovske brigade NOVJ na ratište u jesen 1944.

Tenk Panzer I Hrvatskog domobranstva

Tenkovi[14]

[uredi | uredi kôd]

Ostala oklopna vozila[15]

[uredi | uredi kôd]
  • L40 47/32 samohodni top
  • Autoblinda 41 oklopni automobil
  • Hanomag Sdkfz. 251 oklopljeni polugusjeničar
  • VoMag
  • Improvizirani oklopljeni kamioni

Neoklopljena vozila

[uredi | uredi kôd]
  • Krupp Protze KFZ.69
  • Krupp Protze KFZ.70
  • Mercedes L 3000 S
  • Horch KFZ.70
  • VW Schwimmwagen

Odore i znakovlje

[uredi | uredi kôd]
Odore pripadnika Domobranstva po rodovima i činovima
Domobran na Trgu sv. Marka, listopad 1942.

Domobrani su imali smeđa i sivomaslinasta odijela slična ustaškim i vojne čizme iste kao i ustaše. Taborska kapa je bila rađena po uzoru na domobransku kapu iz Prvog svjetskog rata, a podsjećala je i na kapu Wehrmachta. Muslimani koji su služili vojnu obvezu u Domobranstvu umjesto kape su nosili crveni fes kao oznaku svoje posebnosti. Na ovratniku su domobrani nosili oznake činova koje su dosta podsjećale na one iz vremena Austro-Ugarske, tek što je zvjezdica zamijenjena trolistom. Za vrijeme zime domobrani su nosili kapute i kabanice iste boje kao i odora. U kopnenoj vojsci domobranstva vladao je kaos što se tiče odora, jer su se nosile stare jugoslavenske, ponešto preinačene, zatim nove, domobranske, a sve više i njemačke odore, poslane kao materijalna ispomoć. Zanimljivost je da su se domobranske odore proizvodile u okupiranoj Srbiji.[16] Pripadnici oklopnih i tenkovskih postrojbi nosili su crne odore i crne kape, po uzoru na njemačke odore oklopnih postrojbi u Wehrmachtu.

Pripadnici kopnene vojske nosili su razne kacige - one preostale iz jugoslavenske vojske s prepoznatljivim žlijebom na sredini, proizvedene u Francuskoj, zatim talijanske te u najvećoj mjeri njemačke kacige. Na bočnoj strani kacige vojnici su često crtali šahirani grb. Vojnici su na kapi kao oznaku često nosili značku sa stiliziranim slovima "NDH" ili "NHD". Ponekad su nosili oznaku sa stiliziranim inicijalima Ante Pavelića, slično kao što su domobrani nekad nosili ružicu s inicijalima cara i kralja Franje Josipa I. Časnici i dočasnici su nosili taborske kape poput vojnika ili tvrde časničke kape, na kojima su stajale različite vrste oznaka i ružica. Pripadnici lovačkih i gorskih zdrugova na ramenu su nosili runolist.

Činovi

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Činovi u oružanim snagama NDH

Borbena vrijednost

[uredi | uredi kôd]

Kopnena vojska nije uspjela igrati značajniju ulogu tijekom rata zbog niza čimbenika - slabe motivacije, čestog dezerterstva, naklonosti NOP-u, rivalstva s Ustašama, nekompetentnog, pretežno starijeg časničkog kadra i nedostatka teškog, pogotovo oklopnog naoružanja. Kopnena vojska s klasičnom organizacijom nije mogla primjereno odgovoriti na gerilski, partizanski način ratovanja. U studenom 1944., nakon otvorenog svrstavanja čitavih postrojbi Domobranstva na stranu NOP-a, dolazi do spajanja domobranskih i ustaških postrojbi u jedinstvene Hrvatske oružane snage.

Što se tiče čistih hrvatskih vojnih postrojbi, one su u borbama potpuno zatajile. Jedna od izravnih posljedica tog zatajivanja hrvatskih postrojbi sastoji se u tome da moral i borbena snaga bandita stalno jača. Svoju ocjenu hrvatske vojske dao je i njemački opunomoćeni general u Hrvatskoj, Glaise Von Horstenau. On je naglasio da su se hrvatske jedinice u većini slučajeva, kad su se našle u ozbiljnoj borbenoj situaciji i većem iskušenju, pokazale kao nepouzdane. One postižu uspjeh samo onda kad se oslanjaju ili kada stoje pod njemačkom kontrolom.[17]

– Ratni dnevnik Vrhovnog zapovjedništva Wermachta, 2. srpnja 1943.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Ivan Košutić: Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu I i II, NZ MH, Zagreb, 1992., ISBN 86-401-0260-0
  • Nikica Barić: Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Države Hrvatske 1941. – 1945, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2003., ISBN 953-6324-38-5
  • Krunoslav Mikulan, Siniša Pogačić: Hrvatske oružane snage: 1941. – 1945. (ustrojstvo, odore i oznake), ilustrator Darko Pavlović, Zagreb, 1999., ISBN 953-07564-2-1 nevaljani ISBN
  • Jozo Tomasevich: War and Revolution in Yugoslavia 1941-1945: Occupation and Collaboration. Stanford, Ca: Stanford University Press, 2001., ISBN 0-8047-3615-4
  • Bojan Dimitrijević, Dragan Savić: German Panzers and Allied Armour in Yugoslavia in World War Two. Erlangen: Tankograd Publishing, Verlag Jochen Vollert, 2013., ISBN 978-3-936519-32-7
  • Tomislav i Višeslav Aralica: Hrvatski ratnici kroz stoljeća 3. Zagreb: Znanje, 2010., ISBN 978-953-195-899-8

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Barić, 30. str.
  2. ↑ Narodne Novine, 18. travnja 1941.
  3. ↑ Axis Forces in Yugoslavia 1941-45, Nigel Thomas, Osprey Publishing, 1995, ISBN 1855324733, 978-1855324732 str. 12.
  4. ↑ a b Allen Milcic: Croatian Axis Forces in WWII
  5. ↑ a b c Thomas, N., K. Mikulan and C. Pavelic: Axis Forces in Yugoslavia 1941-45. London: Osprey, 1995. ISBN 1-85532-473-3
  6. ↑ Tomasevich, 2001.
  7. ↑ Kopnena vojska Hrvatskog Domobranstva od srpnja do 17. listopada 1941
  8. ↑ vojska.net, Kopnena vojska Hrvatskog Domobranstva, 1. svibanj 1943 - 20. studeni 1944
  9. ↑ Košutić, 1992., 106. str.
  10. ↑ Aralica, str. 40-44, 113-116
  11. ↑ Aralica, str. 53-56, 70
  12. ↑ Aralica, str. 53-56, 71-78
  13. ↑ Aralica, str. 118-123
  14. ↑ Dimitrijević, str. 182, 198-199
  15. ↑ Dimitrijević, str. 183-185
  16. ↑ Košutić, 1992., 120. str.
  17. ↑ Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kopnena_vojska_NDH&oldid=6856156"