Koncilijarizam
Koncilijarizam je bio reformistički pokret u Katoličkoj Crkvi tokom 14., 15. i 16. stoljeća koji je poučavao da vrhovnu vlast u Crkvi ima ekumenski sabor (koncil), a ne papa.
Pokret se pojavio kao odgovor na Zapadni raskol između pape u Rimu i protupape u Avignonu. Raskol je potaknuo sazivanje Sabora u Pizi (1409.), koji nije uspio okončati raskol, i Sabora u Konstanzu (1414. – 1418.), koji je uspio i proglasio svoju nadmoć nad Papom. Koncilijarizam je dosegao svoj vrhunac Baselskim saborom (1431. – 1449.), koji se na kraju u potpunosti raspao. Konačni pobjednik u sukobu bila je institucija papinstva, potvrđena osudom koncilijarizma na Petom lateranskom saboru, 1512. – 1517. godine.[1] Posljednja gesta, doktrina o papinoj nepogrešivosti, proglašena je na Prvom vatikanskom saboru 1870. godine.
- Breidenbach, Michael D. 1. siječnja 2016. Conciliarism and the American Founding. The William and Mary Quarterly. 73 (3): 467–500. doi:10.5309/willmaryquar.73.3.0467. JSTOR 10.5309/willmaryquar.73.3.0467. S2CID 148090971
- Burns, J.H.; Izbicki, Thomas, ur. 1997. Conciliarism and papalism. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 9780521470896
- Kilcullen, John. 2012. Medieval Political Philosophy. Zalta, Edward N (ur.). Stanford Encyclopedia of Philosophy. Spring 2012 izdanje. Metaphysics Research Lab at Stanford University. Stanford, CA. ISSN 1095-5054. LCCN 2004615159. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2013. Pristupljeno 22. travnja 2013.
- Marsilius of Padua. 2005. Brett, Annabel (ur.). Marsilius of Padua: The Defender of the Peace. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 9781139447300
- Oakley, Francis. 1972. Conciliarism at the Fifth Lateran Council?. Church History (engleski). 41 (4): 452–463. doi:10.2307/3163876. ISSN 1755-2613. JSTOR 3163876. S2CID 162257012
- Tierney, Brian. 1998. Foundations of the conciliar theory : the contribution of the medieval canonists from Gratian to the Great Schism. Enl. new izdanje. Brill. Leiden. ISBN 9789004109247