Komesarska uprava Milana Aćimovića
Komesarska uprava Milana Aćimovića, bila je prva marionetska administracija Srbije pod njemačkom okupacijom tijekom Drugoga svjetskog rata. Predsjednik uprave bio je Milan Aćimović, a uprava je djelovala od 30. travnja do 29. kolovoza 1941. godine. Naslijedila ju je Vlada narodnog spasa Milana Nedića.
U komesarskoj upravi bili su članovi svih legalnih predratnih stranaka u Srbiji, osim Zemljoradničke stranke i Socijalističke partije Jugoslavije.
Adolf Hitler na kratko je razmatrao mogućnost brisanja svakog znaka postojanja srpske države, ali je brzo odustao od ove ideje i pošao tražiti pogodnog Srbina koji će voditi kolaboracijski režim. Nakon što je razmatrao bivšeg jugoslavenskog predsjednika vlade Dragišu Cvetkovića, bivšeg ministra inozemnih poslova Aleksandra Cincar-Markovića, bivšeg ministra unutarnjih poslova Milana Aćimovića, predsjednika klerofašističkog pokreta Zbor Dimitrija Ljotića i šefa beogradske policije Dragog Jovanovića, vojni zapovjednik Srbije odlučio se za Aćimovića, koji je oformio svoju komesarsku vladu 30. travnja 1941. godine i koja je imala deset komesara.[1] Treći Reich nije izabrao Ljotića jer je vjerovao kako ovaj ima lošu reputaciju u srpskom narodu.[1][2] Aćimović je bio izraziti anti-komunist i bio je u kontaktu s njemačkom policijom i prije rata. Vlada je prisegnula krajem svibnja.[3] Preostalih devet komesara bili su: Stevan Ivanić, Momčilo Janković, Risto Jojić, Stanislav Josifović, Lazo M. Kostić, Dušan Letica, Dušan Pantić, Jevrem Protić i Milosav Vasiljević. Svaki komesar bio je zadužen za određeno ministarstvo, koje je naslijeđeno od predratne jugoslavenske vlade, osim ministarstva vojske i mornarice koje je ukinuto.[4] Nekoliko komesara bili su ministri u predratnoj jugoslavenskoj vladi, a Ivanić i Vasiljević bili su bliski Zboru.[5] Jedna od prvih zadaća bila je izvršiti zapovjed Haralda Turnera o registriranju svih Židova i Roma u Srbiji i uvođenja strogih ograničenja na njihove aktivnosti. Provedbu ovih naredbi nadgledala je njemačka vojna uprava, a Aćimović i njegov komesarijat unutarnjih poslova bili su zaduženi za njihovo izvršavanje.[6]
Tijekom svibnja 1941. godine vojni zapovjednik Srbije Helmuth Förster izdao je brojne zapovjedi, među kojima su zahtjev da se registriraju svi tiskarski strojevi, ograniči sloboda tiska, rad kazališta i inih zabavnih mjesta i nastavak privredne proizvodnje. Također je raspustio Narodnu banku Kraljevine Jugoslavije i zamijenio ju je Srpskom narodnom bankom.[7] Förster je nešto poslije premješten, a 2. lipnja na mjestu zapovjednika Srbije naslijedio ga je još jedan Luftwaffeov general, general protuzračne obrane Ludwig von Schröder.[8]
Polovicom svibnja, Aćimovićeva vlada izdala je deklaraciju da srpski narod želi „iskrenu i vjernu suradnju s njihovim velikim susjedom, njemačkim narodom“. Većina lokalnih činovnika u okruzima i kotarima ostala je na svojim mjestima,[9] a njemačka vojna uprava postavila je svoje ljude da nadziru rad lokalnih vlasti.[10]
Od 30. travnja 1941. godine komesari bili su:[11]
- Milan Aćimović (Srpska radikalna stranka), premijer i komesar ministarstva unutarnjih poslova
- Risto Jojić (Jugoslavenska demokratska stranka), komesar ministarstva obrazovanja
- Dušan Letica (Srpska radikalna stranka), komesar ministarstva financija
- Dušan Pantić, komesar ministarstva pošta i telegrafa
- Momčilo Janković (Srpska radikalna stranka), komesar ministarstva pravosuđa
- Milosav Vasiljević (Jugoslavenski narodni pokret Zbor), komesar ministarstva narodnog gospodarstva
- dr. Lazo M. Kostić (Narodna radikalna stranka), komesar ministarstva prometa
- dr. Stevan Ivanić (Jugoslavenski narodni pokret Zbor), komesar ministarstva socijalne politike i zdravstva
- Stanislav Josifović, komesar ministarstva građevinarstva
- Jeremija Protić (Jugoslavenska narodna stranka), komesar ministarstva prehrane i poljodjelstva
Po Philipu Cohenu, Aćimović, Vasiljević i Ivanić bili su njemački agenti i prije invazije na Jugoslaviju.[11]
Nakon rekonstrukcije vlade 11. srpnja 1941. godine komesari bili su:
- Milan Aćimović, komesar ministarstva unutarnjih poslova
- Tanasije Dinić, prvi zamjenik
- Đorđe Perić, drugi zamjenik
- Velibor Jonić, komesar ministarstva prosvjete
- Vladimir Velmar-Janković, zemjenik
- Ranisav Avramović, komesar ministarstva prometa
- Nikola Đurić, zamjenik
- Momčilo Janković, komesar ministarstva pravosuđa
- dr. Đura Kotur, zamjenik
- Dušan Letica, komesar ministarstva financija
- Milan Horvatski, zamjenik
- Dušan Pantić, komesar ministarstva pošta i telegrafa
- Milorad Dimitrijević, zamjenik
- Stanislav Josifović, komesar ministarstva građevinarstva
- bez zamjenika
- Budimir Cvijanović, komesar ministarstva prehrane
- bez zamjenika
- Milosav Vasiljević, komesar ministarstva narodnog gospodarstva
- dr. Mihajlović, zamjenik
- dr. Stevan Ivanić, komesar ministarstva socijalne politike i zdravstva
- Božidar-Darko Petrović, zamjenik
- ↑ a b Petranović, Branko. 1992. Srbija u Drugom svetskom ratu 1939—1945. Beograd
- ↑ Ramet, Sabrina P.; Lazić, Sladjana. 2011. The Collaborationist Regime of Milan Nedić. Ramet, Sabrina P.; Listhaug, Ola (ur.). Serbia and the Serbs in World War Two. Palgrave Macmillan. London. str. 19–20. ISBN 978-0-230-27830-1CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Dobrich, Momcilo. 2000. Belgrade's Best: The Serbian Volunteer Corps, 1941–1945. Axis Europa Books. New York. str. 21. ISBN 978-1-891227-38-7
- ↑ Tomasevich, Jozo. 2001. War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. 2. Stanford University Press. San Francisco. str. 177. ISBN 0804736154
- ↑ Tomasevich, Jozo. 2001. War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. 2. Stanford University Press. San Francisco. str. 178. ISBN 0804736154
- ↑ Byford, Jovan (2011.), "The Collaborationist Administration and the Treatment of the Jews in Nazi-occupied Serbia", u: Ramet, Sabrina P.; Listhaug, Ola, Serbia and the Serbs in World War Two, London: Palgrave Macmillan, str. 109–127., ISBN 0-230-27830-2
- ↑ Lemkin, Raphael. 2008. Axis Rule in Occupied Europe. Lawbook Exchange. London. str. 591–601. ISBN 9781584779018
- ↑ Tomasevich, Jozo. 2001. War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. 2. Stanford University Press. San Francisco. str. 65–66. ISBN 0804736154
- ↑ Ramet, Sabrina P.; Lazić, Sladjana. 2011. The Collaborationist Regime of Milan Nedić. Ramet, Sabrina P.; Listhaug, Ola (ur.). Serbia and the Serbs in World War Two. Palgrave Macmillan. London. str. 20. ISBN 978-0-230-27830-1CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Tomasevich, Jozo. 2001. War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. 2. Stanford University Press. San Francisco. str. 75. ISBN 0804736154
- ↑ a b Cohen, Philip J. 1996. Serbia's Secret War: Propaganda and the Deceit of History. Texas A&M University Press. str. 153. ISBN 0890967601
- dr. Milan Borković Kvislinška uprava u Srbiji 1941—1944. (knjiga prva). Sloboda Beograd, 1979.
- Petranović, Branko (1992.). Srbija u Drugom svetskom ratu 1939—1945. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar.
- Milosavljević, Olivera (2006.). Potisnuta istina - kolaboracija u Srbiji 1941—1944. Beograd: Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji. ISBN 86-7208-129-3.
- N. Kostić, Boško (1949.). Za istoriju naših dana. Lille, France, 1949.
- C. Ćirković, Simo (2009.). Ko je ko u Nedićevoj Srbiji 1941—1944. Beograd: Prosveta. (COBISS Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. veljače 2021. (Wayback Machine)).
- Lemkin, Raphael (2008.). Axis Rule in Occupied Europe. London: Lawbook Exchange. ISBN 9781584779018.
- Cohen, Philip J. (1996.). Tajni rat Srbije. Propaganda i manipuliranje poviješću. Texas A&M University Press. ISBN 0890967601.
- Tomasevich, Jozo. (1975.). War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: The Chetniks 1. San Francisco: Stanford University Press. ISBN 0804708576.
- Tomasevich, Jozo (2001). War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration 2. San Francisco: Stanford University Press. ISBN 0804736154.