Klortalidon
-Chlortalidone_Enantiomers_Structural_Formulae.png)
Klortalidon, diuretik je duga djelovanja, sličan tiazidskim diureticima.
Klortalidon povećava izlučivanje iona natrija i vode u mokraći blokirajući povratak iona natrija u distalnim bubrežnim tubulima. Povećava protok tekućine i elektrolita do distalnih tubula gdje se izlučuju ioni vodika i kalija, a zbog smanjenja plazmatskog volumena povećava se proizvodnja aldosterona. Povećani protok i porast razine aldosterona povećavaju reapsorpciju iona natrija iz distalnih tubula, odnosno gubitak iona vodika i kalija.
Anihipertenzivni učinak klortalidon ostvaruje smanjujući u početku plazmatski i izvanstanični volumen, te minutni volumen koji se tijekom liječenja normalizira. Izravnim učinkom na krvne žile klortalidon smanjuje periferni otpor.
U bolesnika s bubrežnim dijabetes insipidusom klortalidon ispoljava antidiuretički učinak koji je posljedica umjerenog manjka iona natrija i vode, zbog čega se povećava reapsorpcija glomerularnog filtrata u proksimalnim bubrežnim tubulima, a smanjuje količina izlučene tekućine.
Klortalidon dolazi u obliku tableta. Jako puno se koristi i smatra se jednim od osnovnih lijekova za liječenje hipertenzije. Kod liječenja hipertenzije može se koristiti sam, ali se najčešće koristi u kombinaciji s drugim antihipertenzivnim lijekovima. U klasičnoj farmakoterapiji hipertenzije klortalidon je lijek s kojim započinje liječenje hipertenzije, a često mu se dodaje kakav beta blokator. Za liječenje hipertenzije koristi se u dozi od 25 mg dnevno, a u težim slučajevima može se koristiti i 50 mg dnevno.
Osim za liječenje hipertenzije može se koristiti za liječenje edema (uzrokovani srčanom insuficijencijom, jetrenom ili bubrežnom insuficijencijom i edemi koji se pojavljuju tijekom liječenja kortikosteroidima i estrogenima) u dnevnoj dozi od 50 do 100 mg te u liječenju bubrežnog dijabetesa insipidusa u dozi od 50 mg dnevno.
Klortalidon ne smiju koristiti osobe anurijom ili teško oštećenom bubrežnom funkcijom, teškim jetrenim oštećenjem, hipokalijemijom, hiponatrijemijom ili hiperkalcijemijom. Tijekom liječenja može doći do poremećaja ravnoteže elektrolita i vode (smanjenja serumske koncentracije kalija, natrija i magnezija i povećanje koncentracije kalcija u serumu), pogotovo u višim dozama.
Posebno oprezni trebaju biti pacijenti kojima je oštećena jetra, koji pate od gihta. Također, klortalidon može uzrokovati hiperglikemiju i hiperlipidemiju te pogoršati šećernu bolest i povećati masnoće u krvi. Osobe s lupusom također trebaju biti oprezne.
Klortalidon, posebice u velikim dozama može poremetiti ravnotežu elektrolita, te uzrokovati hiponatrijemiju, hipokloremičnu alkalozu i hipokalijemiju.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.