Klaka
Ovo je glavno značenje pojma Klaka. Za druga značenja pogledajte Klaka (razdvojba).
Klaka (fr. claque od claquer - pljeskati) organizirana je skupina ljudi, koji su najčešće plaćeni da aplaudiraju ili zvižde tokom predstave u kazalištu, utičući tako na publiku, pa i na samo izvođenje. Pripadnik klake naziva se klaker. Klakeri su postojali još u Antici, a osobitu važnost stekli su u Francuskoj u XVII. i XVIII. stoljeću.[1]
Fenomen klake zasniva se na psihologiji mase, kad su ljudi skloniji pljesku, smijehu i sličnome, odnosno povode se za ponašanjem svoje okoline.
Još u doba antike bilo je često unajmljivanje ljudi za pljesak u dramskim predstavama. U IV. stoljeću pr. Kr. na predstavama Dionizovog kazališta, na natjecanjima komedija, Filemon je pobjeđivao Menandra, tako što je klaka utjecala na publiku, a publika dalje na suce.
U Starom Rimu klake su korišene kako u kazalištu, tako i u sudnicama i javnom političkom životu. Na primjer, Neron, poznat kao umišljeni umjetnik, koristio je klakere za osiguranje aplauza. Skupio je grupu od 5000 pljeskača, koja ga je svuda pratila i iskazivala "oduševljenje" njegovom glazbom. Grupa je bila podijeljena u nekoliko odjeljenja, a svako od njih je imalo starješinu, po čijim se znacima znalo kada i kojim intenzitetom treba pljeskati vladarevoj vještini, a kada se "oduševljenje" moralo pretvoriti u "ovacije".[2] Ovo je inspiriralo francuskog pjesnika iz XVI. stoljeća Jeana Daurata, koji se smatra zaslužnim za razvoj moderne klake. Za jednu od svojih predstava on je kupio veliki broj ulaznica i dijelio ih, uz uvjet da dobije pljesak.
Klaka je sistematizirana kad je izvjesni Monsieur Sauton 1820. u Parizu otvorio agenciju "za osiguranje dramskog uspjeha" (Assurance de succès dramatique), koja se bavila organiziranjem i obezbjeđivanjem klakera za kazališta. Do 1830. klaka je postala značajni čimbenik kazališta. Direktor kazališta mogao je naručiti bilo koji broj klakera.[3]
Šef klake (voditelj aplauza) prosuđivao je gdje je potrebno pljeskati glumcima i predstavi. Najčešće je napamet znao komade i mjesta u predstavi kada treba dati znak, ili sam započeti aplauz, nakon čega bi mu se pridružili ostali klakeri. Pod njegovim vodstvom su obično bili klakeri, podijeljeni po specijalnostima:
- Tapageurs (poticatelji): Oni trebaju snažno pljeskati.
- Connaisseurs (poznavatelji): Oni trebaju izvikivati pozitivne primjedbe.
- Rieurs (smijači): Oni trebaju zaraziti okolne gledatelje svojim "spontanim" smijehom.
- Pleureurs (plačljivice): Bile su uglavnom žene, njihov zadatak bio je da jecaju za vrijeme dirljivih scena.
- Chatouilleurs (zabavljači): Trebali su držati publiku u dobrom raspoloženju svojim diskretnim šalama.
- Bisseurs (izvikivači biseva): Nakon predstave su dugotrajno pljeskali i izvikivali "bis!, bis!" tražeći od izvođača ponavljanje.
Koncept klaka ubrzo se proširio po svijetu, pa su ih tako koristili u Milanu (Teatro alla Scala), Beču, Londonu (Covent Garden) i New Yorku (Metropolitan Opera). Klake su se koristile i kao vid ucjene, jer su šefovi klaka često od debitirajućih umjetnika iznuđivali novac. Ako neki umjetnik ne bi platio, klakeri bi zviždali, pravili buku i ometali predstavu. Također, neki umjetnici su plaćali klakere da zvižde i ometaju konkurenciju.
Wagner je svoju operu Tannhäuser povukao s Pariškog opernog repertoara nakon treće predstave, zbog ometanja i prekida koji su izazivali pripadnici aristokratskog Jockey Cluba.
Klaka je izgubila svoj utjecaj krajem XIX. stoljeća, kad se nametnuo novi oblik ophođenja publike, kroz socijalne norme ponašanja na predstavama.
U prenesenom značenju pod klakom se podrazumijeva i svako izražavanje pretjeranog entuzijastičkog odobravanja, kao na primjer slušatelji političkog govora na stranačkom skupu.
I danas se klaka ili njeni oblici koriste u raznim prigodama za utjecaj na publiku:
- U kazalištu se zakupljuju mjesta za plaćene "prijatelje kazališta", ali je njihovo djelovanje suptilnije.
- Animatori su osobe koje vode, zabavljaju ili potiču publiku na neku aktivnost. Tako na primjer, bolji hoteli imaju animatore za djecu, vođe navijača upravljaju navijanjem (obično uz navijačke rekvizite).
- U brojnim televizijskim humorističkim serijama koristi se "montirani smijeh", snimka smijeha koja treba dočarati prisustvo publike.[4]
- U televizijskim emisijama koje se emitiraju uživo, voditelj aplauza daje signal publici kada trebaju pljeskati, a kada se smijati. Za to se koriste velike table ili monitori s odgovarajućim natpisom ("aplauz", "smijeh", "uzdah", "ovacije" i slično).
- Jedan od oblika klake su i narikače, žene koje se profesionalno bave oplakivanjem pokojnika.
- Web sadržaj je također često manipuliran plaćenim suradnicima. Na primjer, neki web serveri za određenu cijenu garantiraju određeni broj posjeta, ako kod njih postavite svoju prezentaciju.[5]
- ↑ "Hrvatska opća enciklopedija", knjiga 5, str. 692, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2003. ISBN 953-6036-35-5
- ↑ Zoran Lazarević, "Antički velikani u anegdotama", str. 120, Prosveta Beograd, 1994.
- ↑ Albert W. Halsall, "Victor Hugo and the romantic drama", Google books
- ↑ Boris Dvornik i Milena Dravić, "Mala Floramye", youtube
- ↑ Za ovaj navod nisu dati izvori, jer bi se time reklamirali (Website with guaranteed visitors).
- Članak Miljenka Jergovića o klakerima s web stranice www.jutarnji.hr
- Klakeri "isfućkali" operu "Kamenik", iz feljtona Slobodne Dalmacije o Jakovu Gotovcu.
- Linzy Erika Dickinson, "Theatre in Balzac's La comédie humaine", , Google books
- Albert W. Halsall, "Victor Hugo and the romantic drama", Google books