Prijeđi na sadržaj

Kinakridon

Izvor: Wikipedija
Kinakridon

IUPAC nomenklatura 5,12-dihidro-kinolin [2,3-b] akridin-7,14-dion
Ostala imena Ljubičasti pigment 19
Identifikacijski brojevi
CAS broj 1047-16-1
EC broj 213-879-2
PubChem broj 13976
Osnovna svojstva
Molarna masa 312,328 g·mol−1
Izgled Crveni prah (nanočestice)
Gustoća

1,47 g/cm3

Topljivost u vodi

Netopiv u vodi

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti
Nepoznati znak opasnosti
nepoznat znak opasnosti
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Kinakridon je organski spoj koji se koristi kao pigment. Brojni derivati čine obitelj pigmenata kinakridon, koja ima široku primjenu u industrijskim bojama kao što su trajne boje na otvorenom prostoru, tinta za tintni pisač, mastila za tetovaže, akvarelne boje umjetnika i toner laserskog pisača u boji. Kao pigmenti, kinkridoni su netopljivi.[1][2] Razvoj ove obitelji pigmenata zamijenio je alizarin kao boju.

Kinakridonski pigmenti

[uredi | uredi kôd]

Među organskim pigmentima zauzimaju kinakridonski pigmenti posebno važno mjesto. Po svojim izvanrednim svojstvima, u prvom redu po velikoj postojanosti na svjetlu, prema atmosferilijama i otapalima, te po niskoj cijeni, ravni su ftalocijaninskim plavim i zelenim pigmentima. Kako su dostupni upravo u preostalim bojama (narančastoj, crvenoj i ljubičastoj), to s ftalocijaninskim pigmentima čine jedinstvenu skupinu visokovrijednih, tržišno pristupačnih pigmenata velike općenite postojanosti. Vjeruje se da je ta vrlo izražena postojanost i netopljivost kinakridonskih pigmenata posljedica stvaranja intramolekularnih vodikovih veza između grupa NH i CO u njihovoj kristalnoj rešetki.

Osnovna je strukturna jedinica kinakridonskih pigmenata linearni kinakridon. Taj spoj djeluje kao pigment bilo u nesupstituiranom obliku, bilo da u vanjskim prstenima sadrži klorne atome ili metilne grupe kao supstituente. Nesupstituirani kinakridonski pigment (C.I. PV 19, 46 500) pojavljuje se u više kristalnih modifikacija i s različitim veličinama čestica, pa zbog toga i u različitim bojama. Tako je β modifikacija kinakridona poznata kao ljubičasti pigment čistog i snažnog (intenzivnog) tona, dok boja kinakridona u γ modifikaciji ovisi o veličini čestica; pigment većih čestica žućkasto crvenog je tona, a pigment s manjim česticama ispoljuje plavkasto crveni ton.

Zbog svoje izvanredne postojanosti kinakridonski se pigmenti upotrebljavaju u mnogim industrijskim lakovima od kojih se traži velika otpornost, u prvom redu u lakovima za automobile. Tako se na primjer kinakridonski ljubičasti pigment primjenjuje u kombinaciji s molibdatnim narančastim pigmentom za pripravu postojanog i otpornog laka snažne (intenzivne) crvene boje. Osim toga, kinakridonski pigmenti služe i za pigmentiranje polimernih materijala postojanih prema toplini i atmosferskim utjecajima, zatim u pripravi specijalnih tiskarskih boja i tako dalje.[3]

Slike

[uredi | uredi kôd]
β modifikacija kinakridona poznata je kao ljubičasti pigment. γ modifikacija kinakridona: pigment većih čestica žućkasto crvenog je tona, a pigment s manjim česticama daje plavkasto crveni ton. Snimljen pretražnim mikroskopom s tuneliranjem, samopostavljeni kinakridonski lanci na grafitnoj pozadini.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ullmann K., Hunger W. Herbst: "Pigments, Organic", 2012., 10.1002/14356007.a20_371
  2. Blundell, Jane. Quinacridone Colours. Jane Blundell.com (engleski). Pristupljeno 1. kolovoza 2018.
  3. "Tehnička enciklopedija" (Boje i lakovi), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.