Prijeđi na sadržaj

Killing Machine

Izvor: Wikipedija
Killing Machine
Judas Priest (studijski album)
Žanrheavy metal
Objavljen9. listopada 1978.
Snimanjekolovoz 1978.
StudioUtopia Studios, Basing Street Studios, CBS Studios (London, Ujedinjeno Kraljevstvo)
Trajanje34:57
IzdavačColumbia
Producent(i)Judas Priest, James Guthrie
Recenzije
Kronologija albuma – Judas Priest
Stained Class
(1978.) 		Killing Machine
(1978.) 		Unleashed in the East
(1979.)
Singlovi s albuma Killing Machine
  1. „Before the Dawn”
    Objavljen: 27. listopada 1978.[1]
  2. „Take On the World”
    Objavljen: 5. siječnja 1979.
  3. „Evening Star”
    Objavljen: 27. travnja 1979.
  4. „The Green Manalishi”
    Objavljen: svibanj 1979. (SAD)[2]

Killing Machine peti je studijski album britanskog heavy metal-sastava Judas Priest. Diskografska kuća Columbia Records objavila ga je 9. listopada 1978. Odlikuje se komercijalnijim glazbenim stilom od prijašnjih uradaka, no tekstovi pjesama i dalje govore o sumornim temama. U to su doba članovi skupine izmijenili imidž i počeli nositi kožnu odjeću sa zakovicama po kojoj su danas poznati; tu je promjenu nadahnulo zanimanje pjevača Roba Halforda za gay-kulturu kože. Posljednji je studijski album na kojem je svirao bubnjar Les Binks. U Sjedinjenim Državama objavljen je s drugačijim popisom pjesama pod imenom Hell Bent for Leather zbog polemika koje je izazvala tad nedavna pucnjava u Cleveland Elementary Schoolu.

O albumu

[uredi | uredi kôd]

Sastav je na Killing Machineu počeo pisati pristupačnije i komercijalnije pjesme te je tako napustio složene skladbe nadahnute fantastikom koje su se pojavile na prijašnjim trima uradcima. Iako su i na tom albumu prisutni prizvuci sumornih tema, ovog su puta utemeljene u zbilji. Skupina je u skladu s tim promijenila i koncertnu odjeću – prestala je nositi lepršavu gotičku odjeću i zamijenila ju je kožnom, no to je također bila reakcija na rastuću popularnost punka i novog vala. Skupina je tako utjecala na pokret NWOBHM ("New Wave of British Heavy Metal"), no nije mu pripadala. Noviji i jednostavniji stil grupe nastao je pod utjecajem više čimbenika, među kojima je i želja za nadmetanjem s punkom te pisanjem manje zahtjevnih pjesama za izvedbu na koncertnim nastupima i koje bi se više svidjele američkoj publici.[3] Pjesme kao što su "Burnin' Up" i "Evil Fantasies" obiluju sadomazohističkim elementima, "Running Wild" govori o kasnonoćnom tulumarenju, a "Before the Dawn" je balada. "Hell Bent for Leather" odražava novi interes skupine za kožnu odjeću, ali i Halfordove naknadne dolaske na pozornicu na Harley-Davidsonovu motociklu.[4]

Singlom "Take On the World" skupina je pokušala stvoriti pjesmu koju bi pjevala publika na stadionima (nalik na Queenovu pjesmu "We Will Rock You"[4]); tu je pjesmu obradila i novovalna skupina Human League na turneji 1980.[5] Tekstovi pjesama jednostavniji su u usporedbi s tekstovima na prijašnjim albumima i prilagođeni su arena rocku iz glavne struje, no glazbala su zadržala karakterističnu agresivnost uz žešće gitarske rifove i elemente bluesa na nekim pjesmama.[4] Uradak je dostigao zlatnu nakladu u SAD-u. Produkcija na Killing Machineu poboljšana je u usporedbi s prijašnjim albumima Judas Priesta, koji su kritizirani zbog iznimno tankog zvuka; skupina je dodatno poboljšala produkciju na idućem, uspješnijem albumu British Steel.

"Hell Bent for Leather" i "The Green Manalishi" dvije su pjesme s albuma koje se često izvode na koncertima skupine, dok se ostale pjesme ("Evil Fantasies", "Running Wild", "Rock Forever i "Take On the World") izvode rjeđe ili nikad. "Running Wild" i "Delivering the Goods" počele su se izvoditi na turneji za album Firepower 2018. nakon 38 godina neizvođenja, a naslovna je pjesma prvi put nakon četrdeset godina izvedena tijekom koncerta u Parizu u siječnju 2019.[6]

Snimanje i produkcija

[uredi | uredi kôd]

Prvi je album Judas Priesta na kojem se gitarist Glenn Tipton u solodionicama počeo služiti tehnikom tapping, koju je početkom 1978. popularizirao Eddie Van Halen na debitantskom albumu Van Halena. Ta je tehnika prisutna u pjesmama "Hell Bent for Leather" i "Killing Machine".

Posljednji je studijski album skupine na kojem je svirao bubnjar Les Binks, koji joj se pridružio početkom 1977. tijekom turneje za album Sin After Sin; smatra ga se jednom od osoba koja je utjecala na tradicionalni zvuk udaraljki na albumima Judas Priesta. Nakon turneje 1979. napustio je skupinu zbog spora o financijama – menadžer sastava Mike Dolan zatražio ga je da se "odrekne svojeg dijela honorara" koji je trebao dobiti za sudjelovanje u snimanju koncertnog albuma Unleashed in the East. Na mjestu bubnjara zamijenio ga je Dave Holland.[7]

Međunarodna i američka inačica

[uredi | uredi kôd]

Početkom 1979. album je preimenovan u Hell Bent for Leather za američko tržište jer se američkoj podružnici Columbia Recordsa nisu svidjele "implikacije ubojstva" u izvornom naslovu. Uradak je oba puta dobio ime po pjesmama na albumu. Na inačicu za američko tržište uvrštena je i obrada pjesme "The Green Manalishi (With the Two Prong Crown)" skupine Fleetwood Mac.

Popis pjesama

[uredi | uredi kôd]
Prva strana
Br. SkladbaAutor Trajanje
1. »Delivering the Goods«  Glenn Tipton, K. K. Downing, Rob Halford 4:16
2. »Rock Forever«  Tipton, Downing, Halford 3:20
3. »Evening Star«  Tipton, Halford 4:05
4. »Hell Bent for Leather«  Tipton 2:39
5. »Take On the World«  Tipton, Halford 3:02
Druga strana
Br. SkladbaAutor Trajanje
6. »Burnin' Up«  Downing, Tipton 4:00
7. »Killing Machine«  Tipton 3:02
8. »Running Wild«  Tipton 2:57
9. »Before the Dawn«  Downing, Tipton, Halford 3:22
10. »Evil Fantasies«  Tipton, Halford, Downing 4:14
34:57

Recenzije

[uredi | uredi kôd]

Steve Huey, recenzent sa stranice AllMusic, dodijelio mu je četiri i pol zvjezdice od njih pet i izjavio je: "Čak i uz pokoji pogrešan korak Killing Machine zaključuje rano razdoblje Judas Priesta tijekom kojeg su snimljeni neki od najutjecajnijih uradaka heavy metala. Poplava nadarenih skupina NWOBHM-a koju je sastav nadahnuo ubrzo je stigla do publike koja je kupovala albume i otad je Priest namjeravao ubirati plodove tog rada."[4] Na internetskom mjestu Sputnikmusic dodijeljeno mu je 3 i pol boda od njih pet; u tamošnjoj recenziji piše da je uradak "podijelio obožavatelje" sastava, da je "prilično neujednačen i da neke pjesme brzo postaju naporne. Međutim, to ne vrijedi za sve pjesme jer su neke od njih među najboljim JP-ovim pjesmama".[8] Sid Smith u svojoj je recenziji za BBC izjavio da su na uratku "Glen[n] Tipton i KK Downing vrlo učinkovito svirali svoje gitare u nizu brzih solodionica zbog kojih je skupina zvučala poput Wishbone Asha na speedu" i zaključio je da se tim albumom "Priest zbilja udaljio od svojih protivnika [iz pokreta] NWOBHM".[9]

Godine 2005. pojavio se na 321. mjestu Rock Hardova popisa 500 najboljih rock i metal albuma svih vremena.[10]

Zasluge

[uredi | uredi kôd]
Judas Priest
Ostalo osoblje
  • James Guthrie – produkcija, tonska obrada
  • Damian Korner – dodatna tonska obrada
  • Andrew Jackson – dodatna tonska obrada
  • Kevin Dallimore – dodatna tonska obrada
  • Andrew Clark – dodatna tonska obrada
  • Roslav Szaybo – dizajn omota
  • Bob Elsdale – fotografija

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Judas Priest – Before the Dawn. dutchcharts.nl. Pristupljeno 17. listopada 2021.
  2. ↑ Judas Priest – The Green Manalishi (With the Two-Pronged Crown). dutchcharts.nl. Pristupljeno 17. listopada 2021.
  3. ↑ Daniels, Neil. 7. travnja 2010. The Story Of Judas Priest: Defenders Of The Faith. ISBN 9780857122391. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2018. Pristupljeno 15. travnja 2018.
  4. ↑ a b c d Huey, Steve. Killing Machine - Judas Priest. AllMusic. Pristupljeno 17. listopada 2021.
  5. ↑ THE HUMAN LEAGUE - CONCERTS (VARIOUS GIGS LATE 1980). the-black-hit-of-space.dk. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2013. Pristupljeno 4. siječnja 2013.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  6. ↑ Grow, Kory. 28. siječnja 2019. See Judas Priest Play ‘Killing Machine’ for First Time in 40 Years. Rolling Stone. Pristupljeno 17. listopada 2021.
  7. ↑ Alander, Pete. 28. ožujka 2017. BEYOND THE REALMS OF LES BINKS. kkdowning.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. prosinca 2017. Pristupljeno 17. listopada 2021.
  8. ↑ Judas Priest - Killing Machine. Sputnikmusic. 26. prosinca 2014. Pristupljeno 18. listopada 2021.
  9. ↑ Smith, Sid. 2007. Judas Priest – Hell Bent For Leather – Review. BBC. Pristupljeno 18. listopada 2021.
  10. ↑ Rock Hard. 2005. Best of Rock & Metal die 500 stärksten Scheiben aller Zeiten. Rock Hard. Königswinter. str. 82. ISBN 3-89880-517-4
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Killing_Machine&oldid=6780170"