Kečiga
| Kečiga | |
|---|---|
 Kečiga u praškom akvariju | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Potkoljeno: | Vertebrata |
| Razred: | Actinopterygii |
| Red: | Acipenseriformes |
| Porodica: | Acipenseridae |
| Potporodica: | Acipenserinae |
| Rod: | Acipenser |
| Vrsta: | A. ruthenus |
| Dvojno ime | |
| Acipenser ruthenus Linnaeus, 1758. | |
| Sinonimi | |
| Acipenser pygmaeus Acipenser kostera Acipenser marsiglii Acipenser kamensis Acipenser gmelini Acipenser kankreni Acipenser lovetzkyi | |
| Baze podataka | |
Kečiga (lat. Acipenser ruthenus), poznata i kao čiga, osjetljiva je vrsta roda Acipenser. Cijenjena je riba za prehranu, posebice u istočnoj Europi gdje se od njezine ikre pravi kavijar.
Kečiga je euroazijska vrsta koja naseljava rijeke crnomorskog, azovskog, baltičkog i kaspijskog slijeva (primjerice Dunav, Volgu i Ural), te sibirske rijeke između Oba i Jeniseja.[1]
U Hrvatskoj naseljava Dunav, Savu, Dravu i njihove pritoke.[2]
Najmanja je vrsta jesetre i naraste najviše do 125 cm dužine, te postiže masu od 16 kg. Jedinke iz dunavske populacije još su manje (35-60 cm). Tijelo joj je izduženo i valjkasto, a glava je prekrivena koštanim pločama. Leđa su tamnosmeđe boje, dok je trbuh svjetložut ili crvenkast.
Zimi, kada temperature vode padnu, kečige se okupljaju u velika jata i miruju u rupama na dnu rijeke, za vrijeme čega se ne hrane. U proljeće, po otapanju leda, migriraju uzvodno na parenje. Migracije su kratke te za dunavsku populaciju iznose oko 200 km.
Mužjaci postaju spolno zreli s 4-5 godina, a ženke s 5-9. Sibirske populacije spolno sazrijevaju nešto kasnije. Mrijeste se od travnja do lipnja, u glavnim tokovima rijeka. Ikra (5.000-100.000 jajašaca)[3] se polaže na šljunak, a inkubacija traje 6-9 dana, nakon čega mlađ odlazi nizvodno.
Prehrana kečige se sastoji od mekušaca, rakova, ličinki kukaca i malih riba.
Životni vijek kečige najkraći je od svih jesetra - 25 godina.[1][2]
Kečiga je pridnena vrsta i boravi u slatkim i bočatim vodama umjerenog pojasa. Ponekad (vrlo rijetko) ulazi u more.[2]
Najveći uzrok ugroženosti kečige je pretjeran izlov, posebice ulov mlađih dobnih skupina koje još nisu spolno zrele.
Drugi uzroci ugroženosti su izgradnja brana na rijekama, čime se sprječavaju migracije i spušta razina vode, onečišćenje živom i naftom (najviše u Volgi i sibirskim rijekama) i stvaranje hibrida, najčešće s morunom (Huso huso).
Kako bi se zaštitile preostale populacije kečige uvedena su ograničenja ili zabrana izlova i kontrolirani uzgoj u ribogojilištima (akvakulturi).[1][2]
U Hrvatskoj spada u kategoriju zaštićenih vrsta, prema Pravilniku "NN 99/09".[4]
- ↑ a b c http://www.iucnredlist.org/details/227/0
- ↑ a b c d Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske, Državni zavod za zaštitu prirode, 2006., str. 110-111
- ↑ http://www.ribe-hrvatske.com/index.php?option=com_content&view=article&id=62%3Aacipenser-ruthenus-&catid=35%3Aacipenseridae&Itemid=11&lang=hr[neaktivna poveznica]
- ↑ http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_08_99_2569.html