Katolički pogreb
 |
Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava)Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil. |
 |
Ovaj članak ili dio članka treba pokriti boljim izvorima (literatura, internetske stranice itd.).Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora. |
Katolički pogreb je liturgijski obred sprovoda ili ispraćaja pokojnika koji predvodi katolički svećenik određen kanonskim pravom i Crkvenim naukom. Prema nauku Katoličke Crkve, kršćanski pogreb ne podjeljuje pokojniku ni sakrament ni blagoslov, zato što pokojnik smrću gubi mogućnost primanja ili djelovanja sakramenata.[1]
Obred sprovoda je liturgijsko slavlje Crkve. Njime se izražava „djelotvorno zajedništvo” s pokojnikom. U sprovodu sudjeluje zajednica vjernika i ide se zatim da se navijesti vjera u vječni život. Sprovodni obredi variraju prema mjesnim običajima. Zajednička im je osobina vazmeni značaj kršćanske smrti.[1]
Pravo na sprovodni obred Katoličke Crkve ima svaki član te Crkve koji je u Katoličkoj Crkvi kršten ili je kao već valjano krštena osoba u nekoj nekatoličkoj kršćanskoj zajednici stupio u puno zajedništvo Katoličke Crkve. Pravo je uskraćeno izopćenima i onima koji su svojevoljno napustili katoličko zajedništvo.[1]
I u rimokatoličkoj i grkokatoličkoj liturgiji postoje tri načina slavlja. Dijele se prema običaju mjesta održavanja sprovoda, a uključuju pokojnikovu kuću, crkvu i groblje (krematorij).[1]
Ako se u obredima pokojnikovo tijelo prati u povorci ili sprovodi do mjesta ukopa, govori se o sprovodu. Ako se obredi drže u krematoriju ili se lijes s tijelom prevozi u drugo mjesto ukopa bez povorke, govori se o ispraćaju.[1]
Posebni je obrazac pogreba za krštenu djecu, kao i obrazac za nekrštenu djecu koju su katolički roditelji namjeravali dati krstiti.[1]
Četiri su konstitutivna elementa u pogrebu:[1]
- pozdrav okupljene zajednice oko pokojnikova lijesa s tijelom,
- Služba riječi,
- Euharistijska žrtva (misa zadušnica) te
- oproštaj s pokojnikom.
U Hrvata je stari običaj bdjenja uz pokojnikov odar (čuvanje mrtvaca, virestovanje).[1]
Katolička Crkva preporučuje svojim pripadnicima moliti za svoje pokojnike. Molitvom su vjernici u svezi sa svojim pokojnicima. Preporučuje se vjernicima dogovoriti sa svojim župnikom radi slavljenja svetih misa na obljetnice pokojnikove smrti; može se ju dati služiti ili za jednoga pokojnika ili za više njih u istome slavlju (skupna misna nakana).[1]
Izražavanje dostojanstva (pijeteta) prema pokojniku čini se i podizanjem nadgrobnog spomenika i redovitim održavanjem i pohađanjem groba, barem svake godine o svetkovini Svih Svetih i o Spomenu svih vjernih mrtvih (Dušni dan) urediti grobove pokojnika, okititi ih cvijećem i zapaliti svijeću.[1]