Prijeđi na sadržaj

Karok Indijanci

Izvor: Wikipedija
Zastava plemena Karok.
Vođa Karuka Ron Reed skuplja ogrozd.
Košare Karoka

Karok (Karuk, Cahroc).-Quoratean pleme sa srednjeg toka rijeke rijeke Klamath u Kaliforniji od Redcap Creeka do Indian Creeka. U njihovom jeziku 'karuk' znači 'uzvodno', ali nije imao plemensku oznaku. Gatschet (1890) jedino bilježi riječ Ara, u značenju 'čovjek'.[1] Indijanci Yurok, njihovi susjedi, nazivali su ih Petsikla ('uzvodno') a pleme Shasta Ivap'i. Geografski su bili podijeljeni na Lower (Donje) i Upper (Gornje) Karoke. Prema Kroeberu (1925.) njihov broj je iznosio 1.500 (1770.), ali NAHDB procjenjuje da ih je 1700. bilo 2.700, a taj broj iznosi i 2000.[2] Prema (SIL-u, 1982.) bilo ih je 3.781, i većina govore engleski (126 karok-govornika 1990).[3] Danas žive u Orleansu (okrug Humboldt), Happy Campu i Yreki u okrugu Siskiyou. Na rezervatu Quartz Valley kod Fort Jonesa žive s plemenima Klamath i Shasta.

Jezik

[uredi | uredi kôd]

Jezik karok [kyh] vodio se kao jedini predstavnik porodice quoratean, velika porodica hokan. 10 govornika (1997 W. Bright). Etničkih 1.900 (2000 A. Yamamoto); 335 (2000 popis).[4]

Kultura

[uredi | uredi kôd]

Karoki su bili sjedilačko stanovništvo (36 sela) koje se bavilo sakupljanjem žira, i ribolovom (losos). Selo je bilo jedina politička, a obitelj socijalna jedinica.[5] Na losose se sezonski išlo dva puta godišnje. Osim navedenog u prehranu Karoka ulazili su još riječni rakovi, školjke, jelen, medvjed, maleni sisavci, ptice, orasi i razno zelenje. Duhan je bio njihova jedina uzgojena biljka, baš kao i kod Indijanaca Takelma iz Oregona, ali su do sjemenja dolazili trgovinom s Yurok Indijancima, i nudili su ga dalje Shastama.

Kao i druga kalifornijska plemena, i Karoki su bili vješti košaraši. Njihove košare bile su toliko stručno napravljene da se u njima moglo kuhati. Takozvane 'basketry caps' (kape-košare) nosili su i muškarci i žene, one su tipične za njih i susjedna plemena, kao što su Tolowa i drugi. Karoki nisu imali instituciju 'poglavice', za vođu bi se obično nametnula neka ugledna osoba, 'money-person', u njihovom jeziku označavana kao ishpukát-ár. Za neko kriminalno djelo krivac bi morao oštećenoj strani isplatiti odštetu, ako to ne bi bio u stanju, postao bi rob dok njegova obitelj ne isplati štetu. Kao novac Karokima je služila školjka-dentalium, a mogli su poslužiti i skalpovi djetlića (woodpecker scalps; vidi sliku ispod). Kocka je najpopularnija zabava Karok-muškaraca. Oni se svako jutro posvećuju ovoj strasti u svojim parnim kupeljima.

Trgovina

[uredi | uredi kôd]

Trgovinna se vršila razmjenom s drugim susjednim plemenima Shasta, Wailaki, Yurok, Tolowa, Konomihu i Coast Yuki. Kanue nisu proizvodili nego su ih kupovali od Yuroka u zamjenu za dentalia-školjke. Dentalia-školjke su dobivali od Wailakija, pa su ih kao i svoje košare nudili plemenu Konomihu u zamjenu za krzna i odjeću od jelenje kože. Sa solju su se opskrbljivali kod Nongatla a kunjka-školjkama kod Coast Yukija(Davis: 1966).[6]

Šamanizam

[uredi | uredi kôd]

Karokima uzročnici bolesti leže u malenim natprirodnim objektima (zvanim 'pains'), koji se nastanjuju u ljudskom mesu.

Ove bolesti liječi isisavanjem 'sucking doctor'. 'Sucking doctor'-i su prvenstveno žene, one dobivaju iscjeliteljsku moć od duha koji ju je posjetio u snovima i dao joj 'pain'. Neofiti Karoka, da bi došli do zvanja šamana, moraju proći obuku kroz propisane rituale.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Prvi kontakt s bijelcima imaju 1820., kada ih posjećuju trgovci kompanije 'Hudson Bay. Nevolje počinju tek 1850. dolaskom rudara, pa im već 1852. počinju goriti sela a 15 Karoka je pobijeno. Čuveni 'Ples duhova' ('Ghost Dance') prihvaćaju 1871.

Aftaram, Ahoeptimi, Akoteli, Amaikiara, Aranimokw, Ashanamkarak, Ashipak, Asisufunuk, Aukni, Ayis, Chamikininich, Chiniki, Chinits, Inam, Inoftak, Ishipishi, Iwatak, Katimin, Katipiara, Kaus, Kumawer, Nupatsu, Oler, Panamenik, Sanipa, Segoashkwu, Shavuram (Sahwuram), Tachanak, Ti, Tishrawa, Tsofkaram (Tasofkaram), Tu'i, Unharik, Ussini, Wetsitsiko (Witsigo), Wopum, Yutoyara (Yutuirup).

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Swanton
  2. FDI Karuk. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2012. Pristupljeno 22. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Karok, Ethnologue, 14th
  4. Karok, Ethnologue 16th
  5. Edward Curtis. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2015. Pristupljeno 23. siječnja 2012.
  6. Karok

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • American Indian Technical Services, Inc. Anthropological Study of the Hupa, Yurok, and Karok Indian Tribes of Northwestern California: Final Report. Sacramento, Calif.: U.S. Department of the Interior, Bureau of Indian Affairs, 1982.
  • Bell, Maureen. Karuk: The Upriver People. Happy Camp, Calif.: Naturegraph Publishers, 1991.
  • Harrington, John Peabody. Karuk Indian Myths. Bureau of American Ethnology Bulletin, 107. Washington, D.C.: Government Printing Office, 1932.
  • Harrington, John Peabody. Tobacco Among the Karuk Indians of California. Bureau of American Ethnology Bulletin, 94. Washington, D.C.: Government Printing Office, 1932.
  • Hotelling, Wesley E. My Life with the Kar-ooks, Miners and Forestry. [California: W.E. Hotelling], 1978.
  • Keeling, Richard. Cry for Luck: Sacred Song and Speech Among the Yurok, Hupa, and Karok Indians of Northwestern California. Berkeley: University of California Press, 1992.
  • Kroeber, Alfred Louis, and Edward Winslow Gifford. Karok Myths, ed. G. Buzaljko. Berkeley: University of California Press, 1980.
  • The Hover Collection of Karuk Baskets, V. M. Fields. 1st ed. Eureka, Calif.: Clarke Memorial Museum, 1985.