Prijeđi na sadržaj

Kardinalska imenovanja pape Pija VI.

Izvor: Wikipedija

Papa Pio VI. za vrijeme svoga pontifikata (1800. – 1823.) održao je 23 konzistorija na kojima je imenovao ukupno 73 kardinala.[1]

Konzistorij 24. travnja 1775. (I.)

[uredi | uredi kôd]
Leonardo Antonelli (1730. – 1811.)
  1. Leonardo Antonelli, prisjednik Svete kongregacije za inkviziciju
  2. Bernardino de' Vecchi, dekan klerika Apostolske komore i prefekt Annone

Konzistorij 29. svibnja 1775. (II.)

[uredi | uredi kôd]
Giovanni Carlo Bandi (1709. – 1784.)
  1. Giovanni Carlo Bandi, imolski biskup, ujak Njegove Svetosti[a]

Konzistorij 17. srpnja 1775. (III.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Francesco Maria Banditi, Theat., beneventanski nadbiskup[b]
  2. Ignazio Boncompagni-Ludovisi, pro-legat u Bologni, referent Vrhovnih sudišta Signature pravde i milosti[b]

Konzistorij 13. studenoga 1775. (IV.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Juan Tomás de Boxadors, O.P., glavni učitelj svoga reda

Konzistorij 15. travnja 1776. (V.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Luigi Valenti Gonzaga, cezarejski naslovni nadbiskup, nuncij u Španjolskoj[c]
  2. Giovanni Archinto, filipski naslovni nadbiskup, prefekt Svete Apostolske palače[c]

Konzistorij 20. svibnja 1776. (VI.)

[uredi | uredi kôd]
Angelo Maria Durini (1725. – 1796.)
  1. Guido Calcagnini, osimski i cingolski biskup, prefekt Papinskoga kućanstva
  2. Angelo Maria Durini, ancirski naslovni nadbiskup, predsjednik Avignona

Konzistorij 23. lipnja 1777. (VII.)

[uredi | uredi kôd]
Marcantonio Marcolini (1721. – 1782.)
Andrea Gioannetti (1722. – 1800.)
  1. Bernardino Honorati, sidenski naslovni nadbiskup, tajnik Svete kongregacije za biskupe i redovnike
  2. Marcantonio Marcolini, solunski naslovni nadbiskupe, predsjednik Urbina
  3. Guglielmo Pallotta, glavni blagajnik Apostolske komore
  4. Gregorio Salviati, glavni saslušatelj Apostolske komore
  5. Andrea Gioannetti, O.S.B.Cam., bolonjski nadbiskup (1)
  6. Hyacinthe Sigismond Gerdil, C.R.S.P., dibonski naslovni biskup, konzultor Vrhovne svete kongregacije rimske i opće inkvizicije[d]
  7. Giovanni Ottavio Manciforte Sperelli, teodosijski naslovni nadbiskup, prefekt Svete Apostolske palače[e]
  8. Vincenzo Maria Altieri, prefekt Papinskoga kućanstva[f]

Papa je imenovao i pridržao in pectore jednoga kardinala u ovom konzistoriju; njegovo ime nije nikada objavljeno.

Konzistorij 1. lipnja 1778. (VIII.)

[uredi | uredi kôd]
Dominique de La Rochefoucauld (1712. – 1800.)
Louis René Édouard de Rohan (1734. – 1803.)
  1. Francisco Javier Delgado y Venegas, zapadnoindijski patrijarh, seviljski nadbiskup, Španjolska
  2. Dominique de La Rochefoucauld, ruanski nadbiskup, Francuska
  3. Johann Heinrich von Frankenberg, mehelenski nadbiskup
  4. József Batthyány, ostrogonski nadbiskup, Austro-Ugarska
  5. Tommaso Maria Ghilini, rodaski naslovni nadbiskup, tajnik Svete kongregacije konzulte
  6. Carlo Giuseppe Filippa della Martiniana, biskup Saint-Jean-de-Maurienne, Savoja
  7. Louis-René-Édouard de Rohan-Guéménée, kanopuski naslovni biskup, strazburški koadjutor, s pravom nasljedstva, Francuska[g]
  8. Fernando de Sousa e Silva, lisabonski primarius principalis i kapitularni vikar, Portugal
  9. Giovanni Cornaro, rimski guverner i vice-kamerlengo Svete Rimske Crkve
  10. Romoaldo Guidi, generalni preceptor general ordinarij bolnice S. Spirito in Sassia

Konzistorij 12. srpnja 1779. (IX.)

[uredi | uredi kôd]
  1. František de Paula Hrzán z Harasova, saslušatelj Svete Rimske rote
  2. Alessandro Mattei, ferarski nadbiskup

Konzistorij 11. prosinca 1780. (X.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Paolo Francesco Antamori, prisjednik Vrhovne svete kongregacije rimske i opće inkvizicije, orvietski izabrani biskup

Konzistorij 16. prosinca 1782. (XI.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Giuseppe Maria Capece Zurlo, Theat., kalvijski biskup
  2. Raniero Finocchietti, glavni saslušatelj Apostolske komore

Konzistorij 20. rujna 1784. (XII.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Giovanni Andrea Archetti, kalcedonijski naslovni nadbiskup

Papa je imenovao i pridržao in pectore jednoga kardinala u ovom konzistoriju; njegovo ime nije nikada objavljeno.

Konzistorij 14. veljače 1785. (XIII.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Giuseppe Garampi, montefiaskonski i kornetski nadbiskup-biskup, nuncij u Austriji
  2. Giuseppe Maria Doria Pamphilj, seleucijski naslovni nadbiskup, nuncij u Francuskoj
  3. Vincenzo Ranuzzi, jakinski nadbiskup-biskup, nuncij u Portugalu
  4. Carlo Bellisomi, tianski naslovni nadbiskup[h]
  5. Nicola Colonna di Stigliano, sebastanski naslovni nadbiskup, nuncij u Španjolskoj
  6. Gregorio Barnaba Chiaramonti, O.S.B.Cas., imolski biskup[i]
  7. Muzio Gallo, tajnik Svete kongregacije konzulte, viterbski izabrani biskup
  8. Giovanni De Gregorio, glavni saslušatelj kauza Apostolske komore
  9. Giovanni Maria Riminaldi, dekan saslušatelja Svete rimske rote
  10. Paolo Massei, dekan klerika Apostolske komore
  11. Francesco Carrara, tajnik Svete kongregacije Tridentskoga sabora
  12. Ferdinando Spinelli, rimski guverner i vice-kamerlengo Svete Rimske Crkve
  13. Antonio Maria Doria Pamphilj, apostolski protonotar, prefekt Papinskoga kućanstva
  14. Carlo Livizzani, predsjednik Urbina

Konzistorij 18. prosinca 1786. (XIV.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Romualdo Braschi-Onesti, prefekt Apostolske palače, apostolski protonotar, nećak pape Pija VI.

Konzistorij 29. siječnja 1787. (XV.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Filippo Carandini, tajnik Svete kongregacije Tridentskoga sabora

Konzistorij 7. siječnja 1788. (XVI.)

[uredi | uredi kôd]
  1. José Francisco Miguel António de Mendoça, lisabonski patrijarh, Portugal

Konzistorij 15. prosinca 1788. (XVII.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Étienne-Charles de Loménie de Brienne, senski nadbiskup, Francuska[j]

Konzistorij 30. ožujka 1789. (XVIII.)

[uredi | uredi kôd]
Stefano Borgia (1731. – 1804.)
  1. Antonino de Sentmenat y Cartellá, zapadnoindijski patrijarh, Španjolska
  2. Francisco Antonio de Lorenzana y Butrón, toledski nadbiskup, Španjolska
  3. Ignazio Busca, emeski naslovni nadbiskup, rimski guverner i vice-kamerlengo Svete Rimske Crkve
  4. Vittorio Gctano Costa d'Arignano, torinski nadbiskup
  5. Louis-Joseph de Montmorency-Laval, biskup Metza, Francuska
  6. Joseph Franz Anton von Auersperg, knez-biskup Passaua
  7. Stefano Borgia, apostolski protonotar, tajnik Svete kongregacije za širenje vjere
  8. Tommaso Antici[k]
  9. Filippo Campanelli, apostolski protonotar, saslušatelj Njegove Svetosti

Konzistorij 3. kolovoza 1789. (XIX.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Ludovico Flangini, saslušatelj Svete Rimske rote

Konzistorij 26. rujna 1791. (XX.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Fabrizio Ruffo, glavni blagajnik Apostolske komore[l]

Konzistorij 18. lipnja 1792. (XXI.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Giovanni Battista Caprara, ikonijski naslovni nadbiskup, nuncij u Mađarskoj i Češkoj

Konzistorij 21. veljače 1794. (XXII.)

[uredi | uredi kôd]
Jean-Sifrein Maury (1746. – 1817.)
  1. Antonio Dugnani, rodijski naslovni nadbiskup
  2. Ippolito Antonio Vincenti Mareri, korintski naslovni nadbiskup
  3. Jean-Siffrein Maury, montefiaskonski i kornetski nadbiskup-biskup
  4. Giovanni Battista Bussi de Pretis, dekan Apostolske komore, izabrani biskup Jesija
  5. Francesco Maria Pignatelli, mlađi, apostolski protonotar i prefekt Papinskoga kućanstva
  6. Aurelio Roverella, apostolski protonotar
  7. Giovanni Rinuccini, rimski guverner i vice-kamerlengo Svete Rimske Crkve
  8. Filippo Lancellotti, apostolski protonotar i prefekt Apostolske palače

Konzistorij 1. lipnja 1795. (XXIII.)

[uredi | uredi kôd]
  1. Giulio Maria della Somaglia, antiohijski naslovni patrijarh, tajnik Svete kongregacije za biskupe i redovnike

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 11. rujna 1775.
  2. a b Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 13. studenoga 1775.
  3. a b Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 20. svibnja 1776.
  4. Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 15. prosinca 1777.
  5. Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 11. prosinca 1780.
  6. Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 11. prosinca 1780. Odrekao se kardinalata 12. ožujka 1798; papa je prihvatio ostavku 7. rujna 1798. Dana 8. veljače 1800., za vrijeme prazne Apostolske stolice, kardinal je povukao svoje odreknuće u pismu dekanu Svetoga kardinalskog zbora.
  7. U konzistoriju 13. veljače 1786, njegov je kardinalski rang suspendiran. Vraćen je u konzistoriju 18. prosinca 1786.
  8. Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 21. veljače 1794.
  9. Izabran za papu, 14. ožujka 1800., i uzeo ime Pio VII. Umro 20. kolovoza 1823.
  10. Odrekao se kardinalata, 26. ožujka 1791. Papa je prihvatio ostavku 26. rujna 1791.
  11. Odrekao se kardinalata, 7. ožujka 1798., zbog kronične bolesti. Papa je prihvatio ostavku 7. rujna 1798.
  12. Imenovanje pridržano in pectore i objavljeno u konzistoriju 21. veljače 1794.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Miranda, Salvador. Consistories for the creation of Cardinals 18th Century (1700-1799). Pristupljeno 24. veljače 2018.