Karakaj
| Karakaj | |
|---|---|
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina/Grad | Zvornik |
| Koordinate | 44°24′53″N 19°07′24″E / 44.4147°N 19.1233°E |
| Stanovništvo | |
| – naselje (2013.) | 3021 |
 | |
  Karakaj Karakaj na zemljovidu BiH | |
Karakaj je naseljeno mjesto u sastavu općine Zvornik, Republika Srpska, BiH.
Pod Karakajem se danas podrazumijeva širi prostor od mosta za cestovni promet na Drini na jugu do Čelopeka na sjeveru i od Drine na istoku do mosta na rijeci Sapni i Jardana na zapadu. Na prostoru uzvodno uz rijeku Hoču i uz sadašnji put prema Tuzli, nalazi se zaseok Đile.
Brojna su arheološka nalazišta na području Karakaja iz neolita. Locirana je poslije grčka kolonija, kasnije zamijenjena keltskom. Iliri su držali ovo područje koje su potom osvojili Rimljani. U ranom srednjem vijeku, pod vlašću Bizanta pa Ostrogota i opet Bizanta. U 6. stoljeću pojavili su se Slaveni. U srednjem vijeku promijenio je vlasnike između Bosne, Hrvatske i Srbije.
Selo Karakaj je nekad bilo rijetko naseljeno. Nalazilo se u Zvorničkom polju uz cestu Zvornik — Kozluk, pružajući se od Meteriza i Debelog brda do Tomina hana i puta što se odvaja ka Sapni. U njemu je živjelo isključivo srpsko stanovništvo. Nekoliko srpskih kuća nalazilo se i po rubnim dijelovima okolnih brda. Ime je dobilo po stijeni Kara kaja (od turskih riječi kara - crna i kaja - stijena). Kara kaja se nalazi iznad puta i mosta na Drini. Đile, dio Karakaja naseljen muslimanima, nastale se najvjerojatnije 1862. godine.
Zvorničko pravoslavno groblje, koje se nalazilo u podnožju Kahvenjače iznad Kuljanskog puta, premješteno je 1870-ih u Karakaj. Od 1878. u sjevernom dijelu groblja pokapano je i katoličko stanovništvo. Uz srebreničko, karakajsko je drugo rimokatoličko groblje bez kapelice u zvorničkoj župi Srca Isusova.[1]
Za vrijeme Prvog svjetskog rata, u blizini stijene nalazilo se vojničko groblje na kojem su 1914. i 1915. pokapani austro-ugarski vojnici. Ostatci groblja bili su vidljivi do sredine 1950-ih kada im se gubi svaki trag.
Od dolaska Austro-Ugarske do 1934, u Karakaju je bio vojni poligon, a preko puta bile su vojne štale s konjima uz veterinarsku ambulantu. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, postojale su javna česma i kavana Mehe Čorbegovića, koja se nalazila odmah iza Meteriza.
Između svjetskih ratova, u Karakaju su živjele srpske obitelji Blagojevići, Bokani, Jovanovići, Mitrovići i Stojkovići, muslimanske obitelji Đilići, Grebići i Rahići te njemačka obitelj Buch.
U starijim vremenima stanovništvo Karakaja bavilo se isključivo poljodjelstvom. Do 1960-ih nisu postojali ni kavana ni prodavanica te se sve moralo kupovati u Zvorniku. Izgradnjom brojnih gospodarskih objekata potkraj 1950-ih i 1960-ih, Karakaj je postao industrijska zona. U socijalističko vrijeme bilo je mnogo tvornica u gradu. Usporedno s razvitkom industrije, razvijalo se i naselje te je bio radnički grad. Karakaj je postao veća mjesna zajednica s više prodavaonica, restorana i radionica, vodovodom i kanalizacijom, nogometnim igralištem i klubom (FK Radnički, osnovan 1971.), kinom i inim objektima. Od 1972. djeluje i Tehnički školski centar.
Tijekom i poslije rata u Karakaju su se smjestile brojne srpske izbjeglice. Bile su smještene u barakama, koje su izgorjele ožujka 2012.[2] Nakon velikosrpske agresije u BiH, mnoge su tvornice zatvorene. Mnoga su poduzeć propala, a neke se i danas oporavljaju od rata. U Karakaju danas djeluju tvornica glinice, vezionica, gumara, tvornica čokolade, bombona i biskvita i dr. U Karakaju je danas željeznička postaja, prometna mreža i dva trgovačka centra. Zbog gospodarskih subjekata Karakaj je jedno od najrazvijenijih mjesta u Republici Srpskoj. U Karakaju je granični prijelaz iz Republike Srpske u Srbiju. U predgrađu Karakaja se stanovništvo bavi ratarstvom. U nizinskom dijelu uzgajaju kukuruz i pšenicu, a u brdima iznad Karakaja ljudi se bave voćarstvom i uzgajaju šljivu i jabuku. U okolici je razvijeno lovstvo. Današnje naselje Karakaj, koje je ranije bilo prigradska mjesna zajednica u sastavu grada Zvornika, nastalo je 2012. izdvajanjem dijelova naselja Zvornik i Jardan, na osnovi „Odluke o osnivanju naseljenog mjesta Karakaj na području općine Zvornik“ (Sl. glasnik RS 100/2012 od 30. listopada 2012. godine).
Džamija u Đilama svečano je otvorena 2. kolovoza 2015. Građena je od 1991., a radovi su poslije velikosrpske agresije nastavljeni 2006. godine.[3][4]
Na popisu 1879, Karakaj je imao 139 stanovnika, a 1910. 225, od čega 114 muslimana, 102 pravoslavca i devet katolika. Na popisu 1921, naselje je imalo 236 stanovnika, od čega 128 pravoslavnih, 98 muslimana i 10 katolika. U popisima poslije Drugog svjetskog rata, Karakaj se tretirao kao prigradsko naselje, te se broj njegovih stanovnika iskazivao u okviru grada, kao jedna od njegove četiri mjesne zajednice. Mjesna zajednica Karakaj je 1991. imala 1.530 stanovnika, od čega 820 Muslimana i 616 Srba.
- Tehnički školski centar
- Tehnološki fakultet, dio Sveučilišta u Istočnom Sarajevu.
Brojne su srpske pravoslavne crkve, prelijepi mostovi preko rijeke Drine, koja je odlična za vodene športove.
FK Radnički Karakaj, nogometni klub.
Rok grupa Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra je na svom albumu „Život je čudo“ izdala pjesmu pod nazivom Karakaj u kojoj se govori o Karakaju. Trke džipovima su uobičajene u brdima Karakaja, i privlači brojne turiste
- ↑ Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica) Zvornik (pristupljeno 15. ožujka 2020.)
- ↑ (srp.) „Karakaj: Izgorile barake Alternativnog smještaja”. Radio-televizija Republike Srpske. 29. ožujka 2012. Pristupljeno 30. ožujka 2012
- ↑ Otvorena džamija u Karakaju (srpski). Radio Glas Drine. 3. kolovoza 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. travnja 2019. Pristupljeno 6. travnja 2019.
- ↑ OTVORENA DŽAMIJA U KARAKAJU (bošnjački). Medžlis IZ Zvornik. 7. kolovoza 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. travnja 2019. Pristupljeno 6. travnja 2019.
- Hudović, Mehmed. 2000. Zvornik: Slike i bilješke iz prošlosti (bošnjački). Udruženje građana općine Zvornik. Sarajevo.
| |||||