Juraj Njavro
| Juraj Njavro | |
|---|---|
 Juraj Njavro | |
| Rođenje | 2. srpnja 1938. |
| Smrt | 15. rujna 2008. |
| Stranka | HDZ |
| Zanimanje | liječnik |
Juraj Njavro (Cerovica, Neum, 2. srpnja 1938. – Zagreb, 15. rujna 2008.),[1][2] bio je hrvatski liječnik, ministar u tri Vlade i saborski zastupnik u tri mandata.
Juraj Njavro rodio se je u Cerovici pokraj Neuma 1938. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Dubrovniku, a Medicinski fakultet u Zagrebu.[3] U Zagrebu diplomirao je na Medicinskom fakultetu, a nakon toga završio je specijalizaciju i poslijediplomski studij opće kirurgije.[4]
Nakon što je razmijenjen iz logora došao je u Zagreb gdje je ubrzo počeo raditi u bolnici u zagrebačkoj Dubravi na odjelu kirurgije.[4] U mirovinu je otišao 22. prosinca 2003. godine.
Bio je član Programskog vijeća Hrvatske radiotelevizije. Bio je predsjednik "Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca Domovinskog rata 1990-1991".[4]
O svojim ratnim i zatočeničkim danima dr. Njavro napisao je knjigu Glava dolje ruke na leđa (Quo Vadis, Zagreb, 1992., 180 str.).
Preminuo je 15. rujna 2008. godine, a pokopan je 18. rujna na zagrebačkom groblju Mirogoju uz ostale velikane.
Dr. Njavro u Medicinskom centru Vukovar počeo je raditi 1969. godine a 1991. godine početkom Domovinskoga rata bio je na položajuu šefa vaskularne kirurgije vukovarske bolnice.[4] Za vrijeme bitke za Vukovar i opsade grada bio je zapovjednik ratnog saniteta općine Vukovar.[4]
U javnosti je postao poznat kao legendarni kirurg i heroj vukovarske bolnice, u kojoj je ostao do kraja opsade grada u Domovinskom ratu, 1991. godine, nakon čega je s dijelom hrvatskih branitelja i civila, zatočen u srpskom koncentracijskom logoru u Srijemskoj Mitrovici.
Nakon oslobođenja iz srpskog zatočeništva kao član HDZ-a 1992., zatim 1995., te još jednom 2000. godine izabran je za zastupnika u Hrvatskome saboru.
U Vladi Hrvoja Šarinića (1992. – 1993.) bio je ministar zdravstva, u Vladi Nikice Valentića (1993. – 1995.) obnašao je dužnost ministra za humanitarna pitanja, a bio je i na položaju ministra hrvatskih branitelja Domovinskog rata u Vladi Zlatka Mateše (1996. – 1997.).
- Nositelj je mnogih odličja, priznanja i zahvalnica, a sam je posebno isticao priznanje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu "Medicina - za humanost i etičnost"
- 1995.: Red kneza Domagoja s ogrlicom[5]
- Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske[4]
- 2010.: Spomen-poprsje dr. Jurja Njavre, rad akademskoga kipara Mladena Mikulina, postavljeno je pokraj upravne zgrade vukovarske Opće bolnice.[6]
- 2022.: Prigodom obilježavanja 31. obljetnice obrane Vukovara na pročelju Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar ministar branitelja Tomo Medved i sin Dario Njavro otkrili su spomen-ploću te je bolnica odlukom Vlade Republike Hrvatske preimenovana u Nacionalnu mamorijalnu bolnicu „dr. Juraj Njavro” Vukovar.[7]
- ↑ Anamarija Mlačak, Umro Juraj Njavro (70), heroj vukovarske bolnice, 24sata, 15. rujna 2008., pristupljeno 18. svibnja 2015.
- ↑ Umro dr. Juraj Njavro, Slobodna Dalmacija, 15. rujna 2008., pristupljeno 18. svibnja 2015.
- ↑ Hrvatski sabor - Juraj Njavro Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2013. (Wayback Machine), pristupljeno 12. listopada 2013.
- ↑ a b c d e f In memoriam: Dr. Juraj Njavro, Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, branitelji.gov.hr, 15. rujna 2018., pristupljeno 13. listopada 2018.
- ↑ Narodne novine, broj: 01-051-95-7-1/1, 28. svibnja 1995., pristupljeno 18. svibnja 2015.
- ↑ Vukovar: otkriveno spomen-poprsje Jurja Njavre, HINA, vlada.gov.hr, 17. studenoga 2010., pristupljeno 16. studenoga 2017.
- ↑ Svečano obilježena 31. obljetnica Bitke za Vukovar branitelji.gov.hr. Ministarstvo branitelja Republike Hrvatske. Objavljeno i pristupljeno 17. rujna 2022.
