Julijan Pejačević
| Julijan Pejačević | |
|---|---|
| virovitički grof | |
 Obiteljski grb Pejačevića. | |
| Rođenje | 25. travnja 1833. Našice |
| Smrt | 2. ožujka 1906. Beč |
| Plemićka kuća/obitelj | Pejačević |
| Otac | Ferdinand Karlo Pejačević |
| Majka | Marija Dory Jobaház |
| Vjera | rimokatolik |
Julijan Pejačević (Našice, 25. travnja 1833. – Beč, 2. ožujka 1906.), hrvatski velikaš, virovitički grof i pisac iz hrvatske velikaške obitelji Pejačević.
Rodio se u obitelji oca, grofa Ferdinanda Karla Pejačevića († 1878.) i majke Marije Doryje Jobaház. Imao je četvoricu braće, hrvatskog bana Ladislava (1824. – 1901.), Karla IV. (1825. – 1880.), Ferdinanda (1826. – 1886.) i Gabora (1839. – 1907.) te dvije sestre, Mariju i Agnes.
Obnašao je službu carskog i kraljevskog komornika. Pisao je povijesne i glazbene studije, a u svojem najznačajnijem djelu Istraživanje obitelji baruna i grofova Pejačevića i rodoslovlja baruna Parčevića itd. (Forschungen über die Familie der Freiherren u. Grafen Pejacsevich und die stamverwandten Freiherrn von Parchevich etc. etc.) pokušao je dokazati da Pejačevići potječu od bosanske dinastije Kotromanića.[1]
- ↑ Pejačević, Julijan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje (enciklopedija.hr). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 16. veljače 2017.