Prijeđi na sadržaj

Judine škude

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta kršćanstvo. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Juda prima trideset srebrnjaka za izdaju Isusa, János Pentelei Molnár, 1909.

Judine škude ili trideset novčića, nazivi za cijenu od trideset srebrnjaka za koju je Juda Iškariotski izdao Isusa Krista. Spominju se u 15. stihu 26. poglavlja Evanđelja po Mateju u Novom zavjetu.[1]

Juda je, prema Evanđelju po Mateju, prije Posljednje večere otišao glavarima svećeničkim i pristao predati Isusa farizejima u zamjenu za 30 srebrnjaka zbog čega se kasnije pokajao i pokušao vratiti novčiće. Isus je zatim uhićen u Getsemanskom vrtu, gdje ga je Juda poljubio i tako vojnicima otkrio Isusov identitet. U Evanđelju po Luki spominje se kako je Juda pristao predati Isusa za novce, ali nije naveden točan iznos.[2]

Danas su Judine škude simbol izdaje i koriste se i u umjetničkim djelima koja prikazuju Isusove muke.

U hrvatskoj se retorici koristi fraza »prodati se za judine škude« za osobu koja je primila novac za izdaju ili čin koji ide na štetu drugih.[3]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Matej 26,5, biblija.biblija-govori.hr, pristupljeno 27. siječnja 2024.
  2. Evanđelje po Luki, Poglavlje 22,3-6, Kršćanska sadašnjost, biblija.ks.hr, pristupljeno 1. veljače 2024.
  3. škẉda, Hrvatski jezični portal, hjp.znanje.hr, pristupljeno 27. siječnja 2024.