Prijeđi na sadržaj

Jemensko-saudijska granica

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "granica".
(Primjeri uporabe predloška)
Zemljovid Jemena, Saudijska Arabija je na sjeveru.

Jemensko-saudijska granica ili granica Saudijske Arabije i Jemena duga je 1.307 km i proteže se od obale Crvenog mora na zapadu do tromeđe s Omanom na istoku.[1]

Granica započinje na zapadu na obali Crvenog mora sjeverno od okruga Midi. Nepravilna linija zatim nastavlja prema sjeveroistoku, a zatim prema istoku do blizine Al Bugala, prvo obalnom ravnicom, a zatim planinama Sarawat. Niz pravih linija nastavlja se prema istoku kroz pustinju Rub' al Khali, zaranjajući prema jugu, ostavljajući Al Wadiah unutar Saudijske Arabije, nakon čega nizom ravnih linija nastavlja prema sjeveroistoku, a zatim prema istoku do omanske tromeđe.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Zemljovid Jemena iz 1993., s granicom kako se na kartama prikazivala prije potpisivanja ugovora iz Džede.


Povijesno gledano nije postojala jasno definirana granica u ovom dijelu Arapskog poluotoka; na početku 20. stoljeća Osmansko Carstvo kontrolira zapadnu obalu južnije od Sjevernog Jemena, Britanija kontrolira Aden (Južni Jemen), a unutrašnjost se sastoji od labavo organiziranih arapskih grupacija, povremeno formirajući emirate, od kojih je najistaknutiji Emirat Nedžd i Hasa kojim je vladala obitelj al-Saud.[2] Britanija i Osmansko carstvo teoretski su podijelili svoja područja utjecaja u Arabiji putem t.zv. "Plave" i "Ljubičaste linije" 1913./14, no ti su ugovori postali ništavni nakon raspada Osmanskog Carstva nakon Prvog svjetskog rata.[3][4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. CIA World Factbook – Saudi Arabia. Pristupljeno 31. ožujka 2020.
  2. Madawi Al-Rasheed. A History of Saudi Arabia. Cambridge, England, UK: Cambridge University Press, 2002. Pp. 40.
  3. Briton Cooper Busch, Britain and the Persian Gulf, 1894-1914 (Berkeley: University of California Press,1967), 308, and 319.
  4. Richard Schofield. 31. ožujka 1999. Negotiating the Saudi-Yemeni international boundary. Al-Bab. Pristupljeno 30. ožujka 2020.