Japanski dvornik

Japanski dvornik
	Japanski dvornik
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Tracheophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Caryophyllales;
Porodica:	Polygonaceae;
Rod:	Reynoutria;
Vrsta:	R. japonica;
Dvojno ime
	Reynoutria japonica; Houtt.
Baze podataka
	GBIF; Flora Croatica;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Japanski dvornik (japanska rejnutrija; lat. Reynoutria japonica) je trajnica iz obitelji Dvornikovki (Polygonaceae), red klinčićolike (Caryophyllales, nekad u danas nepriznatom redu Polygonales). Porijeklom je iz istočne Azije i Japana. Kod nas se, kao i u brojnim drugim zemljama, smatra invazivnom vrstom. Ime dvornik ostalo je jer se nekada uključivala u rod dvornika, a danas rodu rejnutrija (Reynoutria)

Znanstveni nazivi

Poznata je pod brojnim sinonimnim imenima i pripisivana u nekoliko rodova: Fallopia, Pleuropterus, Polygonum, Tiniaria i Reynoutria.

Polygonum cuspidatum Willd. ex Spreng. još nije razriješen, možda je njezin sinonim ili posebna vrsta.
Polygonum cuspidatum Siebold & Zucc., sinonim je za Reynoutria japonica Houtt., vidi sinonimi.

Povijest

U Europu ga je oko 1825. donio Philipp Franz von Siebold. Negdje u isto vrijeme unesen je i u SAD. U Hrvatskoj je prvi puta zabilježena 1970. u gradu Zagrebu, a danas je ima na više lokacija, posebno grad Karlovac pa je postala i čest ukras okućnica. Njezinim rezanjem i odbacivanjem biljka se širi jer je njezina glavna osobina visoka sposobnost regeneracije.

Opis

Dvodomna biljka visoka do 4 metra, srcolikih listova zašiljenog vrha. Stabljike rastu iz podzemnih korijena i tvore gustu šikaru. Cvate u kasno ljeto i jesen. Cvjetovi su kremasto bijele boje u grozdastim cvatovima dužine 10 – 15 cm.^[1]

Uklanjanje

Ova biljka ima duboko i široko rasprostranjen korijenov sustav pa iskapanje korijenja nije lako i uspješno je samo ako se uklone i najmanji dijelovi istog (navodno korijen prodire i do 4 metra u tlo). Korištenje herbicida, iako brzo i učinkovito, kontraproduktivno je jer pomoću istih tretirano tlo godinama postaje neuporabivo za druge kulture te živi svijet. U Njemačkoj je iskušano korištenje slane vode i tretman vrućom parom.

Jestivost i ljekovitost

Kako su proljetni izdanci japanskog dvornika jestivi neki ovaj način uklanjanja predlažu kao alternativu. Jestivi su i posve mladi listovi koje treba prokuhati

Kao ljekovita biljka koristi se u Kini i Japanu (korijen), kod gljivičnih bolesti i upale kože te bolesti srca i krvožilnog sustava. Između ostalih tvari sadrži antrakinon, emodin i lavonoid resveratrol, supstancu izrazitih antioksidativnih svojstava.^[2]Po novijim istražvanjima mogla bi se koristiti i kod lajm borelioze.^[3]

Sastav

Japanski dvornik je poznat kao biljka vrlo bogata resveratrolom koji se može naći u crnom vinu i koji je potaknuo interes biologa i trgovaca za ovu biljku još 1990-ih godina. Rizomi akumuliraju 20 do 50 puta više resveratrola od ostalih dijelova. Po nekim izvorima rizomi sadrže približno 197 μg/g resveratrola, dok stabljike imaju samo 9, a u lišću ga nema. Tridesetak spojeva izolirano je iz rizoma. Spojevi su farmakološki zanimljivi i mogu se svrstati u sljedećih pet klasa: antrakinoni, stilbeni, flavonoidi, lignani i fenolni spojevi.^[4]

Antrakinoni, u uobičajenim terapijskim dozama, djeluju laksativno. Emodol također ima svojstva estrogena. Flavonoidi sadrže neke snažne antioksidanse .

Stilbeni uključuju resveratrol i njegove derivate, s obećavajućim farmakološkim svojstvima. Resveratrol je prisutan u dovoljno velikim dozama da ga se isplati industrijski ekstrahirati. Količina sastojaka korijena Polygonum cuspidatum sakupljenih u raznim regijama Kine znatno varira ovisno o uvjetima uzgoja, procesu sušenja, uvjetima skladištenja itd. Kineski izvori daju sljedeći količinski raspon: od 6 do 29 μg/g DM resveratrola (kromatografijom reverzne faze RP-HPLC). Drugom metodom (HPTLC tankoslojna kromatografija), Zhao i suradnici (2005.) pronašli su 1810 μg/g MS.

Kineska industrija trenutno prerađuje 6 000 tona rizoma Reynoutrie japonice i na tržištu nudi 60 tona manje ili više čistog ekstrakta. Na tržištu su se pojavili mnogi dodaci prehrani bogati resveratrolom. Obično kombiniraju polifenole grožđa s ekstraktima japanskog dvornika koji sadrže velike količine jeftinog resveratrola.

resveratrol 0,15 – 1,77 mg/g suhe tvari
piceid (glukozid resveratrola) 9,91 – 16,4 mg/g suhe tvari
piceatanol (stilben) 0,025 – 0,067 mg/g te njegov glukozid astringin 0,98 – 1,22 mg/g
antrakinoni – emodin (35,3 mg na 6,7 g suhog ekstrakta), fiscin (8,2 mg na 6,7 g suhog ekstrakta)
antraglukozid B (17,6 mg na 4,6 g suhog ekstrakta)
antrakinon krizofanolne/krizofanialne kiseline
antrakinonski derivat citreorozein
triptofan
tahiozid
2-metoksi-6 acetil-7 metilugnon 1mg/100 g kloroformnog ekstrakta
2,6-dihidroksibenzojeva kiselina
Galijeva kiselina^[5]

Sinonimi

Fallopia compacta (Hook.f.) G.H.Loos & P.Keil
Fallopia japonica (Houtt.) Ronse Decr.
Fallopia japonica f. colorans (Makino) Yonek.
Fallopia japonica var. compacta (Hook.f.) J.P.Bailey
Fallopia japonica var. compacta J. Bailey
Fallopia japonica var. hachidyoensis (Makino) Yonek. & H.Ohashi
Fallopia japonica var. uzenensis (Honda) Yonek. & H.Ohashi
Pleuropterus cuspidatus (Siebold & Zucc.) H.Gross
Pleuropterus zuccarinii (Small) Small
Polygonum compactum Hook.f.
Polygonum cuspidatum Siebold & Zucc.
Polygonum cuspidatum var. spectabile Noter
Polygonum hachidyoense Makino
Polygonum reynoutria Makino
Polygonum reynoutria f. colorans Makino
Polygonum sieboldii de Vriese ex L.H.Bailey
Polygonum zuccarinii Small
Reynoutria compacta (Hook.f.) Nakai
Reynoutria hachidyoensis (Makino) Nakai
Reynoutria hachidyoensis var. terminalis Honda
Reynoutria hachijoensis Nakai ex Jotani
Reynoutria hastata Nakai ex Ui
Reynoutria henryi Nakai
Reynoutria japonica var. compacta (Hook.f.) Moldenke
Reynoutria japonica var. hastata (Nakai ex Ui) Honda
Reynoutria japonica var. spectabilis (Noter) Moldenke
Reynoutria japonica var. terminalis (Honda) Kitag.
Reynoutria japonica var. uzenensis Honda
Reynoutria uzenensis (Honda) Honda
Tiniaria japonica (Houtt.) Hedberg

Dodatna literatura

Ursula Bollens: Bekämpfung des Japanischen Staudenknöterichs. Literaturreview und Empfehlungen für Bahnanlagen. Umwelt-Materialien UM-192-D. Departement für Umwelt, Verkehr, Energie und Kommunikation, 2005. ([2], link na Webdokument)

Vanjske poveznice

	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Reynoutria japonica
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Reynoutria japonica

Izvori

↑ Invazivne vrste u republici Hrvatskoj
↑ Fleischauer,S.G.,Guthmann,J.,Spiegelberger,R. Essbare Wildpflanzen,München 2007.,str.143
↑ https://www.lymedisease.org/seven-herbals-kill-lyme-disease/ Pristupljeno 28.05.2020.
↑ Wenting Zhang, Ying Jia, Qinwei Huang, Qing Li, Kaishun Bi, "Simultaneous Determination of Five Major Compounds in Polygonum cuspidatum by HPLC", Chromatographia, vol. 66, nos 9/10,‎ 2007
↑ [1], Pristupljeno 30. svibnja 2020.

[1] Invazivne vrste u republici Hrvatskoj

[2] Fleischauer,S.G.,Guthmann,J.,Spiegelberger,R. Essbare Wildpflanzen,München 2007.,str.143

[3] ttps://www.lymedisease.org/seven-herbals-kill-lyme-disease/ Pristupljeno 28.05.2020.

[4] Wenting Zhang, Ying Jia, Qinwei Huang, Qing Li, Kaishun Bi, "Simultaneous Determination of Five Major Compounds in Polygonum cuspidatum by HPLC", Chromatographia, vol. 66, nos 9/10,‎ 2007

[5] [1], Pristupljeno 30. svibnja 2020.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

Japanski dvornik
Japanski dvornik
Sistematika
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Tracheophyta
Razred:	Magnoliopsida
Red:	Caryophyllales
Porodica:	Polygonaceae
Rod:	Reynoutria
Vrsta:	R. japonica
Dvojno ime
Reynoutria japonica Houtt.
Baze podataka
GBIF Flora Croatica
wikivrste WD wikislike wikigalerija