Prijeđi na sadržaj

Jakobitsko nasljeđe

Izvor: Wikipedija
Dinastija Stuart.

Jakobitsko je nasljeđe linija po kojoj je išla pretenzija na englesku, škotsku i irsku (te francusku) krunu, nakon bijega kralja Jakova II. i VII. iz Londona u vrijeme Slave revolucije. Jakovu i njegovim jakobitskim nasljednicima tradicionalno se nazdravljalo kao "Kralju preko vode". Nakon smrti Jakovljeva unuka, Henrika Benedikta Stuarta, 1807. godine, nitko od nominalnih jakobitskih "nasljednika" nije polagao pravo na Englesku i Škotsku, ili uvrstio engleski i škotski grb u svoj vlastiti grb.

Dinastija Stuart

[uredi | uredi kôd]

Stuarti koji su polagali pravo na prijestolja Engleske, Škotske, Irske i Francuske nakon Slavne revolucije iz 1688., bili su:

Pretendent i datum Portret Rođenje Ženidbe Smrt
Jakov II. i VII.
11. prosinca 1688. –
16. rujna 1701.[1]		 14. listopada 1633.
palača sv. Jakova
sin Karla II. i Henriete Marije Francuske[1]		 Lady Anne Hyde
3. rujna 1660.
8 djece

Marija Modenska
21. studenoga 1673.
7 djece[1]

16. rujna 1701.
dvorac Saint-Germain-en-Laye
67 godina[1]
Jakov Franjo Edvard Stuart
("Jakov III. i VIII.")
("Stari Pretendent")
16. rujna 1701.–
1. siječnja 1766.		 James 10. lipnja 1688.[2]
palača sv. Jakova
sin Jakova II. i VII. i Marije Modenske		 princeza Klementina Sobjeska
3. rujna 1719.
2 djece		 1. siječnja 1766.
palača Muti
77 godina
Karlo Eduard Stuart
("Karlo III.")
("Mladi Pretendent")
("Bonnie Prince Charlie")
1. siječnja 1766.–
31. siječnja 1788.		 Charles 31. prosinca 1720.[3]
palača Muti
sin Jakova Franje Eduarda Stuarta i Klementine Sobjeska		 princeza Lujza od Stolberg-Gederna
28. ožujka 1772.
bez djece
(2 nezakonite)		 31. siječnja 1788.
palača Muti
67 godina
Henrik Benedikt Stuart
("Henrik IX. i I.")
("kardinal vojvoda od Yorka")
31. siječnja 1788.–
13. srpnja 1807.		 Henry 11. ožujka 1725.[4]
Rim
sin Jakova Franje Eduarda Stuarta i Klementine Sobjeske		 Kardinal. Nije se ženio. 13. srpnja 1807.
Frascati
82 godine

Nakon Henrikove smrti, nasljeđe je prešlo na drugu dinastiju, i nitko od jakobitskih nasljednika nakon toga nije polagao pravo na englesko i škotsko prijestolje, niti uvrstio engleski i škotski grb u svoj vlastiti grb.

Savojska dinastija

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Savojska dinastija

Karlo Emanuel IV. bio je potomak Karla I. preko njegove najmlađe kćeri Henriete Ane. Njezina kći Ana Marija Orleanska udala se za Viktora Amadea II. Sardinskoga, te je Karlo Emanuel IV. bio praunuk kraljice Ane Marije, po muškoj liniji.

Pretendent i datum Portret Rođenje Ženidbe Smrt
Karlo Emanuel IV. Sardinski
("Karlo IV.")
13. srpnja 1807.–
6. listopada 1819.		 Charles Emmanuel IV 24. svibnja 1751.
Torino
sin Viktora Amadea III. i Marije Antonije Burbonske		 princeza Marija Klotilda Francuska
1775.
bez djece		 6. listopada 1819.
Rim
68 godina
Viktor Emanuel I. Sardinski
("Viktor")
6. listopada 1819.–
10. siječnja 1824.		 Victor Emmanuel I 24. srpnja 1759.
Torino
sin Viktora Amadea III. i Marije Antonije Burbonske		 nadvojvotkinja Marija Tereza od Austrije-Este (1773. – 1832.)
21. travnja 1789.
7 djece		 10. siječnja 1824.
Moncalieri
65 godina
princeza Marija Beatrica Savojska
("Marija III. i II.")[5]
10. siječnja 1824.–
15. rujna 1840.		 6. prosinca 1792.
kći Viktora Emanuela I. i nadvojvotkinje Marije Tereze od Austrije-Este		 Franjo IV., modenski vojvoda
20. lipnja 1812.
4 djece		 15. rujna 1840.
48 godina

Dinastija Austrija-Este

[uredi | uredi kôd]
Pretendent i datum Portret Rođenje Ženidbe Smrt
Franjo V., modenski vojvoda
("Franjo I.")
15. rujna 1840.–
20. studenoga 1875.		 1. lipnja 1819.
Modena
sin Marije Beatrice Savojske i Franje IV., modenskoga vojvode		 princeza Adelgunda Bavarska
30. ožujka 1842.
1 dijete		 20. studenoga 1875.
Beč
56 godina
nadvojvotkinja Marija Tereza od Austrije-Este
("Marija IV. i III.")[5]
20. studenoga 1875.–
3. veljače 1919.		 2. srpnja 1849.
Brno
kći nadvojvode Ferdinanda od Austrije-Este[6] i nadvojvotkinje Elizebete Austrijske		 Ludvig III. Bavarski
20. veljače 1868.
13 djece		 3. veljače 1919.
Chiemgau
69 godina

Dinastija Wittelsbach

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Wittelsbach
Pretendent i datum Portret Rođenje Ženidbe Smrt
Rupprecht, bavarski prijestolonasljednik
("Robert I. i IV.")
3. veljače 1919.–
2. kolovoza 1955.		 18. svibnja 1869.
München
sin Marije Tereze od Austrije-Este i Ludviga III. Bavarskog		 vojvotkinja Marija Gabriela u Bavarskoj
10. srpnja 1900.
München
4 djece

princeza Antonija Luksemburška
7. travnja 1921.
Lenggries
6 djece		 2. kolovoza 1955.
dvorac Leutstetten
86 godina
Albrecht, bavarski vojvoda
("Albert")
2. kolovoza 1955.–
8. srpnja 1996.		 3. svibnja 1905.
München
sin Rupprechta, bavarskog prijestolonasljednika i Marije Gabriele Bavarske		 grofica Marija Drašković Trakošćanska
1930.
4 djece

grofica Marie-Jenke Keglević Buzinska
1971.
bez djece		 8. srpnja 1996.
dvorac Berg
91 godina
Franz, bavarski vojvoda
("Franjo II.")
8. srpnja 1996.–
sada		 14. srpnja 1933.
München
sin Albrechta, bavarskoga vojvode i grofice Marije Drašković Trakošćanske		 neoženjen

Nasljednici Franza, bavarskoga vojvoda

[uredi | uredi kôd]

Nasljednik Franza, bavarskoga vojvoda, je njegov mlađi brat

  • princ Max, vojvoda u Bavarskoj; potom njegova kći
    • Sofija, lihtenštajnska prijestolonasljednica; te zatim njezin najstariji sin
      • princ Joseph Wenzel Lihtenštajnski, rođen 24. svibnja 1995. u Londonu – prvi nasljednik u jakobitskoj liniji rođen na Britanskom otočju nakon Jakova III. i VIII., Staroga Pretendenta, 1688.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Jakobitski ustanak 1715.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c d thePeerage.com – Person Page 10136. Pristupljeno 25. listopada 2007.
  2. ↑ Stuart, James Francis Edward, Duke of Cornwall. Directory of Royal Genealogical Data: University of Hull. Pristupljeno 21. ožujka 2008.[neaktivna poveznica]
  3. ↑ Stuart, Charles Edward Louis Casimer, Prince of Wales. Directory of Royal Genealogical Data: University of Hull. Pristupljeno 21. ožujka 2008.[neaktivna poveznica]
  4. ↑ Stuart, Henry Benedict Thomas Maria, Duke of York. Directory of Royal Genealogical Data: University of Hull. Pristupljeno 21. ožujka 2008.[neaktivna poveznica]
  5. ↑ a b Marija III. i II. i Marija IV. i III. nabrojene su na takav način jer neki jakobiti vide Elizabetu I. nezakonitom, te stoga smatraju da je Marija I., kraljica Škotske bila zakonita kraljica Marija II., nakon smrti Marije I.
  6. ↑ Ferdinand je bio drugi sin Franje IV.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

The Jacobite Heritage

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jakobitsko_nasljeđe&oldid=6544945"