Prijeđi na sadržaj

Izmjeničnolisna žutina

Izvor: Wikipedija
Izmjeničnolisna žutina
C. alternifolium
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Saxifragales
Porodica:Saxifragaceae
Rod:Chrysosplenium
Vrsta:C. alternifolium
Dvojno ime
Chrysosplenium alternifolium
L.
Baze podataka

Izmjeničnolisna žutina (pomama, vraničnik, lat. Chrysosplenium alternifolium), višegodišnja je biljka iz porodice Saxifragaceae .

Raširenost

[uredi | uredi kôd]

Raste u Sjevernoj i Srednjoj Europi, Sjevernoj Americi, mnogim dijelovima Azije (Malezija, Mongolija, Kina, Japan). U Alpama se diže na do 2000 metara iznad razine mora i prodire do Arktika.

Raste po vlažnim i sjenovitim mjestima, u šumama pokraj jaraka, između grmlja na livadama ,na plavljenim mjestima, uz rijeke, jezera i potoke, po močvarama. Preferira tlo bogato mineralima i humusom .

Rhizom tanak, svjetlo smeđi, s brojnim lateralnim korijenima. Ima po Jednu stabljiku, rijetko nekoliko, uspravnu, visoka 5-15 cm, gola ili ispod s rijetkim dlakama, s 1-3 alternativna lista. Listovi su alternativni, mesnati, svijetlo zeleni.

Kemijski sastav

[uredi | uredi kôd]

Nadzemni dio biljke sadrži ugljikohidrate ( sedoheptulozu ) leukoantocianidine. Listovi sadrže fenole i njihove derivate(arbutin do 0,56%).[1]

Jestivost i primjena u narodnoj medicini

[uredi | uredi kôd]

Posve mladi listovi i peteljke se mogu koristiti kao povrće .

U narodnoj medicini različitih naroda, biljka se koristi kao protupalno sredstvo, diuretik, ekspektorans, djeluje adstrigentno, hemostatski, tonik je, stimulira apetit.[2]

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]

Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Dudčenko, L.G., Kozjakov, A.S., Krivenko, V.V. Prjano aromatičeskie i prjano vkusovie rastenija,Kijev 1989.,str.206
  2. Dudčenko,L.G.,Kozjakov,A.S.,Krivenko,V.V. Prjano aromatičeskie i prjano vkusovie rastenija,Kijev 1989.,str.206