Prijeđi na sadržaj

Ivo Marjanović

Izvor: Wikipedija
Ivo Marjanović
Ivo Marjanović (u ulozi dr. Silberbrandta u Krležinim Gospodi Glembajevima 1957.)
Rođenje20. lipnja 1913.
Split
Smrt10. siječnja 2004.
Split
Zanimanjeglumac
redatelj
WWW
Ostale nagrade
Nagrada za životno djelo Grada Splita
Nagrada za životno djelo Grada Omiša

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Ivo Marjanović (Split, 20. lipnja 1913.Split, 10. siječnja 2004.) je bio hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac i redatelj.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Glumom se počeo baviti još u vrijeme pohađanja srednje škole. Aktivno je sudjelovao u radu svih kazališta koja su djelovala između dva svjetska rata na području Splita (Narodno kazalište za Primorsku banovinu, Splitsko kazališno društvo, Splitski kazališni dobrovoljci, ...). Za vrijeme Drugog svjetskog rata zajedno s bratom Androm vodio je brigu o imovini rasformiranog kazališta. Nakon rata do 1947. nastavio je djelovanje u obnovljenom Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu. Nakon toga djelovao je do 1949. u osječkom HNK-u, a do 1953. Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana Zajca u Rijeci nakon čega se vratio u splitsko kazalište u kojem je djelovao do početka 1990-ih. U cijeloj je karijeri odigrao više od 400 uloga, a široj publici poznat je po ulozi don Karmela (dušobrižnika) u seriji Naše malo misto te šjor Ive (Hajdukova oružara) u seriji Velo misto.[1][2]

Marjanović je od kraja 1920-ih skupljao bilješke, plakate, fotografije i novinske napise o predstavama splitskog kazališta. Zbirku tih dokumenata darovao je u vlasništvo kazališta.[3] Osnivatelj je mnogih kazališnih družina, a onu u Gatima kod Omiša vodio je četiri desetljeća. Dobitnik je nagrada za životno djelo gradova Splita i Omiša.[4][5]

U njegovu se čast u mjestu Gata kod Omiša od 2006. održava kulturna manifestacija Gatsko kulturno ljeto "Dani Ive Marjanovića".[6]

Izbor iz uloga

[uredi | uredi kôd]

Kazališne uloge

[uredi | uredi kôd]
  • Sofoklo: Antigona i Kralj Edip (prorok Tiresija)
  • Držić - Fotez: Dundo Maroje (Pomet i Popiva)
  • nepoznati autor (XVI. st.) Ljubovnici (Lovro Kalebić)
  • V. Stulli: Kate Kapuralica (Kapural)
  • Shakespeare: Mletački trgovac (Schylock)
  • N. V. Gogolj: Revizor (Hlestakov), Ženidba (Kočkarjev)
  • Dostojevski - Strozzi: Braća Karamazovi (Ivan)
  • Maksim Gorki: Na dnu (Barun)
  • M. Krleža: Gospoda Glembajevi (dr. Silberbrandt), Leda (Aurel i Oliver Urban)
  • M. Božić: Pravednik (Blaž Bogdan).

Uloge u operetama

[uredi | uredi kôd]
  • F. Lehár: Zemlja smiješka (1950.)
  • I. Tijardović: Spliski akvarel (1951, 1961.)
  • I. Tijardović: Mala Floramye (1950. i 1976.)

Filmske i televizijske uloge

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Marjanović, Ivo Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 27. prosinca 2017.)
  2. Ivo Marjanović HNK Split (pristupljeno 27. prosinca 2017.)
  3. Sedam desetljeća darovanih Teatru Slobodna Dalmacija (objavljeno 30. listopada 2003., pristupljeno 27. prosinca 2017.)
  4. Odlazak posljednjeg romantika Slobodna Dalmacija (objavljeno 12. siječnja 2004., pristupljeno 27. prosinca 2017.)
  5. Dobitnici javnih priznanja Grada OmišaArhivirana inačica izvorne stranice od 11. siječnja 2016. (Wayback Machine) Stranice Grada Omiša (pristupljeno 27. prosinca 2017.)
  6. III. dani Ive MarjanovićaArhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2008. (Wayback Machine) omis.hr (pristupljeno 27. prosinca 2017.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]