Prijeđi na sadržaj

Ivan Bradvica

Izvor: Wikipedija

Ivan Bradvica (Veljaci, Ljubuški, 1949.), hrvatski znanstvenik i književnik. Po struci je inženjer građevinarstva.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se je 1949. godine u Veljacima kod Ljubuškog u Bosni i Hercegovini od oca Mije i majke Jake u obitelji s petero djece. Osnovnu školu pohađao je u Veljacima i Vitini. Nakon završene gimnazije u Ljubuškom 1968. godine došao je i ostao u Zagrebu. Diplomirani je inženjer građevinarstva od 1974. godine te se profesionalno bavio stručnim i istraživačkim radom na temeljenju objekata u Institutu građevinarstva Hrvatske sve do mirovine. Oženjen je ženom Mirjanom s kojom ima petero djece. U mirovini je nastavio s povremenim bavljenjem geotehnikom. Do sada je objavio 38 stručnih i znanstvenih radova iz područja geotehnike.

Poezijom se bavi od zrelih godina, odnosno od 1995. godine, nakon Oluje. U mladosti nije iskazivao namjeru biti pjesnik. Osim poezije, piše i aforizme.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Objavio je pet knjiga poezije, a u pripremi je šesta.

Citati

[uredi | uredi kôd]
»Nakon Oluje kao i svaki zreo građanin postao sam svjestan povijesne pobjede hrvatskog naroda za svoju slobodu. Rasterećen utega zla bio sam neopisivo sretan. Počeo sam biti slobodan.«
(U razgovoru za HKV.[3])
»Svjestan sebe, svog života i svog vremena ignorirao sam kulturni imperijalizam i ulagao sam dio novca u poeziju u vremenu dok sam bio u radnom odnosu, u ono bitno što sam osjećao što će moći koristiti potomstvu u budućnosti kako bi imali pretka sugovornika i kad me ne bude«
(U razgovoru za HKV.[3])
»Amaterizam poezije je ljubav prema uzvišenoj spoznaji sebe i života s uzročno posljedičnim činjenicama. Poezija je esencija duše pratilja na putu prema skladu i miru u zatečenoj realnosti. Ona ostavlja pisani trag na nevinom papiru čiji osjećaj prepoznaju osjećajni.«
(U razgovoru za HKV.[3])
»Moj prilog zajedništvu (Hrvata) dajem preko tumačenja Boga iz deset Mojsijevih zapovijedi jer držim da oni koji obnašaju vlast iz opće kulture moraju znati za njih jer je okosnica i kompas ponašanja većine građana u Hrvatskoj. «
(U razgovoru za HKV.[3])
»Književni kritičari koji domoljublje vide profanim su sami profani, ne shvaćaju novi život, nove generacije u staroj domovini koju valja upoznati u širem kontekstu prepoznati i poštivati«
(Na novinarsko pitanje "Prevladavajuća književna kritika poeziju inspiriranu domoljubljem često imenuje profanom, neumjetničkom. Je li, prema Vašem mišljenju, ljubav prema vlastitom narodu, samo rezervirana za duboku povijest ili ona može progovarati i o suvremenosti?" U razgovoru za HKV.[3])
»Ljubav prema vlastitom narodu koja vjekovima izvire iz naroda temelj je na kome se održava život naroda i nije rezervirana za duboku povijest nego se nadograđuje novim dostignućima.«
»Aforizmi su izgnani iz hrvatskog medijskog prostora jer onima koji odlučuju ne odgovaraju po svojoj krajnje sažetoj učinkovitosti govorenja istine. «

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ivan Bradvica, Sažete misli, Vidici, Zagreb, 2016. (111 str.), ISBN 9789539574657
  2. Ivan Bradvica, Moja svegarnica, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2022. (184 str.), ISBN 9789535996354
  3. a b c d e Vidmir Raič: Pjesničko nadahnuće je spoznaja i poruka pojave Krista bogočovjeka i pjesnika života! Razgovor s Ivanom Bradvicom, pjesnikom i znanstvenikom , Hrvatsko kulturno vijeće, 3. lipnja 2015.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hkv.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021070910003946.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Mrežna mjesta