Prijeđi na sadržaj

Istočna Tracija

Izvor: Wikipedija
          Tracija
     Turska Tracija

Istočna Tracija[1] (tur. Doğu Trakya, grč. Ανατολική Θράκη/Anatoliki Thraki, bug. Източна Тракия), također poznata kao Europska Turska ili Turska Tracija (tur. Türkiye Trakyası) je turski dio povijesne regije Tracije. Nalazi se u jugoistočnoj Europi, graniči s Grčkom na zapadu i s Bugarskom na sjeveru i čini jedini europski dio moderne Republike Turske. Regija obuhvaća čitavo područje turskih pokrajina Edirne, Tekirdağ i Kırklareli te europski dio pokrajina Çanakkale i Istanbul. Suprotno popularnom mišljenju, Karaağaç, koji leži na drugoj strani rijeke Marice, nalazi se u Zapadnoj Traciji, iako je i dalje u sastavu Turske.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]
     Istočna Tracija na karti Mramorne regije

Istočna Tracija zauzima površinu od 23,764 km2 (3% od površine Turske), a u njoj živi oko 11 milijuna stanovnika (otpr. 14% od ukupnog stanovništva Turske). Gustoća naseljenosti iznosi oko 430 st/km2. Istočnu Traciju od ostatka države odvajaju tjesnaci Dardaneli i Bospor (koji su zajedno poznati kao Turski tjesnaci) te Mramorno more. Najjužniji dio Istočne Tracije čini Galipoljski poluotok. Jugozapadno od Tracije leži Egejsko, a sjeveroistočno Crno more.[2][3]

Pokrajine

[uredi | uredi kôd]
Pokrajine Površina
(km2)
Stanovništvo
(prema popisu iz 2012. godine)[4]
Gustoća naseljenosti
(po km2)
Edirne 6.279 399.708 63,7
Kırklareli 6.550 341.218 52,1
Tekirdağ 6.218 852.321 137,1
İstanbul (europski dio) 3.421 8.963.431 2620,1
Çanakkale (europski dio) 1.296 64.061 49,4
Ukupno 23.764 10.620.739 446,9

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Rijeka Marica čini povijesnu i zemljopisnu granicu Istočne i Zapadne Tracije

Istočna Trakija bila je poprište nekoliko važnih povijesnih događaja:

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Tracija, enciklopedija.hr, pristupljeno 29. travnja 2020.
  2. Inland fisheries of Europe
  3. Turkey - Geography
  4. Turkish Statistical Institute, registered population as of 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2014. Pristupljeno 29. travnja 2020.