Inicijativa tri mora
Inicijativa tri mora neformalna je politička platforma inicijative zemalja zemalja istočne i srednje Europe (država članica EU) na potezu Baltik-Jadran-Crno more.
Područje Inicijative Jadran-Baltik-Crno more predstavlja 28% teritorija Unije i 22% njezina stanovništva, ali i samo oko 10% BDP-a. Inače izvozno orijentirane svoj će izvoz pospješiti izgradnjom učinkovitih prometnih koridora i modernom prometnom infrastrukturom.[1]
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Ciljevi Inicijative Jadran-Baltik-Crno more jest jačanje svekolike regionalne političke, ekonomske, infrastrukturne, energetske, sigurnosne suradnje. Izgradnjom LNG terminala na Krku, koji će se spojiti s već izgrađenim terminalom u Poljskoj, stvorit će se alternativa plinskoj osovini Moskva-Berlin na opskrbu prirodnim plinom. Izgradnja LNG terminala na Krku dovela bi do diverzifikacije opskrbe energentima predstavlja alternativu navedenom rusko-njemačkom monopolu.[2]
Iniciativa predstavlja i povijesni "recidiv“ ideje "Međumorja“ koji su pred stotinjak godina ponajviše zastupali poljski maršal Józef Piłsudski i poljska inteligencija.[2]
Projekt je u ljeto 2016. formalno pokrenut na poljsko-hrvatskom sastanku Predsjednika u Dubrovniku, Kolinde Grabar-Kitarović i Andrzeja Dude. U savez je ušlo dvanaest zemalja istočnog i južnog dijela Europske unije. Na drugom sastanku Inicijative Tri mora 9.7.2017. u Varšavi pojavio se i Donald Trump koji se otvoreno suprotstavio Njemačkoj o pitanju plina. Trump je kritizirao Njemačku tvrdnjom kako postaje energetski sve zavisnija od Rusije.
Pošto je Inicijativa Tri mora preživjela početne korake u sve se uključuje i hrvatska Vlada, ali i Njemačka se pokušava ubaciti.
Na trećem sastanku Inicijative Tri mora koji je održan u Bukureštu 18.9.2018. pojavio se Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas koji se založio i za punopravno članstvo Njemačke u toj grupi zemalja, ali je poljski premijer Mateuš Moravjecki taj predlog ignorirao.
Pošto se sve odluke donose konsenzusom Njemačka je ostala samo promatrač.
Na ovom sastanku Hrvatska je priložila 11 projekata, 3 iz područja energetike, 7 iz područja prometnog povezivanja i jedan iz područja digitalizacije. Popis projekata izradio je Ured predsjednice u suradnji s hrvatskom vladom. Ukupna vrijednost hrvatskih projekata je 1,78 milijardi eura. Kao najznačajnije projekte na području energetike iz Ureda predsjednice ističu LNG terminal na Krku s otpremnim plinovodom (230 +35 milijuna eura) i Jonsko-jadranski plinovod (600 milijuna eura), na području prometa Luku Rijeka (348,4 milijuna eura) i izgradnju drugog kolosijeka, te obnovu i modernizaciju željeznice na dionici Škrljevo Rijeka Jurdani (305 milijuna eura). Na području digitalne komunikacije nacionalni programu razvoja širokopojasne infrastrukture u područjima u kojima ne postoji komercijalni interes za ulaganja (vrijednost 101,4 milijuna eura). Hrvatska je predložila i izgradnju autoceste Trst Rijeka, ali su slovenci stavili veto. U Bukureštu se održao i poslovni forum s oko 600 sudionika.
Početkom 2019. i Francuska shvaća kako ne bi bilo dobro kada bi Nijemci i Rusi imali monopol na dobavu plina u Srednju europu, te se suprotstavljaju izgradnji još jednog plinovoda od Rusije do Njemačke. Stoga se 8.2. 2019. u Europskoj uniji zalažu za promjene smjernica o opskrbi plinom. Slijedeći 4. sastanak Inicijative Tri mora se održao u Ljubljani 6.lipnja 2019., a na njemu sudjeluje kao promatrač i Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier. Na ovom sastanku je utvrđeno kako zemlje ove inicijative mogu više postići u Bruxellesu, osobito na području prometa u Europi koji su izgrađeni na pravcima istok – zapad, dok su sjeverni i južni prometni koridori slabo izgrađeni. Dolaskom Njemačke diže se važnost četvrtog sastanka u Ljubljani, a na njemu sudjeluju i predstavnici Europske unije. Kako bi se povećala korist od inicijative pokrenut je poseban financijski fond koji bi trebao financirati zajedničke infrastrukturne projekte. Fondom upravljaju Poljska, Rumunjska i Češka. Financijski fond je osnovan s oko 500 milijuna eura, ali je cilj povećati ga na četiri do pet milijardi eura.
2022. godine je Ukrajina, makar nije članica EU i NATO-a, uključena u rad Inicijative tri mora, sa statusom "sudjelujućeg partnera" (engl. "participating partner").[3]
Neki autori prepoznaju u Inicijativi tri mora pokrenutoj 2016. godine u suštini iste gepolitičke postavke kakve je imao projekt Međumorja, koje je poljski predsjednik Józef Piłsudski promovirao između 2 svjetska rata,[4][5] Silviou Miloiu 2019. god. jezgrovito ocjenjuje da Inicijativa tri mora predstavlja "novu verzija stare ideje Međumorja".[6]
- ↑ http://novipogledi.hr/geopolitika/inicijativa-tri-mora-dubrovniku-dobila-snaznu-podrsku-sad-a-kine/ Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. lipnja 2017. (Wayback Machine)]
- ↑ a b http://direktno.hr/kolumne/zahvaljujuci-kolindi-hrvatska-nakon-tudmana-opet-ima-vanjsku-politiku-91337/ Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. srpnja 2017. (Wayback Machine)]
- ↑ "Ukraine becomes ‘participating partner’ of Three Seas Initiative", Aleksandra Krzysztoszek, "EURACTIV", 21. lipnja 2022.
- ↑ "INICIJATIVA TRIJU MORA – KORIJENI, IDEJE I PERSPEKTIVE", Davor Dijanović, Obnova, časopis za kulturu, društvo i politiku, Vol. 12 No. 1, 2019.
- ↑ "From the Intermarium to the Three Seas", George Friedman, "Geopolitical Futures", 7. srpnja 2017.
- ↑ "From Intermarium to Three Seas Initiative", SILVIU MILOIU, "Hypotheses", 20. svibnja 2019.