Govori Hrvata iločkoga područja

Ovaj je članak dio niza o; štokavskom narječju hrvatskoga jezika;
	Dijalekti štokavskog narječja:
	Zapadnoštokavski govori: Slavonski dijalekt Vlahijska oaza; ; Zapadni dijalekt Govori moliških Hrvata ; ; Istočnobosanski dijalekt Govori Hrvata okolice Pečuha; ; Istočnohercegovačko-krajiški dijalekt Dubrovački; Žumberački; ;
	Istočnoštokavski govori: Zetsko-južnosandžački dijalekt; Šumadijsko-vojvođanski dijalekt; Kosovsko-resavski dijalekt;
	Prijelazni govori: Iločki; Bokeljski; Rekaški; Karaševsko-svinjički; Janjevačko-letnički; ; uredi

hrvatski dijalekti i lokacija iločkih govora i izvan Hrvatske

Riječ je o govorima koji su nekoć pripadali slavonskom dijalektu, međutim su pod utjecajem okolnih ekavaca prihvatili ekavski refleks jata i poprimili novoštokavsku akcenuaciju. Riječ je o rubnom dijalektu, koji se osim u Hrvatskoj nalazi i u područjima (nestajajućim enklavama) po Vojvodini u Srbiji.
Glavne karakteristike prijelaza (u vojvođansku novoštokavsku ekavicu) su;

ekavski refleks jata
gubljenje i zamjena suglasnika [x]
uklanjanje zijeva kontrakcijom ili umetanjem suglasnika (reko, jedanajst)
djelomično provođenje druge palatalizacije (momci, na nogi)
disimilacija nekih nazala (mlogo, tavno)
štakavizam (prišt, zviždit)
novoštokavska akcentuacija (uz znatna odstupanja)

Pri tome nedostaju;

otvoreniji izgovor vokala o i e
nema karakterističkog izgovora [š], [ž], [č] i [dž]
nema različitih elizija i redukcija nenaglašenih vokala
nema razvoja zvučnih suglasnika na kraju riječi u poluzvučne

Značajke slavonskog dijalekta bi bile;

ikavizmi u nekim rječima (npr. vidit)
gubljenje ili zamjena suglasnika [x]
[l] na kraju riječi i sloga kod imenica i pridjeva obično ostaje nepromijenjen
sporadično mujiranje [l] ispred i ([gljista], [željiti]
disimilacija nazala (guvno)
djelomično provođenje 2. palatalizacije
glagoli tipa maknit

Dijalekt ne pripada slavonskom jer;

štakavizam
nema više protetskog [j]
nema dominantne ikavske zamjene jata
nema starijih oblika lokativa, dativa i genitiva množine

Od tuđica su dosta česti turcizmi, a pojavljuju se i njemačke, latinske i druge strane riječi. Govornici dijalekta su srijemski i banatski Šokci.

Izvori

Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.
Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012.