Prijeđi na sadržaj

Ilija Mitrović

Izvor: Wikipedija

Ilija Mitrović odnosno Ilija Mitrović Janković (? - 1693.)[1][2] je bio hrvatski uskok iz obitelji Mitrovića. Sin je sjevernodalmatinskog serdara i mletačkog kavalijera Janka Mitrovića, brat Stojana i Zaviše.[3] Imao je i jednu sestru.[1] Premda su poznatiji kao Janković, prezimenom nije Janković nego Mitrović. U devedeset posto mletačkih dokumenata prezime poznatijeg brata Stojana piše se prezime Mitrović, a ne Janković, što mu je po ocu.[4]

Ilija je bio najstariji od braće. Borio se protiv Turaka, no nije se podavao mletačkom zapovijedanju i nikako ga nisu uklopili u svoj vojno-upravni sustav. I za mirnih vremena pravio je probleme Osmanlijama i time neizravno Mlečanima. U doba mira odmetnuo se i napadao krajeve pod osmanskom vlašću. Nakon što Osmanlije nisu uspjeli u opsadi Beča, jeseni 1684. digao je ustanak protiv Turaka u Dalmaciji. Sa svojim je četama vodio pohode na Liku i Bosnu. Skončao je od Mlečana, koji su ga otrovali 1693. godine.[1]

Stojanu i Iliji mletački je dužd Alviso II. Mocenigo dodijelio naslov grofa ("conte") 20. kolovoza 1705. za vojničke zasluge i vrline.[3][4]

Izvori

  1. a b c Udruženje Ključana i prijatelja Ključa, 'Stjepan Tomašević' Ključ, Facebook Povijesna građa Hajduci i uskoci (i narodno blago), 30. kolovoza 2013. (pristupljeno 24. travnja 2016.
  2. Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 236., 533.
  3. a b Josip Vrandečić (1993.): Dede Mitrović Janković (Dedich), Hrvatski biografski leksikon, LZMK, pristupljeno 24. travnja 2015.
  4. a b Ivan Stagličić: Konačni dokaz o hrvatskom podrijetlu Janka MitrovićaArhivirana inačica izvorne stranice od 19. rujna 2014. (Wayback Machine), Zadarski list, 11. listopada 2011., pristupljeno 24. travnja 2015.

Literatura