Igor Kačić
| Igor Kačić | |
 Igor Kačić | |
| Rođenje | 23. kolovoza 1975.[1] |
|---|---|
| Smrt | 20. studenoga 1991. |
| Uzrok smrti | pogubljen |
| Prebivalište | Vukovar |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Poznat(a) po | najmlađa žrtva pokolja na Ovčari |
| Zanimanje | učenik |
| Vjera | rimokatolik |
| Roditelji | Irena i Petar Kačić |
| Portal o životopisima | |
Igor Kačić (Vukovar, 23. kolovoza 1975. – Ovčara, 20. studenoga 1991.), najmlađa je žrtva pokolja na Ovčari.[2]
Igor Kačić rođen je u Vukovaru 1975. godine. Njegov otac Petar Kačić radio je u Kombinatu Borovo, a majka Irena u poduzeću Drvoprometu.[3] Majka ga spominje kao dječaka koji je "imao zlatne ruke i da je tu vještinu naslijedio od oca. Taj je mladić bio sportaš, volio je svirati, crtati..."[4]
Pohađao je Osnovnu školu Stjepan Supanc (danas Osnovna škola Antuna Bauera) u vukovarskom gradskom naselju Sajmištu. Nakon osnovne škole upisao je srednju elektrotehničku školu i završio prvi razred. U jesen 1991. godine trebao je krenuti u drugi razred srednje elektrotehničke škole, ali je bjesnio rat. Poput svojeg oca Petra Kačića i on je uzeo pušku u ruku i stražario na ulazu u sklonište u kojem su mu bile sestre, mati, znani i neznani ljudi.[4]
Dana 18. studenoga izašli su iz skloništa i podijelili se u dvije kolone. S majkom i sestrama bio je u koloni koja je išla prema bolnici. Iz podruma bolnice morali su svi izaći 20. studenoga 1991. godine.[4]
Od majke Irene odvojio ga je Veselin Šljivančanin ispred vukovarske bolnice odgovorivši na pitanje zašto dijete odvaja od majke s: "to će se sve proveriti". Igor je imao 16 godina.[5][6]
Igor Kačić je dva puta bio odvojen u grupu zarobljenika koji su trebali biti oslobođeni,no izdvojen je za likvidaciju kao sin "ustaše". Prvi put izdvojio ga je Milorad Pajić, a drugi put iz grupe ga je izdvojio dojučerašnji susjed Petar Pero Akik, te ga poslao u smrt na Ovčari.
Vjerojatni razlog[6] Igorova smaknuća na Ovčari bio je taj što je njegov otac Petar Kačić - Srednji Bojler jedan od najvećih junaka obrane Vukovara od velikosrpske agresije u Domovinskom ratu. Bio je zapovjednik obrane Sajmišta, dijela Vukovara koji je bio najizloženiji učestalim žestokim pješačkim napadima udruženih srbočetničkih paravojnih postrojbi i JNA, obilno potpomognutih neprestanim granatiranjem. Poginuo je u borbama 2. listopada 1991. godine. Do smrti je uništio 22[2] neprijateljska tenka.
Igor Kačić vodio se kao nestala osoba do 1997. godine kada su počela iskapanja na Ovčari. Među posmrtnim ostatcima Igora Kačića bio je zlatni privjesak, mali dupin koji je izrezbario u skloništu i – autići. Pokopan je 1997. godine u Rijeci, godinu dana nakon toga do njega pokopan je njegov otac, ratni heroj Petar Kačić, čije je tijelo identificirano 1998. godine.[4]
Na mjestu budućeg Doma ratnika na Bogdanovačkoj cesti u Vukovaru u organizaciji Udruge ratnika hrvatskog obrambenog rata svečano je 18. studenoga 2012. godine otkriven spomenik Otac i sin koji je posvećen žrtvama Domovinskog rata, Igoru i Petru Kačiću kao i svim žrtvama Domovinskog rata.[7][8][9] Autor trometarskoga mramornoga spomenika je Mario Matković, kipar iz Bogdanovaca.[10]
- ↑ Branimir Bradarić, Pokopan s dupinom kojeg je izrezbario pod granatama, vecernji.hr, 15. studenoga 2011.,(pristupljeno 12. listopada 2013.)
- ↑ a b Dnevno.hr Petar Janjić-Tromblon - Legendarni vukovarski branitelj: U Hrvatskoj nije ostalo ništa od ideala za koje smo se borili i ginuli Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. rujna 2012. (Wayback Machine)
- ↑ Tomislav Kukec, Tragične sudbine: Nedjeljni donosi 12 potresnih priča o djeci ubijenoj u Vukovaru, jutarnji.hr, 15. studenoga 2020., pristupljeno 21. siječnja 2021.
- ↑ a b c d Marina Borovac, Igor je u džepu nosio igračke, a na ramenu pušku, vecernji.hr, 18. studenoga 2012., (pristupljeno 12. listopada 2013.)
- ↑ Hrvatski informativni centar - HIC / Croatian Information Centre Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. rujna 2012. (Wayback Machine) 9. prosinca 2010. Šljivančaninu kazna smanjena sa 17 na 10 godina "Nema pravde za Vukovar i Vukovarce" Irena Kačić (55): Majka Igora (16), najmlađa žrtva Ovčare Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. listopada 2012. (Wayback Machine)
- ↑ a b “Moj Igor imao je 16 godina”. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2013. Pristupljeno 11. rujna 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ U Vukovaru otkriven spomenik "Otac i sin" Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2017. (Wayback Machine), HINA, arhiva.dalje.com, 18. studenoga 2012., (pristupljeno 12. listopada 2013.)
- ↑ http://www.vusz.hr/novosti-najave-i-sluzbene-obavijesti/otkriven-spomenik-otac-i-sin Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2013. (Wayback Machine) Otkriven spomenik „Otac i sin“], vusz.hr, 18. studenoga 2012., (pristupljeno 12. listopada 2013.)
- ↑ http://www.hrv.hr/vijesti/aktualnosti/item/697-otkriven-spomenik-otac-i-sin Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2013. (Wayback Machine) (pristupljeno 12. listopada 2013.)
- ↑ http://hdlskl-obz.hr/?p=2072 Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2013. (Wayback Machine) (pristupljeno 12. listopada 2013.)
- Spomenik "Otac i sin" (Foto: Ivica Jurčan) Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2013. (Wayback Machine)