Prijeđi na sadržaj

IUPAC-ova nomenklatura organske kemije

Izvor: Wikipedija

IUPAC-ova nomenklatura organske kemije sistematski je način imenovanja organskih kemijskih spojeva prema prijedlogu Međunarodne unije za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC).[1] Objavljen je u knjizi Nomenklatura organske kemije (koja je neslužbeno poznata kao Plava knjiga). U idealnom slučaju, svaki organski spoj trebao bi imati naziv iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti strukturna formula. Također postoji i IUPAC-ova nomenklatura anorganske kemije.

Za svakodnevnu komunikaciju, kako bi se izbjeglo dugotrajno opisivanje, službeni IUPAC prijedlozi se ne prakticiraju uvijek, osim kada je potrebno dati nedvojbenu i apsolutnu definiciju spoja, ili kad je IUPAC imenovanje jednostavnije (npr. etanol umjesto etilni alkohol). U suprotnom se može upotrebljavati i trivijalno ime, koje je često izvedeno iz izvora spoja. Nadalje, duža imena mogu biti manje koncizna od strukturnih formula.

Osnovni principi

[uredi | uredi kôd]

U kemiji se često koriste prefiksi, interfiksi i sufiksi za opisivanje vrste i položaja funkcijske skupine unutar kemijskog spoja.

Koraci imenovanja organskog spoja su:

  1. Određivanje glavnog ugljikovog lanca. Taj lanac mora slijediti sljedeća pravila, po redu:
    1. Mora imati maksimalan broj supstituenata funkcionalne grupe.
    2. Mora imati najviše moguće višestrukih veza (dvostrukih, trostrukih, ...)
    3. Mora imati najviše moguće jednostrukih veza.
    4. Mora imati najveću moguću duljinu.
  2. Određivanje funkcionalne skupine glavnog ugljikovog lanca
  3. Određivanje bočnih lanaca. Bočni lanci su ugljikovi lanci koji nisu dio glavnog lanca, nego se granaju s njega.
  4. Određivanje preostalih funkcionalnih skupina, ako ih ima, i imenovanje istih prema njihovim ionskim prefiksima (npr. hidroksi za -OH, oksi za =O, oksialkan for O-R, i sl.).
    Različiti bočni lanci i funkcionalne grupe se grupiraju po abecednom redu. (Prefiksi di-, tri-, i dr. se ne grupiraju abecedno. Npr., etil dolazi prije dihidroksila ili dimetila, jer "e" u "etilu" dolazi prije "h" in "dihidroksil" i "m" u "dimetil". "di" se ne uzima u obzir). Kada su prisutni i bočni lanci i sekundarne funkcionalne skupine, pišu se kao jedna skupina, a ne kao dvije odvojene.
  5. Prepoznavanje dvostrukih/trostrukih veza.
  6. Određivanje broja lanca. To se radi brojanjem ugljikovih atoma u glavnom lancu u oba smjera (slijeva nadesno i zdesna nalijevo), te odabir broja koje prati sljedeća pravila, po redu
    1. Ima najmanji broj lokanta funkcioonalne skupine. Lokanti su brojevi na ugljikovim atomima na koje se direktno vežu supstituenti.
    2. Lokant na kojem je dvostruka veza je najmanji mogući.
    3. Ima najmanji mogući lokant za prefiksnu skupinu.
  7. Određivanje broja supstituentima i vezama s pripadajućim lokantima. Ako ima više supstituenata/dvostrukih veza iste vrste, dodaje se prefiks koji pokazuje količinu istovrsnih supstituenata/dvostrukih veza ( di – 2 tri – 3 tetra – 4 a zatim kao za ugljične lance s dodanim 'a')

Brojevi za istu vrstu bočnog lanca će se uzlazno grupirati i pisat će se prije imena bočnog lanca. Ako su dva bočna lanca povezana na isti ugljikov atom glavnog lanca, broj će se pisati dvaput. Npr: 2,2,3-trimetil-. Ako postoje i dvostruke i trostruke veze, "en" (dvostruka veza) se piše prije "in" (trostruka veza). Kada se glavna funkcionalna skupina nalazi na kraju lanca, poput formilne ili karboksilne skupine), ne treba ju se označavati brojem.

  1. Raspored ovog oblika: Grupa bočnih lanaca i sekundarnih funkcionalnih skupina s brojevima iz 3. koraka + prefiks glavnog ugljikovodičnog lanca (et, met) + dvostruke/trostruke veze s brojevima (ili "an") + sufiks primarne funkcionalne skupine s brojevima.
    Kadgod piše "s brojevima", misli se na korištenje prefiksa (di-, tri-) između brojeva i riječi.
  2. Stavljanje interpunkcija:
    1. Zarezi se stavljaju između brojeva (2 5 5 postaje 2,5,5)
    2. Crtica se stavlja između broja i riječi (2 5 5 trimetilheptan postaje 2,5,5-trimetilheptan)
    3. Riječi u nizu se stavljaju u jednu riječ (trimetil heptan postaje trimetilheptan)

Finalizirano ime bi trebalo izgledati ovako:
 #,#-di<bočni lanac>-#-<sekundarna funkcionalna skupina>-#-<bočni lanac>-#,#,#-tri<sekundarna funkcionalna skupina><prefiks glavnog lanca><Ako su sve veze jednostruke, koristi "an">-#,#-di<dvostruke vezegt;-#-<trostruke veze>-#-<glavna funkcijska skupina>
Bilješka: # označuje broj. Sekundarne funkcijske skupine i bočni lanci mogu izgledati drukčije jer se moraju poredati abecedno. Di- i tri- su korišteni kako bi se prikazao način korištenja. (di- nakon #,#, tri- nakon #,#,#, i sl.)

Primjer:
Primjer molekule s brojčano označenim ugljikovim glavnim lancem:

Zbog jednostavnosti, ista molekula je prikazana bez vodika u glavnom lancu:

Sad pratimo korake opisane gore:

  1. Glavni ugljikovodični lanac ima 23 ugljikova atoma. Zove se trikosa-.
  2. Funkcionalne skupine su dvije ketonske skupine.
    1. Skupine se nalaze na ugljikovim atomima 3 i 9. S obzirom na to da su dvije, pišemo 3,9-dion.
    2. Dodjeljivanje brojeva molekuli je bazirano na položaju ketonskih skupina. Kad se broji slijeva nadesno, ketonske skupine su na 3. i 9. ugljiku. Kad se broji zdesna nalijevo, ketonske skupine su na 15. i 21. ugljiku. 3 je manje od 15, pa ketoni imaju brojeve 3 i 9. Uvijek se koristi manji broj, a ne zbroj brojeva konstituenata.
  3. Bočni lanci su: etil- na 4. ugljiku, etil- na 8. ugljiku, i butil- na 12. ugljiku.
    Bilješka: -O-CH3 na 15. ugljiku nije bočni lanac, nego metoksi funkcionalna skupina.
    • Dvije etil- skupine se kombiniraju pa tvore 4,8-dietil.
    • Bočni lanci se grupiraju na sljedeći način: 12-butil-4,8-dietil. (No to nije finalno grupiranje, jer se funkcionalne skupine mogu dodati između.)
  4. Sekundarne funkcionalne skupine su: a hidroksi- na 5. ugljiku, kloro- na 11. ugljiku, metoksi- na 15. ugljiku, i bromo- na 18. ugljiku. Grupirano s bočnim lancima, to nam daje 18-bromo-12-butil-11-kloro-4,8-dietil-5-hidroksi-15-metoksi
  5. U spoju su dvije dvostrue veze: jedna između 6. i 7. ugljika, a jedna između 13. i 14. ugljika. Zvale bi se "6,13-daen", ali zbog prisutstva alkina, to se mijenja u 6,13-dien. Trostruka veza se nalazi između 19. i 20. ugljikova atoma. Zvat će se 19-in
  6. Spoj (s interpunkcijama) se zove: 18-bromo-12-butil-11-kloro-4,8-dietil-5-hidroksi-15-metoksitrikosa-6,13-dien-19-in-3,9-dion
  7. Završno, zbog Cis-trans izomerije, moramo specificirati relativne orijentacije funkcionalnih skupina oko svake dvostruke veze. Za ovaj primjer imamo (6E,13E)

Potpuno ime spoja je (6E,13E)-18-bromo-12-butil-11-kloro-4,8-dietil-5-hidroksi-15-metoksitrikosa-6,13-dien-19-in-3,9-dion.

Alkani

[uredi | uredi kôd]

Alkani s ravnim lancem imaju sufiks "-an", a prefiks dobivaju s obzirom na broj ugljikovih atoma u lancu. Prvih par su:

Broj ugljikovih atoma 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 20 30 40 50
Prefiks Met Et Prop But Pent Heks Hept Okt Non Dek Undek Dodek Tridek Tetradek Pentadek Eikos Triakont Tetrakont Pentakont

Ciklički alkani imaju prefiks "ciklo-": npr., C4H8 je ciklobutan (razlikovati od butena) a C6H12 je cikloheksan (razlikovati od heksena).

IUPAC-alkane-1.svgIUPAC-alkane-2.svg

Razgranati alkani dobivaju ime kao da imaju ravan lanac s razgranatim alkilnim skupinama. Stavlja se prefiks broja koji označuje ugljik na koji je skupina vezana, brojeći s kraja alkanskog lanca. Npr., (CH3)2CHCH3, poznatiji kao izobutan, se tretira kao propanski lanac s metil skupinom vezanom za središnji (2) ugljik, pa se zove 2-metilpropan. No, iako bi se ime 2-metilpropan moglo koristiti, lakše je i logičnije zvati ga metilpropan – metilna skupina ne može se vezati ni na jednom drugom ugljiku osim na drugom bez da lanac bude duži (što bi bio butan, a ne propan) pa je broj "2" nepotrebno koristiti.

Ako postoje nejasnoće u položaju substituenta, ovisno koji kraj alkana je označen kao "1", brojanje se vrši tako da je substituent na najmanjem mogućem broju. Npr., (CH3)2CHCH2CH3 (izopentan) ima ime 2-metilbutan, a ne 3-metilbutan.

Ako postoji više grana iste alkilne skupine, njihovi položaji odvajaju se zarezima, a prije skupine piše se prefiks di-, tri-, tetra-, i sl., ovisno o broju grana (e.g. C(CH3)4 2,2-dimetilpropan). Ako postoji više različitih grupa, dodaju se u abecednom redoslijedu, razdijeljene zarezima ili crticama. U primjeru se koristi najdulji mogući glavni lanac; prema tome, spoj se zove 3-etil-4-metilhexane, a ne 2,3-dietilpentan, iako oba naziva opisuju istu strukturu. Pefiksi di-, tri- ... se ne uzimaju u obzir tijekom abecednog redanja bočnih lanaca (npr. 3-etil-2,4-dimetilpentan, a ne 2,4-dimetil-3-etilpentan).

IUPAC-alkane-4.svgIUPAC-alkane-5.svg

Alkeni i alkini

[uredi | uredi kôd]

Alkeni su kemijski spojevi u kojima glavni lanac u sebi ima dvostruku vezu. Ime im se dodjeljuje ovisno o broju ugljikovih atoma glavnoga lanca, uz sufiks "-en" i infiks broja koji označuje na kojem se ugljikovom atomu nalazi dvostruka veza: CH2=CHCH2CH3 je but-1-en. Višestruke dvostruke veze imenuju se -dien, -trien, ii sl., dok se u glavnom dijelu stavlja dodatno "a": CH2=CHCH=CH2 je buta-1,3-dien. Jednostavni cis i trans geometric izomeri mogu se označiti s prefiksom cis- ili trans-: cis-but-2-en, trans-but-2-en. Međutim, cis- i trans- su relativni opisi. IUPAC konvencija je imenovanje svih alkena koristeći absolutne opise: Z- (ista strana) i E- (suprotna strana), prema Cahn–Ingold–Prelog prioritetnim pravilima.

Alkini se imenuju po istom principu, samo što im se dodjeljuje sufiks "-in" koji označava trostruku vezu: etin (acetilen), propin (metilacetilen).

Alkoholi

[uredi | uredi kôd]

Alkoholi (R-OH) dobivaju sufiks "-ol" s infiksom broja veznog mjesta: CH3CH2CH2OH je propan-1-ol. Sufiksi -diol, -triol, -tetraol, i sl., se koriste za višestruke -OH skupine: etilen glikol CH2OHCH2OH je etan-1,2-diol.

Ako postoje funkcijske skupine večeg presedana (vidi poredak skupina), uz broj ugljika za koji je vezan -OH koristi se prefiks "hidroksi": CH3CHOHCOOH je 2-hidroksipropanska kiselina.

Alkilni halidi

[uredi | uredi kôd]

Halogene funkcionalne skupine imaju prefiks veznog položaja, i oblik fluoro-, kloro-, bromo-, jodo-, i sl., ovisno o halogenu. Višestruke grupe su dikloro-, trikloro-, i sl., a više različitih grupa sortira se abecedno. Npr., CHCl3 (kloroform) je triklorometan. Anestetik Halotan (CF3CHBrCl) je 2-bromo-2-kloro-1,1,1-trifluoroetan.

Ketoni

[uredi | uredi kôd]

Općenito ketoni (R-CO-R) imaju sufiks "-on", i infiks veznog položaja: CH3CH2CH2COCH3 je pentan-2-on. Ako već postoji prefiks večeg prioriteta (vidi https://web.archive.org/web/20070625164600/http://eskola.chem.pmf.hr/odgovori/odgovor.php3?sif=3559), koristi se prefiks "okso-": CH3CH2CH2COCH2CHO je 3-oksoheksanal.

Aldehidi

[uredi | uredi kôd]

Aldehidi (R-CHO) imaju sufiks "-al". Ako postoje i druge funkcionalne grupe, lancu se pripisuju brojevi tako da je ugljik s aldehidom na prvom ("1") mjestu, osim ako postoje funkcionalne skupine večeg prioriteta.

Ako već postoji prefiks večeg prioriteta (vidi https://web.archive.org/web/20070625164600/http://eskola.chem.pmf.hr/odgovori/odgovor.php3?sif=3559), koristi se prefiks "okso-" (kao i za ketone), pa se broj veznog položaja piše na kraju: CHOCH2COOH je 3-oksopropanolna kiselina. Ako ugljik iz karbonilne skupine nije moguće uključiti u bočni lanac, (npr. u slučaju cikličkih aldehida), koristi se ili prefiks "formil-" ili sufiks "-carbaldehid": C6H11CHO je cikloheksankarbaldehid. Ako je aldehid spojen za benzen kao glavna funkcijska skupina, dodaje se sufiks benzaldehid.

Karboksilne kiseline

[uredi | uredi kôd]

Karboksilne kiseline dobivaju sufiks -ska kiselina. Slično aldehidima, zauzimaju "1." mjesto na glavnom lancu, no njihov se broj ne piše. Npr., CH3CH2CH2CH2COOH (Valerinska kiselina) zove se pentanska kiselina. Neke obične karboksilne kiseline imaju toliko rasprostranjena imena octena kiselina (etanska kiselina), kako se smatraju IUPAC imenima [1]. U slučajevima karboksilnih kiselina spojenih za benzenski prsten, (Ph-COOH), one dobivaju naziv sličan Benzojevoj kiselini (benzenkarboksilna kiselina) ili njenim derivatima.

Ako postoji više karboksilnih skupina na istom glavnom lancu, može se koristiti sufiks "-karboksilna kiselina" (poput -dikarboksilna kiselina, -trikarboksilna kiselina, i sl.). U takvim slučajevima, ugljik u karboksilnoj skupini ne broji se kao dio glavnog ugljikova lanca. Isto vrijedi za prefiks, "karboksil-". Limunska kiselina je jedan od primjera; nazvana je 2-hidroksipropan-1,2,3-trikarboksilna kiselina, umjesto 3-karboksi-3-hidroksipentandionska kiselina.

Eteri

[uredi | uredi kôd]

Eteri (R-O-R) se sastoje od kisikovog atoma između dva ugljikova lanca. Kraći anac postaje prvi dio imena, uz promejnu sufiksa -an u -oksi, dok duži lanac postaje sufiks eterova imena. Prema tome, CH3OCH3 je metoksimetan, a CH3OCH2CH3 je metoksietan (a ne etoksimetan). Ako kisik nije na kraju glavnog alkanskog lanca, tad se cijela alkil-plus-eter skupina tretira kao bočni lanac pa se dodaje broj veznog položaja. Sukladno, CH3OCH(CH3)2 je 2-metoksipropan.

Esteri

[uredi | uredi kôd]

Esteri (R-CO-O-R') dobivaju nazive kao alkilni derivati karboksilnih kiselina. Alkilna (R') skupina se imenuje prva. Nakon nje se imenuje R-CO-O dio kao posebna riječ, ovisno o imenu karboksilne kiseline, uz promjenu sufiksa iz -ska kiselina u -oat. Npr., CH3CH2CH2CH2COOCH3 is metil pentanoat, a (CH3)2CHCH2CH2COOCH2CH3 je etil 4-metilpentanoat. Za estere poput etil acetata (CH3COOCH2CH3), etil formata (HCOOCH2CH3) ili dimetil ftalata kojima su osnove često korištene kiseline, IUPAC predlaže korištenje ovih, laičkih imena (engl.). Sufiks -oat prelazi u -at. Neki jednostavni primjeri prikazani su iznad.

Ako alkilna skupina nije na kraju lanca, broj veznog položaja za esternu skupinu stavlja se kao infiks prije "-il": CH3CH2CH(CH3)OOCCH2CH3 može biti but-2-il propanoat ili but-2-il propionat.

Amini i amidi

[uredi | uredi kôd]

Amini (R-NH2) dobivaju nazive prema spojenom alkanskom lancu uz sufiks "-amine" (npr., CH3NH2 metanamin). Ako je potrebno, broj veznog položaja se može pisati kao infiks: CH3CH2CH2NH2 propan-1-amin, CH3CHNH2CH3 propan-2-amin. Prefiksni oblik je "amino-".

Sekundarni amini (oblika R-NH-R)imenuju se tako da najdulji ugljikov lanac povezan za dušikov atom postaje primarno ime amina; drugi lanac se piše kao prefiks alkilne skupine uz broj veznog mjesta napisan ukoso N: CH3NHCH2CH3 je N-metiletanamin. Za tercijarne amine (R-NR-R) vrijedi slično: CH3CH2N(CH3)CH2CH2CH3 je N-etil-N-metilpropanamin. Substituenti se sortiraju abecedno.

Amidi (R-CO-NH2) imaju sufiks "-amid", ili "-carboksiamid" ako se ugljik u amidnoj skupini ne uključuje u glavni lanac. Prefiksni oblik je "carbamoil-" ili "amido-".

Amidi s dodatnim substituentima na dušikovu atomu tretiraju se slično aminima: redaju se abecedno uz prefiks veznog mjesta N: HCON(CH3)2 je N,N-dimetilmetanamid.

Prioritet Funkcijska skupina Formula Prefiks Sufiks
1 Kationi
   e.g. Amonijev
 
NH4+
-onio-
ammonio-
-onijev
-ammonij
2 Karboksilne kiseline
Karbotiolne S-kiseline
Karboselenolne Se-kiseline
Sulfonske kiseline
Sulfinske kiseline
–COOH
–COSH
–COSeH
–SO3H
–SO2H
carboksi-
sulfanilcarbonil-
selanilcarbonil-
sulfo-
sulfino-
-olna kiselina*
-tiolna S-kiselina*
-selenolna Se-kiselina*
-sulfonska kiselina
-sulfinska kiselina
3 Derivati karboksilnih kiselina
Esteri
Alkilni halidi
Amidi
Imidi
Amidini
 
–COOR
–COX
–CONH2
–CON=C<
–C(=NH)NH2
 
R-oksikarbonil-
halokarbonil-
karbamoil-
-imido-
amidino-
 
-R-oat
-oil halide*
-amid*
-imid*
-amidin*
4 Nitrili
   Izocijanidi
–CN
–NC
cijano-
izocijano-
-nitril*
izocijanid
5 Aldehidi
   Tioaldehidi
–CHO
–CHS
formil-
tioformil-
-al*
-tial*
6 Ketoni
Tioni
Seloni
Teloni
=O
=S
=Se
=Te
okso-
sulfaniliden-
selaniliden-
telaniliden-
-on
-tion
-selon
-telon
7 Alkoholi
Tioli
Selenoli
Teluroli
–OH
–SH
–SeH
–TeH
hidroksi-
sulfanil-
selanil-
telanil-
-ol
-tiol
-selenol
-telurol
8 Hideroperoksidi
Peroksoli
Tioperoksoli (Sulfenska kiselina)
Ditioperoksoli

-OOH
-SOH
-SSH

hidroperoksi-
hidroksisulfanil-
disulfanil-

-peroksol
-SO-tioperoksol
-ditioperoksol
9 Amini
   Imini
   Hidrazini
–NH2
=NH
–NHNH2
amino-
imino-
hidrazino-
-amin
-imin
-hidrazin

*Napomena: Ovi sufiksi, u kojima je ugljični atom dio glavnog lanca, su najčešći. Pogledajte članke o individualnim funkcijskim skupinama za više detalja.

Nomenklatura trivijalnih imena

[uredi | uredi kôd]

Trivijalna nomenklatura je stariji sustav imenovanja organskih spojeva. Primjeri su u tablici.

Broj ugljika Prefiks novijeg sustava
Trivijalno ime
alkohola
Trivijalno ime
aldehida
Trivijalno ime
kiseline
1 Met- Metilni alkohol
(drveni alkohol)
Formaldehid Mravlja kiselina
2 Et- Etil alkohol
(žitni alkohol)
Acetaldehid Octena kiselina
3 Prop- Propil alkohol Propionaldehid Propionska kiselina
4 But- Butil alkohol Butyraldehid Maslačna kiselina
5 Pent- Amil alkohol Valeraldehid Valerijanska kiselina[2]
6 Heks- Caproil alkohol Caproaldehid Kapronska kiselina[2]
7 Hept- Enantil alkohol Enantaldehid Enantoic kiselina
8 Oct- Kapril alkohol Kaprilaldehid Kaprilna kiselina[2]
9 Non- Pelargonic alkohol Pelargonaldehid Pelargonska kiselina
10 Dec- Kapric alkohol Kapraldehid Kaprinska kiselina[2]
11 Undec- - - -
12 Dodec- Lauril alkohol Lauraldehid Laurnska kiselina[2]
13 Tridec- - - -
14 Tetradec- Miristil alkohol Miristaldehid Miristinska kiselina[2]
15 pentadec-
16 Heksadec- Cetil alkohol
Palmitil alkohol
Palmitaldehid Palmitinska kiselina[2]
17 Heptadec- - - Margaric kiselina
18 Octadec- Stearil alkohol Stearaldehid Stearinska kiselina
20 Eicos- Arachidil alkohol - Arachidic kiselina
22 Docos- Behenil alkohol - Behenic kiselina
24 Tetracos- Lignoceril alkohol - Lignoceric kiselina
26 Hexacos- Ceril alkohol - Cerotic kiselina
28 Octacos- Montanil alkohol - Montanic kiselina
30 Triakont- Melissil alkohol - Melissic kiselina
32 Dotriakont- Lacceril alkohol - Lacceroic kiselina
33 Tritriakont- Psillic alkohol - Psillic kiselina
34 Tetratriakont- Geddil alkohol - Geddic kiselina
35 Pentatriakont- - - Ceroplastic kiselina
40 Tetrakont- - - -

Ketoni

[uredi | uredi kôd]

Trivijalna imena za ketone mogu se dobiti imenovanjem dvije alkilne ili arilne skupine povezane na karbonilnu skupinu kao zasebne riječi, koje slijedi riječ keton.

Prva tri imena smatraju se prihvatljivim IUPAC imenima.

Aldehidi

[uredi | uredi kôd]

Trivijalno ime aldehida dobiva se iz trivijalnog imena karboksilne kiseline, odbacivanjem "kiselina" i zamjenom sufiksa u -aldehid.

IUPAC nomenklatura sadrži i pravila za imenovanje iona (vidi ovdje).

Hidron

[uredi | uredi kôd]

Hidron je opći pojam za vodikov kation; međutim, procij, deuterij i tricij su hidroni. Hidrona nema u težim izotopima.

Glavni hidridni kationi

[uredi | uredi kôd]

Jednostavni kationi stvoreni dodavanjem hidrona na hidrid halogena, halkogena ili nekog elementa dušikove skupine dobivaju naziv dodavanjem sufiksa "-onij" na korijen imena: H4N+ is amonij, H3O+ je oksonij, a H2F+ je fluoronij. Amonij je prisvojen umjesto nitronija, koji označava NO2+.

Ako glavni element hidrida nije halogen, halkogen ili element dušikove skupine, dodaje se sufiks "-ij" na ime neutralnog hidrida. H5C+ je metanij, HO-(O+)-H2 je dioksidanij (HO-OH je dioksidan), a H2N-(N+)-H3 je diazanij (jer je H2N-NH2 diazan).

Kationi i supstitucija

[uredi | uredi kôd]

Gornji kationi nisu striktno organski jer ne sadrže ugljik (osim metanija). Međutim, mnogi organski kationi dobivaju se substitucijom nekog elementa ili funkcijske skupine na vodikovo mjesto.

Ime svake supstitucije ima prefiks hidridnog kationa. Ako se dogodi više supstitucija na istoj funkcijskoj skupini, tad se broj uvodi kao prefiks: "di-", "tri-" i sl. (CH3)3O+ je trimetiloksonij. CH3F3N+ je trifluorometilamonij.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Komisija za nomenklaturu organske kemije. 1971 (treće izdanje). [1958 (A: Ugljikovodici, and B: Kjlučni heterociklički sustavi), 1965 (C: Karakteristične skupine)] Nomenklatura organske kemije. 3 izdanje. Butterworths. London. ISBN 0-408-70144-7 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  2. a b c d e f g Thornton Morrison, Robert; Neilson Boyd, Robert. 1973. Organska kemija (Organic chemistry, third edition). New York University (prijevod Dragutin Kolbah). Allyn and Bacon Inc., Boston, Massachusetts. Zagreb. str. 580
  • ^ Nomenklatura organske kemije, Oxford: Pergamon Press, 1979; Vodić krozIUPAC nomenklaturu organskih spojeva, Recommendations 1993, Oxford: Blackwell Scientific Publications, 1993.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]