Prijeđi na sadržaj

Hunga Tonga–Hunga Haʻapai

Dodaj poveznice
Koordinate: 20°32′10″S 175°22′55″W / 20.536°S 175.382°W / -20.536; -175.382
Izvor: Wikipedija
Hunga Tonga–Hunga Haʻapai
Otok
Hunga Tonga–Hunga Haʻapai u siječnju 2017. (foto: Landsat 8)
Položaj
Koordinate20°32′10″S 175°22′55″W / 20.536°S 175.382°W / -20.536; -175.382
Država Tonga
OtočjeOtočje Tonga
Fizikalne osobine
Najviši vrh114 m[1] m
Hunga Tonga–Hunga Haʻapai na zemljovidu Tonge
Hunga Tonga–Hunga Haʻapai
Hunga Tonga–Hunga Haʻapai
Hunga Tonga–Hunga Haʻapai na zemljovidu Tonge
Zemljovid

Hunga Tonga–Hunga Haʻapai su dva nenaseljena vulkanska otoka[2] koja su postojala kao jedan otok u južnom Pacifiku od 2009. do 2022. Smještena su na oko 30 km južno od podmorskog vulkana Fonuafo'ou i 65 km sjeverno od Tongatapua, glavnog otoka Tonge.[3] Prethodni otoci blizanci Hunga Tonga i Hunga Haʻapai spojeni su vulkanskom erupcijom 2009. godine, a 2022. je eksplozivnija erupcija ponovno odvojila otoke i smanjila ih[4] Vulkan koji eruptira dio je vrlo aktivnog vulkanskog luka otočja Tonga-Kermadec, zone subdukcije koja se proteže od Novog Zelanda na sjevero-sjeveroistoku do Fidžija.[5][6] Leži oko 100 km iznad vrlo aktivne seizmičke zone.[6][7] Otočni luk nastaje na konvergentnoj granici gdje se Tihooceanska ploča povlači ispod Indo-australske ploče.[7][8][9]

Vulkan i kaldera

[uredi | uredi kôd]
Hunga Tonga i Hunga Haʻapai 1978. godine

Podmorski vulkan koji je izronio iz mora 2009. godini tijekom vulkanske erupcije leži u podmorju između dva otoka, Hunga Tonga and Hunga Haʻapai, koji su ostaci sjevernog odnosno zapadnog rubu vulkanske kaldere.[3][10] Kaldera se nalazi oko 150 m ispod razine mora, a uzdiže se 2000 m od morskog dna.[11] Dva otoka (dio grupe Ha'apai)[12] a svaki je dug oko 2 km dug i sastavljen većim dijelom od andezita.[6][7] Ovaj andezit je najčšće bazaltnog tipa.[13] Hunga Tonga doseže nadmorsku visinu od 149 m, a Haʻapai 128 m.[3] Otoci su mali: Hunga Tonga je imala površinu od oko 0,39 km2 a Hunga Haʻapai 0,65 km2 prije spajanja 2009.[14] Ostaci ovih dvaju otoka nakon erupcije 2022. godine su manji nego prije 2009. Niti jedan otok nije razvijen zbog nedostatka prihvatljivog sidrišta, iako su na svakom otoku postojale velike naslage guana.[12][15][16]

Uzorci s otoka upućuju na dugu eruptivnu povijest.[11] Jedan piroklastičan tok datiran je u 1040. – 1180., u korelaciji s naslagama pepela pronađenim na Tongatapuu, i s nepoznatom tropskom erupcijom 1108. koja je izazvala 1°C globalnog hlađenja.[11] Vjeruje se da je kaldera nastala ovom erupcijom.[11] Podmorske erupcije na stjenovitom plićaku – oko 3.2 km jugoistočno od Hunga Haʻapaija i 3 km južno od Hunga Tonga – zabilježene su 1912. i 1937.[3] Još jedna erupcija dogodila se iz pukotine 1 km južno-jugoistočno od Hunga Haʻapaija 1988.[3]

Otoci su u tonganskoj mitologiji jedan od rijetkih otoka koji nisu bili prekomjerno izlovljeni, pa su stoga bačeni s neba na kopno na zemlji[17][18] Tongoanci su ih nazvali otocima koji "skaču naprijed-natrag" (tj. imaju česte potrese).[17] Prvi Europljani koji su vidjeli otoke bili je grupa s nizozemskim istraživačima Willemom Schoutenom i Jacobom Le Maireom 1616. godine. Britanski istraživač kapetan James Cook posjetio ih je nekoliko puta 1777. godine i saznao njihova tongoanska imena.[19][20][21]

Geografija

[uredi | uredi kôd]

Početna erupcija iz 2009. povezala je novonastalu piroklastičnu visoravan zapadno od vulkanskog kratera s većim i zapadnijim otokom Hunga Haʻapai. Manji otok Hunga Tonga, otprilike 1.5 km sjeveroistočno od Hunga Haʻapaija, od tada je vezan za krater 380 m širokim tombolom, a na južnom kraju spoja otoka s otokom Hunga Haʻapai su nastale dodatne pješčane naslage. Sama kaldera je brzo erodirala na jugoistoku, stvarajući otvor koji je propustio morsku vodu i stvorio zaljev. Ovaj zaljev je kasnije odvojen od otvorenog oceana plitkim pješčanim sprudom, tvoreći tako lagunu. U početku se vjerovalo da će cijeli otok brzo erodirati, no procjene znastvenika iz 2017. su bile da bi proces mogao potrajati desetljećima.[22]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Erupcija iz 2009.

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Podmorska vulkanska erupcija u Tongi 2009.
Satelitska slika u lažnoj boji snimljena 25. ožujka 2009., prikazuje novo kopno južno od Hunga Haʻapaija. Oblaci prekrivaju prostor između novog kopna i Hunga Haʻapaija. Otvor je gotovo savršeno okrugla rupa blizu južnog ruba novog kopna. Ocean oko vulkana koji eruptira svijetlo je plave boje, što ukazuje na pepeo, stijene i druge vulkanske krhotine. Zemljište prekriveno biljkama je crveno. Hunga Haʻapai je na slici obojen crnom bojom, što znači da su biljke na otoku tada bile zakopane u pepelu ili uginule.

Dana 16. ožujka 2009. godine, podmorska erupcija u blizini Hunga Tonga–Hunga Haʻapai počela je ispuštati paru, dim, plavac i pepeo kilometrima u visinu.[23][a] Do 21. ožujka, glavni geolog Tonge, Kelepi Mafi, izvijestio je da lava i pepeo izlaze iz dva otvora – jednog na nenaseljenom otoku Hunga Haʻapai i drugog oko 100 m od obale. Erupcija je ispunila prazninu između dva otvora, stvarajući stotine četvornih metara novog kopna.[27][28] Erupcija je opustošila Hunga Haʻapai, prekrila ga crnim pepelom i lišila vegetacije i faune.[28]

Vulkanska erupcija privukla je pozornost diljem svijeta. Vulkan je prikazan u dijelu televizijskog programa Ljuti planet (Angry Planet) 2009.[29]

Erupcija 2014. – 2015.

[uredi | uredi kôd]

U studenom i prosincu 2014., sjeverno od Tonge se kroz nekoliko tjedana dogodilo više vulkanskih erupciji i niz potresa na vulkanima nekoliko tjedana, što je ukazivalo na nastavak vulkanske aktivnosti na tom području.

Satelitska slika podvodne vulkanske erupcije kod Hunga Tonge 2015

Nova erupcija počela je kod otoka Hunga Tonga–Hunga Haʻapai 19. prosinca 2014. Lokalni ribari izvijestili su o visokom stupu bijele pare koja se diže iz oceana iznad podmorskog vulkanskog brda. Satelitske slike snimljene 29. prosinca pokazuje da se erupcija nastavila, s oblakom dima i pepela koji se diže s mjesta, i promjenom boje morske vode (vjerojatno uzrokovano dimom i pepelom koji se ispuštaju ispod površine, ili poremećajem morskog dna).[30] Erupcija se nastavila i početkom 2015. godine, s visokim oblakom pepela koji se 6. siječnja 2015. digao do visine od 3 km.[31]

Erupcija je ušla u novu fazu 11. siječnja 2015., kada je vulkan počeo izbacivati pepeo čak 9 km u zrak. Let Air New Zealanda 12. siječnja morao je biti preusmjeren na Samou, dok je niz drugih letova između Novog Zelanda i Tonge otkazan.[32] Oblak pepela iznad vulkana dosegao je 13. siječnja visinu od 4.5 km. Dužnosnici su identificirali dva vulkanska otvora, jedan na Hunga Haʻapai i drugi oko 100 m od obale, pod morem.[33] Velike stijene i mokri, gusti pepeo izbačeni su do 400 mu zrak.[33][34] Do 16. siječnja je eksplozijom nastao novi otok.[35] Tonganski dužnosnici procijenili su da je novi otok širok 1 km, dug 2 km i visok 100 m,[33][34] a geolozi su predvdjeli da će novi otok vjerojatno potrajati samo nekoliko mjeseci dok ga oceanski valovi ne raznesu.[36] Pepeo i kisele kiše padale su na području oko 10 km od novog otoka, a otoci Hunga Tonga i Hunga Haʻapai su izgubili svu vegetaciju.[33][34]

Unatoč erupciji vulkana koji je izbacivao oblak pare 1 km u zrak,[34] međunarodni letovi za Tongu nastavljeni su 16. siječnja, jer su stručnjaci za vulkane i zrakoplovstvo smatrali da erupcija više ne predstavlja prijetnju zrakoplovnim zrakoplovima.[33]

Geolozi iz Tonge i Novog Zelanda koji su posjetili vulkan 19. siječnja izjavili su da se erupcija smirila u posljednja 24 sata. Napomenuli su da je gotovo sva erupcija sada dolazila iz otvora na novom otoku, s oblacima pare koji su se dizali do visine od 7 do 10 km, a pepeo i kamen se izbacuju na visinu od 200 do 300 m. Emisija pepela bila je ograničena, a stijene magme koje su udarale u ocean uzrokovale su neke eksplozije pare. Tim nije pronašao plutajuće vulkanske krhotine, kao što su splavi od plovca, a miris vulkanskih plinova se pojavljivao povremeno. Tonganski dužnosnici uspostavili su oko otoka zonu promjera 20 km kako bi se posjetitelji zaštitili od kamenja, pepela i kiselih kiša.[37]

Tonganski dužnosnici proglasili su erupciju završenom 26. siječnja[38] nakon što nisu primijetili da novi plin, pepeo ili stijena ne izlaze iz otočnog otvora.[39] Do tada je otok bio 1 do 2 km širok, 2 km dug i 120 m visok.[38][39] Novi otok je bio spojen s Hunga Haʻapaijem, a nedostajalo mu je oko 200 m do spajanja s Hunga Tongom.[38][39] Mještani koji su posjećivali otok rekli su da se morske ptice gnijezde na njemu.[40]

U lipnju 2015., poduzetnik Ian Argus Stuart postao je prva osoba koja je prenoćila na ovoj novoj otočnoj formaciji. Stuart je proveo 11 noći na otoku, a preživio je ne jedući ništa osim galebovih jaja i lignji. Stuart je došao na Hunga Tongu uz pomoć španjolskog istraživača Alvara Cereza, koji nudi iskustva brodolomaca na udaljenim pustim otocima diljem planeta.[41]

Znanstvena studija nakon 2015.

[uredi | uredi kôd]

Vulkanski pepeo koji čini veći dio Hunga Tonga–Hunga Haʻapaija reagirao je s toplom oceanskom vodom oko sebe. Ova kemijska reakcija pretvorila je pepeo u mnogo tvrđu stijenu, a vulkanolozi su vjerovali da otok neće odmah erodirati već će trajati nekoliko desetljeća. Time je Hunga Tonga–Hunga Haʻapai postao tek treći vulkanski otok u posljednjih 150 godina koji je preživio više od nekoliko mjeseci.[42]

Znanstvenici u NASA-inog Goddard Space Flight Center su proučavali Hunga Tonga–Hunga Haʻapai je kao model za vulkanske oblike na Marsu. U članku objavljenom krajem 2017. znanstvenici su zaključili da je Hunga Tonga–Hunga Haʻapai erodirala na načine koji su nevjerojatno slični obrascima erozije koji se mogu vidjeti na sličnim reljefima na Marsu. Znanstvenici su primijetili da to sugerira da je Mars nekoć nakratko preplavila voda, ali da se voda prilično brzo povukla. Potrebno je daljnje proučavanje sličnosti između Hunga Tonga–Hunga Haʻapai i Marsu vulkanskih značajki, rekli su.[42]

U listopadu 2018. znanstvenici su posjetili otok i otkrili da je njegova površina prekrivena šljunkom, ljepljivim blatom i vegetacijom. Otok je također bio naseljen raznim vrstama ptica. Također su otkrili da se čini da otok erodira brže nego što se mislilo, zbog oborina.[43][44]

Erupcija od prosinca 2021. do siječnja 2022

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Erupcija na Hunga Tongi 2022.
Satelitska animacija početnog pepela i udarnog vala 15. siječnja u razdoblju od 1 sat i 40 minuta

Dana 20. prosinca 2021. vulkan je ponovno eruptirao, uzrokujući veliki oblak koji je bio vidljiv iz Nukuʻalofe.[45] Savjetodavni centar za vulkanski pepeo Wellington izdao je savjet zračnim prijevoznicima.[46] Eksplozije su se mogle čuti do 170 km daleko.[47] Početna erupcija nastavila se do 2 h 21. prosinca.[45] Aktivnost se nastavila, a satelitske snimke od 25. prosinca su pokazale da se otok povećao.[48]

Vulkanska aktivnost je zamrla 5. siječnja,[49] ali se ponovno pokrenula 13. siječnja nakon što je vulkan izbacio oblak pepela 17 km u atmosferu.[50] Vlada Tonge je nakon toga izdala upozorenje na tsunami.[51][52] Vulkan je 15. siječnja ponovno snažno eruptirao, oko sedam puta snažnije od erupcije 20. prosinca 2021. U Tongi i drugim zemljama, poput Fidžija i čak Novog Zelanda i Australije su izvjestili o glasnim eksplozijama. Eksplozija se čula i na Aljaski sedam sati nakon erupcije. Erupcija je pokrenula ogroman atmosferski udarni val koji je išao brzinom od oko 300 m/s.[53] U blizini erupcije, eksplozija je oštetila imovinu, uključujući razbijene prozore.[54] Meteorološka služba Tonge izdala je upozorenje na tsunami nešto poslije 17:30 i tsunami je poplavio obalna područja u Tongi. Tsunami visine 1.2 m je uočen u Nukuʻalofi (Tonga), te jedan od 61 cm u Američkoj Samoi.[55]

Dvije osobe su poginule u Peruu, a dva ribara su ozlijeđena u San Gregoriju u Kaliforniji. Četiri smrti potvrđene su u Tongi, uključujući Britanku čije je tijelo pronađeno nakon što je nestala u tsunamiju.[56][57][58][59]

Dana 16. siječnja objavljeno je da radarska istraživanja prije i nakon erupcije pokazuju da je veći dio otoka uništen, a da su ostali samo mali dijelovi.[4]

Napomene

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Datum počela erupcija nije točno utvrđen. Prema programu Globalnog vulkanizma Smithsonian Institutiona, "Promatrači koji su letjeli u blizini područja Hunga Tonga-Hunga Ha'apai u ožujku su izvjestili o erupciji."[24] U izvješću se navodi internet log Keizo Gatesa, od 16. ožujka 2009., koji sadrži fotografije koje se navodno snimljene iz civilnog zrakoplova kasno poslijepodne 16. ožujka[25] Smithsonian je kasnije potvrdio da je erupcija započela 16. ožujka.[26]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Hunga Tonga–Hunga Ha'apai. Global Volcanism Program. Smithsonian Institution. Pristupljeno 15. siječnja 2021.
  2. ↑ New island 'now home to flowers and owls'. BBC News (engleski). 7. veljače 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. srpnja 2020. Pristupljeno 19. kolovoza 2020.
  3. ↑ a b c d e Hunga Tonga–Hunga Ha'apai. Global Volcanism Program. Smithsonian Institution
  4. ↑ a b Pacific volcano: New Zealand sends flight to assess Tonga damage. BBC. 15. siječnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2022. Pristupljeno 15. siječnja 2022.
  5. ↑ Clift, Peter D.; Rose, Estelle F.; Shimizu, Nobumichi; Layne, Graham D.; Draut, Amy E.; and Regelous, Marcel. "Tracing the Evolving Flux From the Subducting Plate in the Tonga-Kermadec Arc System Using Boron in Volcanic Glass." Geochimica et Cosmochimica Acta. 65:19 (October 2001). DOI:10.1016/S0016-7037(01)00670-6
  6. ↑ a b c Gupta, Alok K. Igneous Rocks. Mumbai, India: Allied Publishers, 1998. ISBN 81-7023-784-X
  7. ↑ a b c Ewart, A.; Bryan, W.B.; and Gill, J.B. "Mineralogy and Geochemistry of the Younger Volcanic Islands of Tonga, S.W. Pacific." Journal of Petrology. 14:3 (1973). DOI:10.1093/petrology/14.3.429
  8. ↑ Ewart, A. "A Petrological Study of the Younger Tongan Andesites and Dacites, and the Olivine Tholeiites of Niua Fo'ou Island, S. W. Pacific." Contributions to Mineralogy and Petrology. 58:1 (January 1976) DOI:10.1007/BF00384740
  9. ↑ Hawkesworth, C.J.; Turner, S.P.; McDermott, F.; Peate, D.W.; and van Calsteren, P. "U-Th Isotopes in Arc Magmas: Implications for Element Transfer from the Subducted Crust." Science. 276:5312 (April 25, 1997). DOI:10.1126/science.276.5312.551
  10. ↑ Bryan, W.B.; Stice, G.D.; Ewart, A. 1972. Geology, petrography, and geochemistry of the volcanic islands of Tonga. Journal of Geophysical Research. 77 (8): 1574–1575. doi:10.1029/JB077i008p01566. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2022. Pristupljeno 16. siječnja 2022.
  11. ↑ a b c d Cronin, S.J.; Brenna, M.; Smith, I.E.M.; Barker, S.J.; Tost, M.; Ford, M.; Tonga’onevai, S.; Kula, T.; Vaiomounga, R. 26. lipnja 2017. New volcanic island unveils explosive past. Science News by AGU. Eos. 98. doi:10.1029/2017EO076589. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2022. Pristupljeno 16. siječnja 2022.
  12. ↑ a b Wells, Susan M.; Sheppard, Charles; Jenkins, Martin. 1988. Coral Reefs of the World: Central and Western Pacific (izvješće). United Nations Environment Programme. ISBN 2-88032-945-0
  13. ↑ Garvin, J.B.; Slayback, D.A.; Ferrini, V.; Frawley, J.; Giguere, C.; Asrar, G.R.; Andersen, K. 28. travnja 2018. [11. ožujka 2018.] Monitoring and modeling the rapid evolution of Earth's newest volcanic island: Hunga Tonga Hunga Ha'apai (Tonga) using high spatial resolution satellite observations. Geophysical Research Letters. 45 (8): 3445–3452. doi:10.1002/2017GL076621. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. studenoga 2021.
  14. ↑ Dahl, Arthur L. 1986. Review of the Protected Areas System in Oceania. IUCN Commission on National Parks and Protected Areas (izvješće). United Nations Environment Programme. ISBN 2-88032-509-9
  15. ↑ Fletcher, Matt; Keller, Nancy J. 2001. Tonga. Lonely Planet. Oakland, California. ISBN 1-74059-061-9
  16. ↑ Bulletin [of the] Australian Bureau of Mineral Resources, Geology, and Geophysics (izvješće). Geoscience Australia. 1964
  17. ↑ a b Gifford, Edward Winslow. 1924. Tongan Myths and Tales. The British Museum. London, UK.
  18. ↑ Nunn, Patrick D. Studeni 2004. Fished up or thrown down: The geography of Pacific island origin myths. Annals of the Association of American Geographers. 93: 2
  19. ↑ Suren, Peter. 2001. Essays on the History of the Discovery and Exploration of Tonga by the Europeans. Friendly Islands Bookshop. Nukuʼalofa, Kingdom of Tonga.
  20. ↑ Rutherford, Noel. 1977. Friendly Islands: A history of Tonga. Oxford University Press. Cambridge, UK. ISBN 0-19-550519-0
  21. ↑ Cook, James, Captain. 1999. [1771] Beaglehole, John Cawte; Edwards, Philip (ur.). The Journals of Captain Cook. Penguin Classics. New York, NY. ISBN 0-14-043647-2
  22. ↑ The world's youngest island. BBC. 11. prosinca 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. prosinca 2017. Pristupljeno 12. prosinca 2017.
  23. ↑ Tongan inspection team heads to undersea volcano. phys.org/news. 19. ožujka 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2019. Pristupljeno 7. veljače 2019.
  24. ↑ SI/USGS Weekly Volcanic Activity Report 11–17 March 2009 (izvješće). Smithsonian Institution / USGS. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2009.
  25. ↑ Gates, Keizo. 16. ožujka 2009. New Tonga eruption. Kzo.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2016.
  26. ↑ SI/USGS Weekly Volcanic Activity Report 18–24 March 2009 (izvješće). Smithsonian Institution / USGS. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. ožujka 2021.
  27. ↑ Percival, Jenny. 21. ožujka 2009. Underwater volcano creates new island off Tonga. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2016.
  28. ↑ a b 'No living thing left' as Tonga volcano erupts. Agence France Presse. 20. ožujka 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. srpnja 2012. Prenosi Google News
  29. ↑ Angry Planet, "Entertainment", Cape Argus, 20 November 2009
  30. ↑ Klemetti, Erik. 30. prosinca 2014. New eruption at Hunga Tonga–Hunga Ha'apai. Wired. Pristupljeno 9. siječnja 2015.; Undersea eruption from Hunga Tonga–Hunga Ha'apai in Tonga, South Pacific Ocean. MODIS Web. NASA. 9. siječnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2015. Pristupljeno 9. siječnja 2015.
  31. ↑ Hunga Tonga–Hunga Ha'apai. Global Volcanism Program, National Museum of Natural History. Smithsonian Institution. 7. siječnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2015. Pristupljeno 9. siječnja 2015.
  32. ↑ Tapaleao, Vaimoana. 13. siječnja 2015. Tongan volcano eruption puts flights on alert. New Zealand Herald. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2015. Pristupljeno 12. siječnja 2015.
  33. ↑ a b c d e Tongan volcano creates new island. The Star. 16. siječnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2015. Pristupljeno 16. siječnja 2015.
  34. ↑ a b c d Photos: Massive ash cloud in Tonga volcano eruption. TV New Zealand. 16. siječnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2015. Pristupljeno 16. siječnja 2015.
  35. ↑ Tongan volcano forms new island. Radio Australia. 16. siječnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2015. Pristupljeno 16. siječnja 2015.
  36. ↑ Perry, Nick. 21. siječnja 2015. New island created by underwater volcanic eruption in Tonga may soon disappear. The Independent. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. lipnja 2020. Pristupljeno 21. siječnja 2015.
  37. ↑ Geo survey reports less ash coming from volcano. Matangi Tonga. Nuku'alofa, Tonga. 19. siječnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2015. Pristupljeno 19. siječnja 2015.. The survey team, including two volcanologists from GNS-Science in New Zealand, visited the site, located on a NNW bearing 65 km from Vuna Wharf, on January 17, on board the VOEA Pangai. The site observation was sponsored by the New Zealand High Commission.
    Istraživački tim, uključujući dva vulkanologa iz GNS-Science na Novom Zelandu, posjetio je mjesto, 65 km ZSZ od Vuna Wharfa, 17. siječnja na brodu VOEA Pangai. Istraživanje je sponzoriralo Visoko povjerenstvo Novog Zelanda.
  38. ↑ a b c Volcanic eruption ends, leaving tiny ash island. Matangi Tonga. 26. siječnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2015. Pristupljeno 26. siječnja 2015.
  39. ↑ a b c Volcano eruption in Tonga declared over. Radio New Zealand. 26. siječnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. siječnja 2015. Pristupljeno 26. siječnja 2015.
  40. ↑ Pearlman, Jonathan. 11. ožujka 2015. First photographs emerge of new Pacific island off Tonga. Daily Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2019. Pristupljeno 12. ožujka 2015.
  41. ↑ Real-life castaway: 'He's not afraid to die' (surviving on seagull eggs and squid). News.com.au. 26. lipnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. studenoga 2015. Pristupljeno 26. lipnja 2015.
  42. ↑ a b Chang, Kenneth. 11. prosinca 2017. New Pacific Island Could Resemble Ancient Martian Volcanoes. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2017. Pristupljeno 15. prosinca 2017.
  43. ↑ Joshua Berlinger. 5. veljače 2019. Mud, vegetation on new Pacific island baffle scientists. CNN. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2019. Pristupljeno 6. veljače 2019.
  44. ↑ New Tonga island 'now home to flowers and owls'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. veljače 2019. (Wayback Machine), bbc.co.uk/news, accessed 2019-02-07
  45. ↑ a b Mary Lyn Fonua. 21. prosinca 2021. Air NZ funeral flight to Tonga cancelled as Hunga eruption continues. Matangi Tonga. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. prosinca 2021. Pristupljeno 21. prosinca 2021.
  46. ↑ VA Advisory. VAAC. 19. prosinca 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2021. Pristupljeno 20. prosinca 2021.
  47. ↑ Undersea volcano sends plume of steam into the skies near Tonga. NewsHub. 21. prosinca 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2021. Pristupljeno 21. prosinca 2021.
  48. ↑ Tonga volcano grows in size as eruption continues for sixth day. RNZ. 25. prosinca 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2021. Pristupljeno 26. prosinca 2021.
  49. ↑ Hunga volcano quietens down, while pumice floats onto Tongatapu beaches. Matangi Tonga. 6. siječnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2022. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  50. ↑ ash advisory for hunga tonga |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  51. ↑ Tsunami Marine Warning for Tonga. Government of Tonga. 14. siječnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. siječnja 2022. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
  52. ↑ Underwater volcano Hunga-Tonga–Hunga-Ha'apai erupts again. RNZ. 14. siječnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2022. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
  53. ↑ Armario, Christine. 15. siječnja 2022. Tsunami waves reach West Coast as National Weather Service urges: ‘Move off the beach’. The Washington Post. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2022. Pristupljeno 15. siječnja 2022.
  54. ↑ Waves crash through homes in Tonga following massive tsunami warning. Stuff. 15. siječnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2022. Pristupljeno 15. siječnja 2022.
  55. ↑ Live updates: Tsunami warning for parts of NZ's North Island, waves crashing into Tonga. RNZ. 15. siječnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2022. Pristupljeno 15. siječnja 2022.
  56. ↑ Nicholas Parra. 16. siječnja 2022. Reportan dos muertes y daños por tsunami en Perú: país no emitió alerta. Radio Bío-Bío (španjolski). Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2022. Pristupljeno 16. siječnja 2022.
  57. ↑ Jerimiah Oetting. 15. siječnja 2022. Here are the impacts of the tsunami along the Monterey Bay. KAZU. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2022. Pristupljeno 16. siječnja 2022.
  58. ↑ Tonga tsunami sparks 'unprecedented disaster', government says. BBC News. 18. siječnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. siječnja 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2022.
  59. ↑ Tonga tsunami: Body of British woman swept away by wave found. Sky News. 17. siječnja 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2022. Pristupljeno 17. siječnja 2022.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hunga Tonga–Hunga Haʻapai
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hunga_Tonga–Hunga_Haʻapai&oldid=6975694"