Humajun
Mirza Nasir-ud-Din Muhammad (Kabul, 6. ožujka 1508. – Delhi, 27. siječnja 1556.), poznatiji pod svojim vladarskim imenom Humajun, bio je drugi mogulski car koji je vladao teritorijem u današnjem: istočnom Afganistanu, Bangladešu, sjevernoj Indiji i Pakistanu od 1530. do 1540. i ponovno od 1555. do njegove smrti 1556. U vrijeme njegove smrti, Mogulsko Carstvo prostiralo se na gotovo milijun četvornih kilometara.[1]
U prosincu 1530. Humajun je naslijedio svog oca Babura na prijestolju Delhija kao vladar mogulskih područja na indijskom potkontinentu. Humajun je bio neiskusan vladar kada je došao na vlast u dobi od 22 godine. Njegov polubrat Kamran Mirza naslijedio je Kabul i Kandahar, najsjevernije dijelove carstva njihova oca; dva polubraća postat će ljuti suparnici.
Na početku svoje vladavine, Humajun je izgubio cijelu državu od Šer Šah Surija, ali ju je vratio 15 godina kasnije uz pomoć Safavida.[2] Njegov povratak iz Perzije pratila je velika pratnja perzijskih plemića, što je nagovijestilo važnu promjenu u kulturi mogulskog dvora. Srednjoazijsko podrijetlo dinastije bilo je u velikoj mjeri zasjenjeno utjecajima perzijske umjetnosti, arhitekture, jezika i književnosti. Do danas su na potkontinentu ostale kamene rezbarije i tisuće perzijskih rukopisa u Indiji koji potječu iz vremena Humajuna. Nakon povratka na vlast, Humajun je brzo proširio Carstvo, ostavljajući značajno nasljeđe svom sinu, Akbaru.
Humajunova grobnica u Delhiju iz 1562. godine, bila je prva vrt-grobnica na indijskom poluotoku, i također prva građevina te veličine od crvenog pješčenjaka.